Moja online svaštara

srijeda, 19.03.2008.

Uvod u anatomiju...

Anatomija, taj kultni predmet, iako jest nužan, moram priznat da imamo premalo vremena da sjedne ta gomila gradiva, a još sam si otežao stvar time što idem na pismeni...No, valjda ću se skrpat nekako do 08.04., treba sad samo učit i učit, zaboravit na sve ostalo. Predmet je sam po sebi dosta zanimljiv, ali ovih 8 tjedana u drugom i 3 u prvom semestru su jednostavno malo da to sve sjedne kako treba, ali ionako se ta anatomija vuče gotovo kroz svaki drugi predmet, tako da se kroz 6 godina koliko traje faks utvrdi valjda i to gradivo. Udžbenik ima 650 stranica, što ne izgleda puno kad se uzme vrijeme u obzir, ali to stvarno nije nešto što lako sjeda. Imam još dosta atlasa koje treba isto pregledavat što više, a imam i neke filmove i tako, može se dosta toga nabaviti, u svakom slučaju. Za Uskrs dolazim u Split, cijela obitelj na okupu, nisam bio doma od Božića(shame on me), ali ne mogu reći da mi Split previše nedostaje-jedino šta se ovdje svako malo nekakva sranja događaju, evo vjerojatno ste čitali o onom momku kojega je izbolo u Ribnjaku-ja živim 5 minuta od tamo, a dosta puta sam bio u Purgeraju, a par puta smo i pili dolje. Nekako osjećam da su ljudi ovdje puniji mržnje, a zbog čega, ne znam. Jučer se budim i vidim snijeg na krovovima zgrada, jako idilična scena, ali onda skužim da je 18.03. i da to nikako nije dobro. Znamo svi da je vrijeme otišlo u ku*ac, ali znamo i to da nismo baš ništa napravili da se to spriječi. Također moram reći da je malonogometna momčad prešla u ligu više, a valjda ćemo i tamo biti dobri ko što smo bili i u ovoj. Moram pozdravit i Joška i Vanju (državni natjecatelj i državni prvak iz fizike) s kojima sam se par puta lijepo napio, pa smo onda razgovarali o smislu života i o tome postoji li Bog. Moš mislit. Sretan rođendan i Marku Bukni koji je lijepo ko čovjek počastio ručkom i vinom i baš smo se fino proveselili i tako. Možda samo da kažem kako se bend konačno usvirao(nakon 5-6 probi) i sad to već počinje zvučat na nešto. Iako mi svi mogu bit očevi, to me nije spriječilo da postanem šef i da govorim kako što treba da bude. Mora bit netko takav, jer inače će kad-tad sve otić u...Zasad me slušaju i sve je 5. Evo vam i par stvari pa ih poslušajte ako imate vremena:

Jackie Wilson-Higher Higher

Derek Trucks Band(Taj Mahal)-Chevrolet

Jeff Beck-Nadia

Ry Cooder-At the dark end of the street

nedjelja, 03.02.2008.

Biologija i tako...

Evo još jedan ispit je iza mene, biologija. Potrošilo se dosta vremena na učenje, bilo je dosta gradiva, npr. fizika koja traje tri tjedna ima skriptu od 170 strana, a biologija koja traje 4 tjedna ima dvije skripte koje su skupa oko 500 strana, fiziku sam usmeni ostavio za ljeto(al da me se sad pita, to ne bi napravio). Pismeni iz biologije nije bio pretjerano težak(moj rezultat 80/100), ali je bilo 100 pitanja i to je stvarno zamorno. 100 pitanja, 100 minuta traje, nakon 50. pitanja ti je već dosta, a onda skužiš da si tek na pola...Prolaz je bio 60/100. Usmeni mi je bio dan poslije i umjesto očekivane Lj. Š. nekom zabunom sam završio kod jedne druge profesorice koju nisam očekivao i nisam ništa ni ponovio, a niti sam naučio ono što ne znam(organogenezu) i za ne falit, baš me to pitalo i ja sam lijepo rekao kako to nemam pojma i onda nije bilo šanse da dobijem 5, ali što je tu je, i sa četvorkom sam jako zadovoljan...Inače je ta katedra malo čudna, i u početku sam upao u neke poprilično glupe sukobe s nekim profesorima, ali u novoj godini se stanje malo popravilo tako da nije bilo problema...Sad je počela anatomija i tu je priča s profesorima malo drugačija, tu su ljudi dosta kvalitetniji i stvarno ne osjećam da me koče ili nešto slično...Također je novost što upadam u neki bend i svirat ćemo Allmane, Gallaghera i tako tu ekipu iz ovog desnog stupca, što je naravno meni super, a taj Dražen koji je organizator svega se čini kao da jako dobro zna što želi, a to mi se jako sviđa. Svaka proba će se snimat, što mi je jedna poprilična novost, ali to može samo pomoći, već je on sve isplanirao a na meni je samo da to odsviram kako spada...Počeo sam ponovo dizati stare postove, nisam još sve stavio, kad uhvatim malo vremena možda i napišem nešto zanimljivije, neki mi zamjeraju da nemam smisla za humor...E jebiga, kad probaš pisat onda skužiš da nije lako bit Moliere ili Kishon...Eto, toliko od mene za večeras.

subota, 12.01.2008.

Zagreb...

Ja sam osoba koja se jako teško veže za bilo šta, tako da sam za fakultet odlučio otići u Zagreb, iz svog rodnog Splita. Vjerojatno bahato zvuči, no ja smatram da sam taj Split u neku ruku i prerastao, a kako je svaka promjena dobra, tako sam ja odlučio preseliti svoj svijet u taj veliki i neotkriveni Zagreb, grad očekivanja, prilika i razočarenja...

