Moja online svaštara

četvrtak, 24.08.2006.

Invokacija za ekskurziju!

Sinoć smo u Ullya išli mi ekipa iz razreda pit i bome smo se pošteno napili. Posli otišli u O'Hare i plesali i onda išli doma.

To ja zovem kratkim sadržajem. Ne da mi se više pisat jer su to sve bila pijana posla, a još ću spomenit Denija i Maglicu koji su pili, i Grabu, Jelenu i Mariju koji su bili. Neki mrgud je gubio na pokeru cijelu večer, a još moram i spomenuti tri člana 3. f koji su također bili u Ollya. I naravno, da ne zaboravim spomenuti kako se skoro svi Miočići napalili na Jelenu, ali i Mariju bi isto. Jelena se raspitivala za Franu, ali on nažalost nije bio tamo...Stavili smo dvadeset pjesama u jukebox i onda smo pjevali i ja sam lijepo pjevao(to mi je i mama rekla). Onda smo se prošetali do O'Hare malo da izvitri alkohol iz nas i na kraju smo ostali ja, Čago i Drnas. Neuspješno smo se upucavali nekim djevojkama ali ionako je sve to bila samo zajebancija, moje srce pripada samo jednoj...Deni i Gly su pili za šankom pa smo se dovikivali cijelu večer, a poslije nam se Deni pridružio za stolom. Otac me dočekao doma, oko četiri ujutro, i izgledao sam onako malo pripit, ali ništa strašno. Pričali smo desetak minuta i onda sam ga zamolio da me pusti da idem spavati i popustio je i hvala Bogu udrio sam san i probudio se u podne i po, i još me malo mantalo ali sve u svemu dobro je ispalo. Tu večer su bili u Ollya: Ja, Krolo, Drnas, Sekelez, Bepo, Čagalj i Matić. Matić je u svom stilu došao sa deset kuna, ali nema veze, častili smo se pa se i on napio. Ja ne znam kako će to na ekskurziji izgledat, ali iskreno, uopće nemam potrebe za nekim oblijevanjem, a pogotovo kad su profesori tu. Ja sam dovoljno toga proživio ovo ljeto, tako da je ekskurzija samo jedan lijepi završetak, šlag na kraju i želim se provesti ugodno i fino(skupi kokteli+lijepe cure), a ne završiti na ispumpavanju ili slično. Možda zvuči jadnički, kukavički ili ne cool, ali ću se potruditi da bude tako.

Gledam sad prognozu za Barcelonu, ima samo za 5 dana te su subota, nedjelja i ponedjeljak svi vedri, pa se nadajmo da će se taj niz nastaviti dokle god budemo boravili tamo. Temperature zraka se kreću od 26-28 stupnjeva Celzijevih, što je sasvim fino. Moram još obaviti shopping i onda sam spreman za polazak. Nadam se da će se nešto lijepo dogoditi tamo...

utorak, 22.08.2006.

Obavijest!

Sotona mi se smuca po blogu,
ako ga vidite odgrizite mu nogu.

Jedna luda večer!

Unatoč pesimističnim očekivanjima za ovu večer(tj. očekivao sam monotoniju kao i svake večeri, izuzev onog druženja na plaži koje mi je stvarno bilo super, unatoč svim tim prepirkama o Miru i njegovoj ekipi, o tome kako muški moraju malo zaplivat kad se bace u more i o svačem još) bilo je totalni zakon. Prvo sam otišao u Vikinga nešto pojesti i kad sam dovršio svoj hamburger nazvao sam Vladu da vidim gdje je. On je bio kraj škole, te sam se i ja tamo zaputio, a pošto mi je usput i Fregata, na svoje veliko iznenađenje bila je još otvorena(oko 11 navečer) i vidio sam Toncija unutra. Kraj škole su bili Person, Vlado, Bekavac i Bilić(od "zanimljivih") i Deky, Šljivo i Šljivina cura, a u takvoj ekipi mi se nije dalo provoditi previše vremena, te sam ih glatko otpisao pridruživši se Tonciju u Fregate. Prvo smo otišli do Ollya i tamo je bilo totalno bezveze, pa smo se opet vratili u Fregate. Martinić i Gunjača su izgubili oko 200 kuna na pokeru(ali Jure ga je oderao za 600 ), a Daki i neki njegov su igrali na thunderstrucku neku igru. Božo je pokeraše pratio sa žudnjom...Onda kad su otišli Gunji, Martin i taj Dakijev, ostali smo ja, Tonci, Daki, Bože i Mata. Daki je odmah rekao Mati da nam priča o seksualnim dogodovštinama njega i gostiju Fregate. Mate je rekao da mu se teško toga sjetiti, al kad sam mu ja rekao da natoči pet puta po litre onda se predomislio, jer pivo podmazuje mozak, pa i jezik živne. Božo nije pio pa su bila četiri po litre, ali odmah sam nanjušio dobru zabavu, tako da mi uopće nije bio problem platiti. Mate je večer otvorio s pričom kako je stari Antić sa svoje osamdeset i četiri godine jebao neku Srpkinju koju je jebao i prije trideset godina, ali se ona sada vratila. Pričali smo tako o Antiću(kojemu više nije tvrd kao nekad), o Profesoru(koji je jebao kurvaljku u Makarsoj, pilao ju je, koja mu je zatim zvala ženu jer je doznala kako je profesor oženjen, a ona udovica, mislila mu dat pičke pa da je on ženi, ali se profesor vješto izvukao na priču kako je on s njom hodao davno prije, ali kako je ova luda) i o Bilome(koji je s osamnaest prčio neku Čehinju koja mu je bila starija od matere deset-petnaest godina ko tuku u hotelu na Hvaru), da bi na kraju došli do Mate...Onda su se počele redati...Prva priča...Kad je naš junak, Mate, radio u Njemačkoj ko konobar, pozvao ga jedan konobar iz drugog lokala da dođe s njime i dvije policajke(jedna oko četrdeset, a jedna dvadeset i šest godina, obe oženjene) vani. Pošto su prolazili pokraj, ovaj drugi konobar ih pozove sebi u stan, ali prije ulaska, ova mlađa je pitala Matu hoće li se ljubiti s njom, na što Mate nije pristao(on je mislio, neću je sad ljubit, al ću je poslije prčit ko niko'), a ove dvije se stale smijat ko lude...Mati ništa nije bilo jasno(mislio da je to tipična ženska narav Njemica), te su oni tako ušli u stan...Natočio Švabo viskija u po krigle te Mate odmah skužio da ih ovaj želi napit, popile one to, Mate se već sprema prčit, ali ove se još smiju ko lude...Ali onda on pustio neki film, u kojem neki dečki drkaju na jednoga koji igra košarku u parku, a naš mladi konobar Mate prvi put došao u kontakt s pederom, ili gajom, te se izvikao, unatoč ponudi od 5 000 maraka, otišao vani i pljunuo đubre. Ove dvije su pošle za njim i objasnile su mu kako su se smijale jer su mislile da je i on peder, a to zato jer se nije htio ljubiti s ovom mlađom u autu...Poslije je, te večeri, naravno, Mate prčio onu mlađu...Bilo je još uzbudljivih priča koje vam možda jednom prepričam, ali ovu sam sad detaljnije, ne želim ove druge na brzaka, ispalo bi loše. Onda me Domić zvao(zajebao ih Kelez za smještaj na Hvaru) da mu dam ključ od prostora, i onda smo ja i Tonci otišli do školskog, malo tamo sjedili, pričali, i onda sam otišao doma i sad vam ovdje riječima pokušavam oživjeti bar dio lude atmosfere i priča koje sam proživljavao sa našim Matom. Eto ljudi, pozdrav i do čitanja. I još nešto, postalo mi je jasno da je volim. Doduše, možda je ljubav prejaka riječ za to, ali svejedno...

ponedjeljak, 21.08.2006.

