Marketing
Velika Gospa...
Eto, ponovo se desilo nešto koliko toliko zanimljivo u mom životu pa sam odlučio napisati nešto o tome. Naime, išao sam na Veliku Gospu u Sinj sa svojim prijateljima. Prvo smo igrali popodne na balun i Domić je rekao da ima auto koje treba popraviti, a ako ga poprave da će ić s njime, ali to mi se nije činila pretjerano pouzdana metoda, te sam sa ST3 ekipom išao na kolodvor gdje su išli busevi za Sinj. Karta je bila 20 kuna. Autobus broj 802 simbolično zelen oblijepljen reklamama za Zlatorog, napustio je splitski kolodvor u 22:00. U autobusu je bilo svakojakih faca ali svima je bila zajednička želja za dobrim provodom. Pili smo pivo i pričali i došli smo u Sinj oko 11. U Sinju je bila pravi dernek, krcato ljudi, neki su starci pivali gangu cilu večer i pošteno su nas upilali, jer smo sidili na nekom stolu di se prodavao odojak i pečena janjetina. Unatoč velikoj želji da kupimo "po kila pečenog" nikako da dođemo na red, tj. dogodila bi se slijedeća situacija: Janje siče Matan iz Brnaza, onda ga vidi Jozo Marin i Mile Anđin i jave se oni Matanu i Matan njima priko reda da cilo janje i mi ostali gladni. Kil janjetine je bio 180 kuna, a odojka 100 kuna. Iako se janjaca vrtilo dosta, čim bi janje došlo u prodaju nakon 2 minute bi sve nestalo(već prepričanim načinom), te smo na koncu glad ubili u trgovini Opskrba(prodavaonica br. 11) sendvičima koje smo platiti tri kune. Ako ništa drugo, uštedili smo 80 kuna. Kao što sam već spomenuo, cijelo popodne sam igrao nogomet i tako da sam bio poprilično umoran, unatoč obilnoj večeri koju sam doma spremio, te nisam bio previše raspoložen za neke partije i kafiće pune ljudi, tako da smo ja i Deni(koji je bio sličnog raspoloženja kao ja, ali njega je glava boljela) sjeli u neki kafić kraj te trgovine i tu izgubili dva i po sata dok smo čekali autobuse koji idu put Splita(mi smo sjeli na onaj u 5:45). Taj kafić je bio jedno preogavno mjesto. Nekakav zlatni svod od malih zlatnih pločica od kojih je svaka peta otpala sa hrpom malih lampi od kojih niti jedna nema žarulje. Toče se samo dva žestoka pića unatoč desetak prašnjavih, masnih praznih kutija koje stoje na nekakvoj staklenoj polici prisjećajući putnika namjernika na nekakve "slavne stare dane" ove rupčage kojoj je jedina promjena od otvorenja(otprilike sedamdesetih) nova rasvjeta. I da, imaju i nekakav televizor(koji je bio začuđujuće nov i moderan za to mjesto), za potrebe svjetskih prvenstava itd...(Neobično dosta-oko 5 ujutro emitirali su film "Carlina lista", zanimljivo glup termin za nešto takvo...). Svako malo su unutra dolazili neki ljudi čije sam razgovore prisluškivao, tako da nije bilo previše dosadno. Deni je za to vrijeme kunjao na stolu. U Sinju je bilo prehladno. Prefakin hladno, a ja kao inteligentan momak obukao kratke gaće što je naravno rezultiralo smrzavanjem nogu te smo zbog toga i ušli unutra, da nam bude malo toplije, ali samo dodatno noge pokrio nekom tutom koju mi je posudio čovjek s lijepim imenom, Danijel Grbić. Izgledao sam poprilično glupo, ali tješilo me to što je i Deni imao kratke gaće, pa je i on svoje noge prekrio ručnikom. I još jedna zanimljivost što se tiče Sinja-taj grad ima jebenih milijun kafića, kuda god se okreneš vidiš kafić. Neki su bili krcati, a neki su, ko ovaj naš bili prazni. Puštala se raznolika glazba, od Gunsa preko Severine i neke partije do Cece i ekipe. Meni je osobno bilo bezveze, ali možda da sam se bolje obukao i da sam mogao hodati, možda bi mi i bilo bolje. Slijedeće bi godine volio ići pješke. Eto, toliko o toj maloj avanturici u Sinju. A sad slike!
Evo malo ekipe koja je gangala i teta koja radi ćevape...
Evo i janjaca na ražnju kojima nažalost nismo mastili brke(a evo i Matana iz Brnaza u kuti)...
A evo i kako je izgledao jedan štand za prehranu...
A na kraju evo i autora bloga pokraj narodnog simbola moći i prestiža!
I nevolim ljude koji ti ne odgovaraju na poruke. 
Do čitanja! 
Post je objavljen 15.08.2006. u 15:44 sati.