Today?

Evo danas je bio živahan dan! Jutros sam prvo otišao uplatiti ostatak novca za ekskurziju u VIP travel, potom sam kupio ulje i svjećicu za skuter i malo se s time gnjavio i skuter sad radi dobro. Onda sam otišao oko jedak kod bake na ručak(didi bio rođendan) ali kad sam doznao da je ručak tek oko tri otišao sam i srediti sjedalo, tj. stavit novi skaj i sad je ko novi. Još par tehničkih modifikacija(novi remen, nove rolice) i neki novi dijelovi i bit će ko novi! Šteta mi je uzimati nešto novo jer ovaj skuter mi je prirastao srcu(malo troši, stabilan je, dobre kočnice, dosta brz) i ne bih ga mijenjao. Kad bi već uzimao nešto novo, trebalo bi mi puno love, tako da i ne znam baš...Pošto se čeka oko sat vremena(u mom slučaju malo više) na presvlačenje sjedala onda sam nazvao svoga dobrog prijatelja LGa da dođe po mene i da nas odveze na piće. On je u pripremama za popravni ispit iz matematike i poželimo mu sreću sutra uostalom! Otišli smo do Ollya gdje nam je konobarica objasnila kako nam je kiša oprala stol i glupo se nasmijala i onda je shvatila da je glupa i samo otišla po piće koje smo naručili. Malo smo pijuckali i pričuckali i onda me oko tri i dvadeset on prebacio do tapetara(koji se btw nalazi kraj kafića "Kalahari" u ulici Matice Hrvatske) i tamo sam čekao još dvadesetak minuta i platio majčinom sinu 180 kuna, što je definitivno previše, uzimajući u obzir materijal i vrijeme rada. Ali šta je tu je, odmah sam pitao za cijenu, a pošto sam imao nešto love, mogao sam si to priuštiti, a i skuter sad izgleda malo pristojnije. Onda sam otišao kod bake na ručak(pečena janjetina) i tu se nažderao ko prase i onda pobjegao kući i oprao svog malog "žuću"( LOL ) i otišao malo na igralište da vidim šta se novoga događa u ulici i u ulici nema ništa novoga. Onda je došao Vlado i malo smo sjedili, pričali i najavljivali ekskurziju i rekli kako bi mogli polizati šlag i onda sam otišao kući i malo upalio gitaru i sad malo sviruckam, još mi se ne da ići vani, a pogotovo mi se neda kad znam gotovo šta će i kako će izgledati taj "izlazak", ali šta je tu je, moram biti socijalno akivan i u stvarnom životu, ne samo preko bloga. Eto ljudeki, pozdrav i do čitanja!

nedjelja, 20.08.2006.

Utaklnca, "Kod Mate" ljetno kazalište i još mnogo toga...

Daklen, oma ću van reč da san jučera bija na utaklnci. Vidija san masu ljudi i pičaka i popili smo ja i Bepo dvajst pivi prije i petnajst posli utaklnce, šta je sve skupa četrest i tri. Unda smo jizili čevape, ja san samo kapulu a on je mišane i unda dikud smo bili gladni išli smo u Klis na pečeno. Gori smo satrali kil i po pečenoga svaki i tri litre vina. Morete vi mislit da ja vami seren i da se kurčin ali pitajte slobodno konobara u Klisu šta su Matijević i Bepo učinli. Zapantija je on nas za cili život...Bile neke tri pičke isto na pečeno brate a pegla cajka unutra ful dobra atmosfera i onda ja pita jednu ka jel se ona slučajno zove Kike jer smo se činimi se nigdi upoznali(ka to ti je baza kad neznaš kakovo se cura zove unda je pitaš ka jel se ona zove nešto tu smuljaš staviš lipu facu malo cukra u frizuru), unda je ona rekla da se zove Anđa i da je gor iz Prugova da joj je rođendan i da je došla sa svojin prijama na pečeno. Unda san je ja pita jel ona sluša cajke i ona je:"Rekla dašta da slušan!", i unda san zna da je to prava cura za me. A Anđa van je prava primilica od ženske. Duga crna kosa, slatki nosić, jes malo deblja al zato ima i kus sise. Išla je u frizersku školu al je odustala jer je želila bit modna dizajnerica i sad šije u nekoj tekstilnoj firmi u Sinju, i kaže da joj je to ispunjenje životnog sna. Mater ju je tirala u frizere al ona je uvik šivala bratu bičve, mudante i sve šta triba i uvik je gajila tu ljubav prema šivanju. Šivala je četr punta na nozi, a i strinina prijateljica je bila šivačica tako da je njen cili život obuhvaćen u jednoj riči - šivat. I onda je mene Anđa pitala kako se ja zoven, ja san joj odma reka, a pitala me kako mi se i prijo zove, al san joj ja lipo reka da je peder, pa su sve tri splasnule, i samo su mene. Onda smo posli išli kod njizi doma, Bepo je rješava križaljku a ja san ih iša prčt. Bogte jeba, ja stojin u sobi, nji tri na krevetu u tangama, ništa majica, gole sise, i zovu mene:"Dođ Matijeviću dođ", jeben ti kad se sitin, jeba san svaku po tri-četr puta...N'ti Issa...Unda nikidan stojin ja i onaj Grabovac isprid Mate i jidemo niku picetu, enti javle, da san je bez ruku pravija bolja bi bila i sad doša neki đikan, neka mustra od niki 175cm i 100kg i parkira se je na korniž sa svojin tvingon i popeja se biće uz onu malu uzbrdicu na rubu pješačkog i valjda pošto sa ton plastikon nemore sić niz korniž nego mora niz tu nizbrdicu parkirala mu se neka tuka sa autom posri pješačkog tako da nije moga sać doli. I sad je naša junačna iša dese minuta okolo i pita čije je auto ali niko nije tija reć, jer je kus ljudine, pa se biće ljudi pripali i uša ti on u auto i sta trubit jedno dese minuti i na kraju došla ženska i makla auto a on sjegba felgu i pukla mu ratkapa na rubu i iako su svi umrli od smija on je uzdignute glave prva-kvačilo-druga i oša ća. Tamo baš ima smišnih tipova pa smo gori stali biće jedno dvi ure i smijali se.

Ne da mi se više ovako pisat jer želim na silu bit smiješan, a sad ne znam koliko mi je uspjelo, pa ću se sad vratiti u normalu. Bio sam na Hajduk-Zagreb i bilo je baš lipo, Hajduk dobija, bio skoro pun stadion, dobra atmosfera(osim onih utjerivača pravde koji su krenuli prema nama kad smo žviždali na "Ćiro srbine") i tako to. Danas sam bio na Kašunima se okupati i tamo ima dosta mladih, ali većina mi se doimaju ko idioti, tako da osim tih obiteljskih druženja ne namjeravam provoditi previše vremena tamo. Jučer sam pisao jedan dosta duži post, ali je na nesreću nestalo struje i sve otišlo u nepovrat, a nije mi se dalo ponovo mučit, pa sam to ostavio za danas. Hajduk igra skroz OK i sad je pitanje kako će to izgledat u Rijeci, ali nadam se da ćemo dobiti. Jutros sam bio na tenisu sa Krolom, Bepom i Žikom i igrali smo dva seta ja i Bepo protiv njih dvojice i zahvaljujući nesposobnosti mog suigrača, izgubili oba dva. Počeli smo treći i vodili ih(zamijenili smo strane, što se pokazalo kao dobar potez), ali Krolu je nešto bolila noga pa smo prestali. Igrali smo gore na brdima jer je tamo besplatno, ali moram priznati da me sunce lijepo udarilo u glavu. Ne znam ljudi šta da napišem više, a vjerujem da je i ovo previše, pa eto,

do čitanja!

petak, 18.08.2006.

Netko je dobio e-mail...

Dakle, evo ti još malo kompjutorske zabave s tim da ovog puta dobijaš svoju vlastitu E-mail adresu sa spam zaštitom i oko 3 GB prostora(za cijeli život) koji se stalno povećava.

1.) Klinki na ovaj link ispod(Hotmail). To je također besplatan e-mail, samo što imaš samo 5 MB prostora i sučelje je prejadno i loš je, uglavnom odi tu:

Hotmail

-za E-mail adress upisi ovo: papicka@hotmail.com

-za password upisi svoje ime

2.) Uđi u "My Messages" i tu imaš poruku od mene. U njoj ćeš vidjeti plavi link, i od tada ti je sve jednostavno! Oni su ti tamo dali prijedlog za "Desired Login Name"(papickaster??) kojega možeš stavit po vlastitoj želji, a za vidit jel dostupan klikni na Check availability. Šifru stavi neku koju ćeš lako zapamtit, zapiši je negdi, a nemoj da je nešto prejednostavno(nikad ne znaš kakvih sve kretena ima).

3.) E-mailove pregledavaš na www.gmail.com

Ako ti nešto nije jasno, pitaj.

Za Jelenu:definiranje zvučne kartice!

Nadam se da ćeš shvati preko slika. Nije svaki windows isto podešen, ali uđi u control panel i nađi ove "sound & audio devices" preko starta. Valjda toliko možeš...



I sad prouči malo ovu sliku, sve ti je pojašnjeno! Ako ti nema nikakve zvučne, onda ćeš morat kupit novu a to ti je oko 80 kuna najjeftinija, ja ti je mogu stavit!



I mala napomena: Kad klikneš na sliku da ti se poveća, pojave se neka imageshackova sranja, da ti se ona maknu, samo odi do dna stranice(nećeš vidit sliku) i ponovo se vrati gori i nema ih više(nadam se da ste i vi ostali ovo skužili).

Noćno kupanje...

Večeras je naš svima znani LG aka ramblin' man okupio malu ekipu za noćno kupanjce i šampanjce isprid casablanjce...More je ludilo i kupajte se još dok imate vrimena a ako bog da možda i susretnete koju od ovih muza. I spoznao sam koliko lijepe(i barem malo inteligentne) žene imaju jak utjecaj na muške, jednostavno ne možeš reći ne, tako da je došlo do sitnih prepravki blogića koje nekome mnogo znače, ali tebi šmokljane koji u jedan sat iza ponoći sjediš doma i čitaš tuđe blogove će biti apsolutno neprimjetne...I moram vam se pohvaliti kako je brojač posjeta odavno prešao broj 500... Na plaži smo se gotovo kao i uvijek prepucavali i svađali se i zajebavali, ali iskreno ne vidim ništa loše u tim prepucavanjima jer ne da mi se svaki put pričati o Aniti Jurić ili šta ja znam o čemu već(nešto dosadno, isfurano i nezanimljivo o čemu pričaš sa svakim debilom s kojim nemaš o čemu pričat). Eto, kažu da slike govore više od tisuću riječi a ja sam ih do sada napisao 187, tako da ipak pogledate slike...

1.) Luka je uvijek bio čovjek od akcije...



2.) A evo i naše VMS Jelene u čednom izdanju



3.) Antonela i Jelena su razmijenjivale dodire nježnosti...




4.) Kako je zadovoljna sama sobom...(tko tu koga zavarava!?)



5.) Pogledajte samo Jeleni izraz na licu!? Ko da je nešto klizlo odstraga!














OPASNO ZA OBA SPOLA! OVU SLIKU GLEDATE NA OSOBNU ODGOVORNOST(MOGUĆA DEPRESIJA, SRČANI UDAR, SAMOUBOJSTVO)!!!













Evo nakon više od pola sata(zahvaljujući i lošoj skripti) sve sam sredio i nadam se da ćeš i ti, slučajni čitatelju uživati u ovim slikama kao što smo i mi uživali na plaži.



I za kraj malo pečenja rakije!!



Napomena: klikni na sliku za uvećanu verziju.

četvrtak, 17.08.2006.

Naslov:

Evo danas imam o čemu napisati. Vidim kako je bolje napisati nešto na blogu, jer to očito jače ostavlja dojam od nekih drugih sredstava komunikacije, no ne bih o tome previše. Bio na kavi sa LG, Person, i šlagom 3. f razreda u razvikanoj rupetini od Ollya i onda išao kući ručat. Zgubidanio vrijeme svirajući svoju gitaricu i čuvajući malog nećaka. Tako mi je prošlo cijelo popodne, nadasve korisno te se osim par porukica sve može baciti u vjetar...Navečer sam gledao televiziju i u biti to me navelo da napišem nešto, tj. da podijelim ova dva bisera! Naime, novi trajekt u službi Jadrolinije na liniji Split-Supetar ima moderniziranu posadu i oni tvrde kako im je posao dosta uzbudljiv i izazovan! Ideš deset puta dnevno od Supetra do Splita, nema šta, uzbuđen si ko da si viagru uzeo, a izazov je toliki da samo najhrabriji dobiju mjesto na toj mrcini koja može prevest čak 130 auta i oko 1000 putnika! Biser broj dva...Emisija "Boje Turizma" čini mi se, neka teta koja je za svaki od šest kadrova imala različite krpice, čisto da pokaže da osim svog znanja o Marinu Držiću pripada nekoj kvazi dubrovačkoj aristokraciji koja ima novca zahvaljujući rasprodanoj djedovini i kavama od 18 kuna, ali ona i dalje misli da je ta njena emisija značajna i da će obrazovati ovaj priglup narod. Ovaj post ima popriličnu odbojnost i sam ne znam zašto(u biti, znam, ali ne treba to svatko znati)...I sad, ta teta priča o Marinu Držiću cijelo vrijeme i kaže da je on rekao da su žene lakše pameti od muškaraca, ali odmah je nadodala da se:" ...vjerojatno zaletio, jer je on imao dobro mišljenje o ženama, a neke su mu čak bile i drage!". Kakav idiotizam, pretpostavimo da Držić nije bio gay i zaključimo da on čvrsto stoji pri svom mišljenju, nerijetko se muškarci lijepo ophode sa ženama i "imaju dobro mišljenje o ženama" samo zbog onoga između nogu, jel. Eto, toliko o ta dva bisera. Onda sam gledao utakmicu reprezentacije koja je u Livornu pobijedila dvadesetkovanu Italiju, kojoj je jedini igrač sa svjetskog prvenstva bio zamjenski vratar, ali svejedno, Italija je Italija, i ova pobjeda je dobar početak našeg izbornika homo-universalis-slavenis-bilić koji osim što trenira završio je fax, svira u nekom bendu, ima ženu i djecu(valjda!?)...Naši su igrali malo neorganizirano, ali moram naglasiti izrazitu borbenost Darija Srne, kojem je svaki start išao direkt u noge, unatoč pridjevu koji nosi ovakav tip utakmice, "prijateljska", i našeg Anthonya Šerića koji je bio u reprezentaciji na sva tri svjetska prvenstva ali nije zabilježio niti minute, danas sam i otkrio razlog. Osim onog dobrog centaršuta za gol(koji je vjerojatno bio slučajnost) taj je majmun pokazao totalnu izgubljenost i napravio je popriličan broj prekršaja...I eto završila utakmica, a mojima doma fali još jedan za belu. Naime, pošto je zet purger, a zna zamantat žene, onda je moja stara počela igrati belu, i navukla se toliko da je igra svaki dan na T-portalu...I sad, ja ne znam igrat i oni će mene učiti...Unatoč početnom optimizmu i umjerenoj radoznalosti u tih par partija koje smo odigrali nisam uspio pohvatati konce te igre, te me nije previše uzbudila, ali oni govore kako je jako inteligentna i zanimljiva, a jeli stvarno tako, reći ću vam kada se uhodam malo!

Eto dosta sam se raspisao, imam neki čudan ton totalno, malkicu sam sjeban...

Do čitanja!

utorak, 15.08.2006.

Velika Gospa...

Eto, ponovo se desilo nešto koliko toliko zanimljivo u mom životu pa sam odlučio napisati nešto o tome. Naime, išao sam na Veliku Gospu u Sinj sa svojim prijateljima. Prvo smo igrali popodne na balun i Domić je rekao da ima auto koje treba popraviti, a ako ga poprave da će ić s njime, ali to mi se nije činila pretjerano pouzdana metoda, te sam sa ST3 ekipom išao na kolodvor gdje su išli busevi za Sinj. Karta je bila 20 kuna. Autobus broj 802 simbolično zelen oblijepljen reklamama za Zlatorog, napustio je splitski kolodvor u 22:00. U autobusu je bilo svakojakih faca ali svima je bila zajednička želja za dobrim provodom. Pili smo pivo i pričali i došli smo u Sinj oko 11. U Sinju je bila pravi dernek, krcato ljudi, neki su starci pivali gangu cilu večer i pošteno su nas upilali, jer smo sidili na nekom stolu di se prodavao odojak i pečena janjetina. Unatoč velikoj želji da kupimo "po kila pečenog" nikako da dođemo na red, tj. dogodila bi se slijedeća situacija: Janje siče Matan iz Brnaza, onda ga vidi Jozo Marin i Mile Anđin i jave se oni Matanu i Matan njima priko reda da cilo janje i mi ostali gladni. Kil janjetine je bio 180 kuna, a odojka 100 kuna. Iako se janjaca vrtilo dosta, čim bi janje došlo u prodaju nakon 2 minute bi sve nestalo(već prepričanim načinom), te smo na koncu glad ubili u trgovini Opskrba(prodavaonica br. 11) sendvičima koje smo platiti tri kune. Ako ništa drugo, uštedili smo 80 kuna. Kao što sam već spomenuo, cijelo popodne sam igrao nogomet i tako da sam bio poprilično umoran, unatoč obilnoj večeri koju sam doma spremio, te nisam bio previše raspoložen za neke partije i kafiće pune ljudi, tako da smo ja i Deni(koji je bio sličnog raspoloženja kao ja, ali njega je glava boljela) sjeli u neki kafić kraj te trgovine i tu izgubili dva i po sata dok smo čekali autobuse koji idu put Splita(mi smo sjeli na onaj u 5:45). Taj kafić je bio jedno preogavno mjesto. Nekakav zlatni svod od malih zlatnih pločica od kojih je svaka peta otpala sa hrpom malih lampi od kojih niti jedna nema žarulje. Toče se samo dva žestoka pića unatoč desetak prašnjavih, masnih praznih kutija koje stoje na nekakvoj staklenoj polici prisjećajući putnika namjernika na nekakve "slavne stare dane" ove rupčage kojoj je jedina promjena od otvorenja(otprilike sedamdesetih) nova rasvjeta. I da, imaju i nekakav televizor(koji je bio začuđujuće nov i moderan za to mjesto), za potrebe svjetskih prvenstava itd...(Neobično dosta-oko 5 ujutro emitirali su film "Carlina lista", zanimljivo glup termin za nešto takvo...). Svako malo su unutra dolazili neki ljudi čije sam razgovore prisluškivao, tako da nije bilo previše dosadno. Deni je za to vrijeme kunjao na stolu. U Sinju je bilo prehladno. Prefakin hladno, a ja kao inteligentan momak obukao kratke gaće što je naravno rezultiralo smrzavanjem nogu te smo zbog toga i ušli unutra, da nam bude malo toplije, ali samo dodatno noge pokrio nekom tutom koju mi je posudio čovjek s lijepim imenom, Danijel Grbić. Izgledao sam poprilično glupo, ali tješilo me to što je i Deni imao kratke gaće, pa je i on svoje noge prekrio ručnikom. I još jedna zanimljivost što se tiče Sinja-taj grad ima jebenih milijun kafića, kuda god se okreneš vidiš kafić. Neki su bili krcati, a neki su, ko ovaj naš bili prazni. Puštala se raznolika glazba, od Gunsa preko Severine i neke partije do Cece i ekipe. Meni je osobno bilo bezveze, ali možda da sam se bolje obukao i da sam mogao hodati, možda bi mi i bilo bolje. Slijedeće bi godine volio ići pješke. Eto, toliko o toj maloj avanturici u Sinju. A sad slike!

Evo malo ekipe koja je gangala i teta koja radi ćevape...



Evo i janjaca na ražnju kojima nažalost nismo mastili brke(a evo i Matana iz Brnaza u kuti)...



A evo i kako je izgledao jedan štand za prehranu...



A na kraju evo i autora bloga pokraj narodnog simbola moći i prestiža!



I nevolim ljude koji ti ne odgovaraju na poruke.



Do čitanja!

četvrtak, 10.08.2006.

Večeras...

Evo, ovaj kratki blog posvetio sam ovoj veličanstvenoj večeri. Ja i Deni smo se prvi put zapili skupa i bilo mi je prejebeno. Nadam se da će on nabaci koji komentar. Miješali smo vino sa Spriteom i popili smo oko 0,8 L svaki vina i nit smo bili mortus niti išta...Samo smo pričali i to je to. Zakon. Graba i Jelena su nas lijepo zajebali, čekali smo ih na pločama pun k***c, a oni se nisu pojavili, onda smo otišli do mene i tu potamanili sve i bilo mi je super. Samo sam to htio napisat. I još nešto, Deni je rekao da mu je bilo super kad sam ja svirao, to je cijela filozofija moje svirke, da je ljudima ugodno dok ja sviram. Eto, nadam se da ćete svi vi koji čitate doživjeti ovakvu večer s nekim do koga vam je stalo. Cijelu smo večer slušali moju muziku, i nadam se da mu se nešto i svidjelo.

Do čitanja!

Generaliziranje...

Čujem da Dražen Ladić vodi repku mladih, no nema veze, to sam čuo prije par sekundi pa to sad pišem, no pravi razlog zbog čega sam tu jest...

Izrael je ušao u šesti tjedan ofenzive na Libanon. Da, čuo sam to na dnevniku i potreslo me, ali jednostavno, ja sam takva osoba, stalo mi je do drugih, jako, jer ja ni sam ne znam što dolazi poslije smrti, ali nećemo o tome sad, nego, ja to čujem iz svoje fotelje, pijem vino sa Denijem i boli me kurac. Tako je bilo i sa Vukovarom, svakodnevno su javljale svjetske TV agencije, ali svi su se kao sažalijevali, ali u biti bilo nam je svejedno, sve dok ne osjete to na svojoj koži. A Hrvatska je to osjetila, bez daljnjeg. Sad se sjetimo kroz šta smo sve prošli, Vukovar, Zadar, Oluja, Bljesak, i gdje smo sada. Tako je sada Libanoncima, svijet je uz Izrael, kao nekada uz Srbiju(sjetite se embarga za oružje od UN-a(embargo-zabrana uvoza)) i ja ne znam što će biti dalje, a najviše me boli što ne mogu učiniti ništa. Evo ja i Deni smo sad popili malo i ja sam sa stao pisati, ali svejedno želim da se zamislite koliko smo u biti sebični i tromi kad je netko drugi u nevolji. Katastrofa svakog čovjeka i osobe je to što uživa u tuđoj nevolji, sve dok je njemu dobro, a kad njemu postane loše, onda onaj drugi uživa u njegovoj. Tu su uvijek sažalijevanja državnih službenika, ali u biti je to to. Eto, do čitanja, i do trijeznjenja, sada slijedi rasprava mene i Denija.

srijeda, 09.08.2006.

Današnji dan...

Dakle, sam sam sebe stavio dva dana u karantenu, jer sam se nedavno uništio za cijelo ljeto, ali o tome vam ne želim pričati ovdje...

Sestri su došli neki njeni prijatelji, i jedan joj frend svira u jednom bendu, pa malo sviramo i tako, prežderavamo se grupno i tako to. Sinoć smo gledali utakmicu i njen prijatelj(da frend, jebote popurgerili su me) je totalni fanatik. Zna sve živo o nogometu i bilo je zanimljivo s njime gledati. Onda su se oni napili svi(meni je nekako crnjak napit se sa sestrom) i išli leć. Danas smo išli u grad i prvi moj obrok bio je neki kroasan krcat čokoladom, što mi se nije svidjelo, a poslije njega jedna piceta. Koja je isto bila loša, i to dvoje rezultiralo je nekih desetak minuta na wc-u...Onda smo otišli u Geta na piće, a tamo je neka knjižara pa sam ja tamo pročitao neki strip, besplatno. :D Poslije toga smo otišli do doma po kupaće i otišli na Bene. Nažalost, ne pušta bez dozvole na kapiji kraj instituta, pa smo morali pješke, što je trajalo nekih pola sata(ali nekih deset minuta smo izgubili jer sam ja tražio neku bližu alternativu, ali put je bio prestrm za tu ne-tako-mladu ekipu). Na Benama mi je skroz simpa kupalište, nije bilo uopće puno ljudi, more je super, ima i tobogan za one živahne...Onda smo poslije kupanjca išli na Travnički Ćevap tamo kraj Auto kuće Vrdoljak, kraj T-mobile centra, ili kraj Muslimanke, valjda ste skužili otprilike gdje je, to je ulica Domovinskog rata. Ćevapi su odlični, i porcije su ogromne, i baš smo se fino nažderali i onda u Bobisa uzeli kolače i evo me sad doma, utovljeno hedonističko prase, još da mi je pičke, issa' ti, bilo b' super!

Večeras je neka ribarska večer isprid O'Hare, pa ću otič doli popit malo ribe i najist se vina!

Program za mlade - 1. dio

Dakle, kao što sam najavio, napisat ću malo o onom sastanku koji je bio jučer u Domu mladeži, a tiče se programa za mlade u Splitu. Kao prvo, smatram se dosta dobro informiranim, općenito gledajući, te mi je bila porazna informacija kako Aktivitis traje već devet mjeseci. Ali činjenica se da u tih devet mjeseci nije učinilo gotovo ništa, bila je jedino ona "fešta muzike". Sad imamo vremena do studenog i treba se uhvatiti posla. Odmah ću reći kako je promidžba katastrofalna, jer bilo je nas mladih tamo(15-29 godina) oko desetak, i sedam "političara". Žalosno je da od koliko već mladih u Splitu ( oko 40 000) samo njih par stotina zna za ovaj Aktivitis i program za mlade. I sad, došao sam na taj sastanak da se uključim u dvije grupe, i moram reći da su ti naši "političari" poprilično neefikasni. To je nekakav blagi izraz. Bila je neka mlada nadrkana glupača, neka Sonja(mislim da je Jakovljev) koja je cijelo vrijeme zaustavljala sve živo, ali pokušat ću objasniti...Gospođica je mlada i ambiciozna, ali iz tih pustih ambicija proizlazi jedna destruktivna bezveznjakuša, iza sve te vatrenosti i pozivanja na demokraciju(u kojoj ona ne da nikome da doše do riječi) krije se jedna totalno poremečena ličnost bez ikakve kulture komuniciranja(agresivna je i pregruba). Ta je gospođica potrošila dobrih sat vremena na nekakva neshvatljivo ljubomorna prebacivanja prema koordinatorici svega(gospođi Željani Kalaš), jer je očito da bi ta naša Sonja htjela biti glavna, ali ne znamo u kojim okolnostima nije došla do koordiniranja, ali vrlo je lako vjerojatno da je to zbog njenog ponašanja. Doduše, bilo je tu zanimljivih stvari(nekakvih 15 000 kuna, ne znam sad točno o čemu je riječ), ali ništa što njih dvije(same) bilo kada, na bilo kojem mjestu ne bi mogle raspraviti. Tek oko sedam i po(sastanak je počeo u šest) počelo se nešto micat. Razradit će se nekakav "strateški plan", jer treba djelovati brzo i efikasno. Ako se itko želi uključiti, neka ode na stranicu aktivitisa(imate je u linkovima) i pošalje Željani mail, meni je odgovorila, pa će i vama. Ja sam se osobno uključio u dvije grupe, obrazovanje i informatizacija, te aktivno sudjelovanje mladih u društvu. Imam sastanak sutra i u petak, pa ćemo vidjeti šta i kako dalje. Naravno, o svemu tome obavještavat ću vas na svom prekrasnom blogu.

Još malo humora...

Evo jedna dobra baza koju sam našao na youtubeu, neka skrivena kamera:

Link

Inače, danas sam bio na tom sastanku koji se tiče gradskog programa za mlade i bilo je veselo. Sutra ću vam malo iscrpnije o tome ispričati, neka REM faza napravi svoje!

I da, gledao sam Dinama i baš mi ih je bilo žao, ali jebiga, Arsenal je bio puno bolji.

utorak, 08.08.2006.

Večer report

Evo mene rano doma! Večeras je došao moj dragi Frane iz Kaštela pa smo malo ćakulali u Pulsa, prvo smo nešto pojeli, on govori kako mu je sestra sve ljepša i ljepša svakim danom, ali kako nema momka(baš se pitam zbog koga...), a naravno tu su bile i njegove neizostavne lovačke priče*, bilo je skroz ugodno. Onda sam dobio neočekivani poziv na mobitel, na drugom kraju linije nalazio se moj dobri stari Den'. On se vratio sa Paga i ostavio je svoju voljenu Irenu da čuva 150 janjadi. To je neka super cura! Bilo je svakakvih priča, ali nema smisla da stavljam tuđe priče na svoj blog. S njim sam se našao u St Rive gdje radi naša VMS Jelena, a društvo su nam pravile još Duple, Ćurde i Marija. Malo smo pričali i tako to, ništa specijalno. Onda sam na putu kući susreo sestru na semaforu, koja mi je samo rekla:"Ostavila sam ti komentar na blogu, debile!". Osjećao sam se skroz posrano, s obzirom da sam joj ovdje napisao neke stvari, koje su tu radi nekog dramatiziranja, a da stvari budu gore, ostavila je neki sofisticirani komentar, tako da je očito sve shvatila ozbiljno. Morat ću stavljat suđe u mašinu sve mi se čini(a od svih poslova u kući to najviše mrzim)...

Eto, pretvorio sam ova tri sata u par redaka teksta, i da, za Franu

* - šalim se :)

ponedjeljak, 07.08.2006.

Novi konj u štali!

Evo malo da se pohvalim, jedan mali iz ulice je davno išao sa mnom na gitaru, i stari mu je kupio ovu gitaru i prije neki dan sam ga uhvatio da mi je da na korištenje i on je pristao. Imala je gadnu pukotinu sa strane, ali uz pomoć ljepila za drvo i par stega sam to sredio popdne i sad svira odlično. Gitara je dosta bolja od moje Yamahe C40, a google mi je rekao da joj je cijena u UK 2400 kuna, tako da je i u nas vjerovatno oko 2500 kuna. Riječ je o Alhambri 1P, made in Spain!



Do čitanja!

Malo humora...

1.) "Malo nas je al smo glupi"...Na prvi pogled je simpa, ali na drugi je već preglupo. Ovo je za velikog Torcidaša "ramblin mana"



2.) Kinezi na plaži-plaža sa 200 000 ljudi, a ovo je dio te plaže. Trebaš čekat red da uđeš u more!



I mala napomena-obavezno pogledat ovaj blog The Mladići, tamo ćete se dobro nasmijat!!

subota, 05.08.2006.

Important!

Sav sadržaj ovog foruma moje je intelektualno vlasništvo.

Glupo?

Da.

Uglavnom, sad je dosta ljudi otkrilo ovaj blog i nemojte me sad zajebavat, ili mi srat, šta god želite, jer ovdje je dosta toga produkt zafrkancije i lijepih uspomena i nikoga ovdje nisam vrijeđao, niti imam tu namjeru i ne želim da se itko nađe uvrijeđenim, jer meni je jadno da netko nekoga vrijeđa online!?

A u biti da je i tako, ne biste ni saznali, vi koji jeste, za ovaj moj mali online "dnevnik".

Eto. Danas? Ah da...ne mogu da ne spomenem mladu i lijepu i pametnu(savršena?) instruktoricu jedrenja koja mi je poklonila svojih pet minuta, te smo se ispričali u Oceana i sve smo vas ogovarali. Rekla mi je da nikad nije upoznala umišljenijeg tipa od mene, te da se uz mene i ona osjeća tako umišljeno, no dobro, simpatična je to cura, nadasve...

Pozdrav i do čitanja!

I još nešto...

Nemojte se ismijavati što ovdje pišem književno, i što se u nekim postovima želim ulizati čitatelju (npr. "Svjetsko prvenstvo...") jer ipak bih i ja htio dospjeti na ove naj-cool, cool liste itd. :)

Srdačan pozdrav od našeg osoblja.

marko88.blog.hr

Sloboda i peder zvan Koštunica.

Dakle, jučer sam išao u Omiš i putem je moja sestra rekla kako je vidjela u novinama da u Škabrnji postoji ulica Žrtava Srbočetničke agresije, i to joj je bilo smiješno. Meni je iskreno došlo da joj priljepim jedan šamar, ali nikad joj to nisam učinio, niti ću. Pitao sam je samo šta je tu smiješno, a njoj je kao to ime jako neobično, kao i lica Žrtava fašizma. Uglavnom, iznervirala me. U Škabrnji su četnici ubili osamdeset ljudi, a mojoj sestri je bilo smiješno što Škabrnja ima ulicu imena Žrtava Srbočetničke agresije...Ona ima 22 godine. No, onda je otac počeo pričati kako ne poštujemo previše svoju nacionalnost, u čemu je djelomično u pravu, onda je spomenuo moga didu, i kaže kako je on cijeli život biža od Ustaša i Partizana, a poslije od Komunista, i da je na kraju doživija slobodnu državu Hrvatsku. Nad tom misli sam se ozbiljno zamislio, a i ponukala me da napišem ovaj post. Koliko nama ta sloboda uopće znači? Nama je to jedan uzvišen pojam, i sjećamo se vojske i svega toga, ali ponovo nemamo taj strah od nečega što znači biti neslobodan, zarobljen, otuđen, tako da nismo ni svjesni koliko imamo bez obzira koliko ta naša država ima problema i svega. Mi smo većinu svog života u slobodnoj Hrvatskoj, a to su pravo imali i naši očevi, djedovi, pradjedovi, ćukundjedovi, ali tek se Franjo Tuđman usudio napraviti nešto(Da se dogovorimo, za vrijeme Josipa Broza Tita se i nije baš puno toga moglo učiniti, jer taj je čovjek bio nešto poput malo modernijeg Fidela Castra) i eto sad mi imamo svoju Hrvatsku. Mom djedu to nemjerljivo puno znači i zato on uvijek glasa za HDZ, i prije sam mislio da je obična budala(u tom glasačkom pogledu), ali kad se sjetim koliko je on čekao da može vidjeti barjak na Marjanu, da ne mora podmićivat partijske komesare i govna UDBAška, tek sad shvaćam-a Franjo Tuđman mu je to omogućio i samim time HDZ je zauvijek dobio njegov glas. A što se tiče Tuđmana, čovjek je imao viziju, ali malo je zasrao svojim otimanjem novca poreznim obveznicima(svima nama), i zato ga ja ne poštujem previše. Možemo reći da je imao dvije faze-onu glirificiranu domobransku, i onu nikad do kraja istraženu lopovsku, ali će u povijsti biti zapamćen po onoj prvoj. Nažalost, ili na sreću? Kako za koga(Ivić Pašalić...). A što se tiče Druga Tita-od mnogo ljudi čujem da su njihovi djedovi super živjeli da vrijeme Tita, da su bili zaposleni itd...Uglavnom, istina je da je bilo posla i stanova za sve uzorne radnike i članove partije, ali sve je bilo LAŽNO. Super je živio prosječni, običan čovjek, koji je radio u nekoj državnoj firmi, neki su i stanove dobili, i svi zadovoljni, ali ako si želio išta više postići, sistem te eliminirao, ili te pokušao, mog didu jest. Uzeli su mu većinu polja, a vodio je jako unosan biznis, i imao je jako puno novca. Na toj zemlji su sagradili zgrade i dali mu čak jedan stan. Jebote Tito u šupak da te jebo. Bila je totalna blokada medija, država je bila izolirana, Tito je bio sebično govno koje nam je prodavalo priču o jugoslavenskoj idili pušeći kubanku na Brijunima dok je lovio srne. Šteta što nije ranije umro peder. A da ne govorim da je favorizirao Srbe, iako je Hrvat. U NOB-u je bio pravi vođa, ali poslije toga je bio pravo govno. Točka. A onda jučer na televiziji čujem kako je Oluja bila genocid od strane Vojislava Koštunice. Kako je protjerano 250 000 Srba i do sada se samo 0,5 % vratilo. Da, a u Kninu su iz zemlje izažli onih 10 000 Srba koliko ih je u tom gradu? Genocid? Ne bih rekao, ti ljudi tu nisu imali šta tražit, ako su bili Srbi, ubijalo se sve, i nije te se pitalo jesi li Srbin ili Hrvat, tj. nije se trebalo, jer tamo su Četnici počistili svo Hrvatsko stanovništvo, ali mislim, Hrvatska vojska, pa trebali su oni sve to zaboravit, agresiju, i ostavit te ljude tu da žive, pa bi se onda nakon mjesec dana PTSPovac vratio doma i ubio ih, isti kurac, i onda vidim kako naziva onog šupčinu Sanadera osobnim prijateljem, pa jebo tebi majku i njemu. Sanader je obična pička, i trebao bi mu vratiti sad istom mjerom, ako ne i oštrije pederčini Četničkoj, ali neće, jer je pička. I zato mi se ne sviđa, nema muda, a glumi neku odlučnost.

Živio Ante Gotovina i sav pošteni svijet!

petak, 04.08.2006.

Politička pička.

Evo ljudi moji, dok u pozadini svira Rorko Gallagerko ja sam vas svih 2,5 čitatelja ovog bloga odlučio obavijestiti da ću se kao mladi građanin uključiti u politički program za mlade grada Splita. Taj program se zove "aktivitis-lijek za splitsko stanje uma". Izabrao sam prvu grupu - "Obrazovanje i informatizacija". Uskoro je sastanak, točnije, 08. 08. 2006 pa ćemo vidjeti šta će biti od toga. Nadam se da ću nešto korisnoga i napraviti za ovaj grad, ali ne očekujem previše, jer svaki političar je u biti pička. Politička pička. Kurva se ministrima, premijerima, prodaje ideale za dionice a ja ovdje obećavam da ću postupati savjesno i odgovorno, prema svim moralnim načelima koje mi je ovaj grad i njegova zajednica usadila.

Za sve kojima treba malo više informacija, ili se žele uključiti u politiku(nije to toliko ni loše), neka odu na:

aktivitis.split.com.hr

I neka pošalju mail gospođi Željki, koja mi je dosta brzo odgovorila i obavjestila me o sastanku.

Pozdrav svima i do čitanja!

Bene-mali raj nadomak ruke.

Dakle, sinoć smo bili na Benama. Bili smo ispred škole, i onda sa četiri motora(jedan ispravniji od drugog) dogovorili smo se da odemo na Bene. Tamo je prebolesno, bonaca, čuješ kako vjetar puše kroz krošnje borova, noć je, mjesec obasjava površinu mora, slušaš tu noć, ludnica. Nasuprot tebe gledaš Kaštelansku rivijeru i shvaćaš kako svjetla u kućama stvaraju zanimljive likove, tj. bila su dva broda-jedan manji, trajekt i jedan veći cruiser. Onda smo otišli do Trstenika i svi su otišli doma osim mene, LG-a i Persona. Mi smo otišli do mate nešto izist, i rekli smo da triba jednu večer samo doć na ono križanje i smijat se pustim idiotima kojih ima i previše u ovom gradu. Sinoć ga je neki lola iša okrenit pod ručnu i falija je sve živo, katastrofa, bili su neki idioti stajali u redu, i kao šlag na kraju, neki pregay ludi Švicarac koji je prepijan(jea rajt...) i koji se izgubio. Pitao nas je da mu pokažem gdje ima pičaka i pića. A tip je za psihijatriju, ima neke mote ka ja san lud, i te šeme, tuče nogon o stup, žali Bože...onda san iša doma leć i evo me sad tu. Samo ću još spomenit da sam sat vrimena pržija CDove da na kraju ne bi ponili radio...

četvrtak, 03.08.2006.

Marijan Ban-Stvara prijatelje od 1984.

Dakle, večeras je bilo super. Sad mi svira Jessica i totalno sam u filmu, i da, mijenjam stil pisanja, dosta mi je reporterskog sranja, sad ću malo pisati svojim stilom, da, uglavnom, večer je počela ovako...

Nazvao sam Grabu koji je lunjao pustopoljinama Trstenika i već je izgubio nadu u pronalazak Vlade, ali pritom mi je spomenuo koncert bana u O'Hare. Ja sam nazvao Vladu koji mi je rekao da dođem ispred škole. Bilo je 21:30. Poslao sam Grabi poruku i on je isto došao. Ispred škole smo bili ja, Vlado, Sučić, Bekavac, Kokan i LG aka Luka Grabovac. Tu je nastala i mala debata razapeta između realnosti i nekih filmskih priča, no nećemo o tome sad...Tu smo planirali ići sa motirn' na Marjan i zapalit đoku, ali onda me Graba zamolio da ga odbacim do Firula, u vožnji sam odlučio da ostanem s njim i s Jelenom, a kasnije se pridružila i Marija babysiterica sa svojom sekom i rodicom. Ispred škole sam popio par twist-offova i to je sve. Tri da budem točan. Došli smo na Firule oko 22:20 i tamo pokraj ulaza čekala nas je Jele, sama. Onda je Graba otišao po još par pivi i tako, pilo se...Sreo sam Makanu(gitaristu iz bivšeg benda, u kojem je svirao i kontraverzni M. B.), Ranka-strojara i Šeru(s njim sam trenirao nogomet davno), ""Za zapisnik:trenutno sam ubio žohara koji se odvažio da mi se pojavi pred očima!!"". Kad sam popio dvi pive(Bavarije-Graba častio, brk se mastio) postao sam pričljiv i upao u spiku sa nekim Makaninim prijatelj i već smo čuli kako je koncert počeo. Ispraznili smo boce i ušli unutra. Svirao je Neno Belan i Fiumenes i bilo je poprilično ljudi. Marija se obukla kao Alka Vuica u svojim kasnim dvadesetima, a Jelena je bila neka minica i neka "vidi mi sisu" majica, i jedno pedeset ljudi joj se pokušalo upucavat...hahaha...I da, sreo sam starog asa Bašu i Dadu, i za divno čudo Bašo-otac ti sluša Allmane, brat Dereka, a tebi to ne valja...preodgojit ću te ja kad već oni nisu...Dado je bio sa svojom Jasnom, a bile su neke Lara, Sara i Ružica. Naime, svi akteri su spomenuti, da ne bi srali poslije...Uglavnom, Ban je došao na pozornicu u 0:39 i svirao je jedno sat vremena, i onda su Belan i ekipa rasturili. Koncert je bio OK i baš sam se fino zabavio. Na koncertu sam čak i uzeo plastičnu času na kojoj piše Ožujsko i bila je ispunjena nekom čudnom tekućinom koju bismo trebali nazvati pivom, ali ja joj baš taj naziv i ne bi prišio, i da, platio sam tu bljuvotinu 15 kuna...al ajde...Graba popio skoro pola, jer ja jednostavno nisam mogao. Nakon što sam prestao s pićem, ona mutljivica Jelena mi je dala Walter bijeli koji me dotukao, mislim, duvan ko duvan, ali nikad nisam osjetio nešto ovako (B. S. : "Oprosti Waltere, ali ti si rupa..."). Taj porok sam pri kraju bacio na tlo i s pogledom gađenja zgazio ga poput ovog žohara koji je maloprije pokušao uspostaviti kontakt sa naprednijom vrstom(ja). Plesao sam cijelu večer, kao i uvijek. Obožavam ples, neki uvijek misle da sam pijan kad plešem, ali ja plešem uvijek-jednostavno to volim. A i žene vole kad to neko voli jer voljenje plesanja je naprosto voljenje ljudi kao bića koje se vole i voljenjem jedni drugih plešemo po horizontu naših bezznačajnih sudbina (mala dubokomna stanka).

Onda sam osjetio umor i spasila me Marija kad nas je pozvala sve da sjednemo na stine...Nedugo nakon toga rastao sam se sa svima (Graba nije htio da odemo kod mene i gledamo Gallaghera i pijemo neku žestiju-pussy...) i nekako se dovezao do kući, išao sam priko žnjana, da me nebi pandurija štopala.

Bilo mi je dobro, ali mislim da bi bilo bolje da smo otišli na plažu sa kazićem, jer spržio sam jebački CD koji upravo sad slušam...

Ako Bog da pameti i volje otić ćemo na Lastovo na onaj neki njihov festival i bit će dernek.

I da, razotkrio sam svoj blog svojim bližnjima večeras, sad čekam reakcije, nadam se da će vam se svidjeti...

Eto, to je to!!

Pusa svima,

kurac pusa,

odjebite. Moran ja sve posrat... :P

srijeda, 02.08.2006.

Dan uz televiziju...

Danas sam skoro cijeli dan gledao televiziju. Prvo je bila neka teen serijica na HRTu, koja je bila do 5 sati, onda Bračne Vode, onda Globalno Sijelo(neki čika koji je poslanik vanzemaljaca, legenda) i onda simpa show "genijalci" na RTLu, jedino su ovi gosti ponekad znali pretjerati svojim višeglasnim govorom, ali baš sam se nasmijao. Bio je onaj tip iz Zlikavaca, ona iz Najslabije karike, Gobac, Drele i onaj sa Ruba znanosti. Šema je da oni dobiju neki pojam i onda moraju pogađati, ako ga u nekom razumnom vremenu ne pogode, onaj tko je postavio taj pojam dobije 1000 kuna, a ako ga pogode ide u humanitarne svrhe. Gobac je bio skroz lud, mislim, svi su bili ludi, zajebancija i tako to...Sad evo ne da mi se više gledat Dinama, preloše igraju i utakmica je predosadna. I još jedna zanimljivost-Nina Morić ostavlja muža jer je otkrila da je ovaj vara, jao idiota Talijanskog ciganskog, ne znam kako ona nekome može dosadit, čovječe...Onda, otkrio sam prebolestan forum na www.split.com.hr i tamo se spamma na veliko i ekipa je prebolesna, navratite tamo ako ste željni zajebancije. Onda, večeras idemo na plažu sa nekim radijom i snimio sam jedan CD i onda ćemo se napit i slušat muziku. Starci me zovu na Viganj, ali nekako mi se ne da ići...I daj pišite jebene komentare, pitajte me nešto, jer ovako imam dojam da mi je blog mrtav, jedino ovaj Bašo zna navratit, ali on mi nije zanimljiv. Ako ima koja zgodna Splićanka, malo inteligentnija da traži partnera, može ostavit broj mobitela, ono ka brale. Šta ja znan još...

Uglavnom živite život bez droge jer droga uzima život.

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?