Što sam ja kao jedan mladi gimnazijalac očekivao od Zagreba? Očekivao sam jedan malo ozbiljniji grad u kojem se ljudi ne moraju sramiti svojih ambicija, jednu zreliju i vrijedniju sredinu, i to mi je u biti bilo i najvažnije, sve ostalo je manje važno. Na faksu imam poprilično pametne kolege i kolegice i to mi se jako sviđa. Iako sam išao u jednu od najjačih srednjih škola u državi, ovdje prosjek ipak viši. Tome ide na ruku i poprilično jaka konkurencija na prijemnom ispitu(upisano je 240 ljudi od 750), a i prijemni nije bio baš lagan. Povlastice sprijateljavanja s tim ljudima ne trebam previše objašnjavati, to su ljudi iz raznih krajeva Hrvatske, dok su u Splitu uglavnom Dalmatinci, većinom Splićani. Faks mi se čini također poprilično dobrim i s te strane sam zadovoljan.

Zagreb kao Zagreb je jako velik, ali voda je katastrofa, pa stoga kupujem flaširanu vodu, Janu, ona mi je najdraža, jer ovaj otrov stvarno ne želim konzumirati. Također i zrak je zagađen beskrajno, kad ujutro idem do faxa, često bude magla, onda se najviše osjeti koliko nije čist. Nadam se da će proljeće donijeti neka poboljšanja u tom smjeru. Također, često su prometni kaosi, ali to mi trenutno i ne predstavlja nekakav problem s obzirom da nemam auto. Moram priznat da mi nedostaje "materina spiza", jer menze, neke bolje, neke lošije, no ipak zaostaju za onom domaćom, no i to se kompenzira u jednom restoranu kraj faxa, koji je već dugo vremena poznat mojoj obitelji, a hrana je jako dobra. Ono što nisam očekivao, pogotovo u ovom dijelu gdje ja živim, su ulice na kojima stalno viđam pasja govna, to mi je stvarno gadljivo. Trebali bi ti vlasnici to kupiti sa sobom, to je jedini način da se spriječi to. Također, u par navrata je bilo jako hladno, a moja garderoba baš i nije pripremljena na takve uvjete i moram priznati da se nisam nimalo ugodno osjećao, ali proći će i ta zima, pa će onda stvari krenuti na bolje...O izlascima neću previše pričati jer nisam nešto prečesto izlazio, a i kad jesam uglavnom su to bili klubovi za svirkice i tako. Bio sam par puta dolje na Savi, ali moram priznat da me sav taj show dolje nije pretjerano impresionirao. Još jedan plus ovdje je to što su tramvaji poprilično česti, dok se u Splitu zna dogoditi da čekaš autobus 20-30 minuta, što je poprilično zamorno.

Ako se još nečega sjetim, nadopunit ću!

Pozdrav do idućeg čitanja!

ponedjeljak, 07.01.2008.

Long time no see

Daklem, evo mene natrag-čisto zato jer se sjećam kako je bilo cool imati blog, a sad se i sjećam zašto sam ga prestao pisati, naime, mama od jednog mog kolege iz razreda je otkrila za blog i pročitala ga je u jednom dahu i to mi je iskreno, malo čudno bilo, no, evo me sad opet nazad. Ne znam odakle da krenem, možda od srednje škole? Kao što ste mogli zaključiti već, ja sam jedan vrlo neozbiljno ozbiljan momak koji je prošao četvrti razred srednje matematičke gimnazije s odličnim, položio uspješno maturu i upisao medicinu u Zagrebu. Sve je to bilo jako stresno za moje roditelje tako da sam se pravio da idem na pripreme samo da bi njima bilo lakše(aj dobro, išao sam na onaj dio iz kemije) i onda 12.7. prijemni, jedva upao(ali imao sam jako malo bodova iz srednje), i sad sam na toj "najtežoj" medicini u Zagrebu. Na faxu ima dobrih ljudi, ima idiota, ali ipak prosjek malo viši od srednje škole. Zanimljivo je i zabavno, samo se sad nakon poduže pauze trebam dobrano uhvatiti knjige i sve će bit u redu. Dapače, nakon što dovršim ovaj post odlazim čitati i podebljavati žutim markerom bitne stvari, i onda u krpe. Sutra imam samo predavanje i trebao bi cijeli dan posvetiti knjizi. Moram se pohvaliti i da sam svirao u Domu Sportova sa Songkillersima, ali kako za sada stoji, od toga neće biti ništa, šteta, ali nije da sam se pomučio previše oko toga, bilo je to jedno zanimljivo iskustvo koje ću vam ispričati jednom drugom prilikom. Samo mi još fali neka dobra cura i sve će bit 5. Složili smo i malonogometnu momčad...Tražim bassista...I tako, ajd ljudi čujemo se idem sad učit!

subota, 10.02.2007.

Evo mene...

Eh...Još jedan mali princ je iza nas, bila je najluđa atmosfera do sada, a što se tiče benda, mislim da nas je bilo previše...Bilo je dosta ekipe iz škole, dosta poznatih faca, imao sam poslije svoj mali show od 4 pjesme koje je publika pozitivno prihvatila i to mi je posebno drago! Ponovo sam se predao čarima one njihove crne pive i bilo mi je sve skupa super. Poslije smo ja i A.Š. išli do Prerade i nažderali se ko prasci, te smo onda pješke krenuli put kući i vrijeme kratili razgovorom, sve to uz puno šala i smijeha! Doma sam došao oko 4 ujutro, te sam se bacio u krevet. Vrijeme je ovih dana baš bezvezno, kiša pada svako malo, baš je nekako turobna atmosfera. Moram se uhvatiti knjige, ovaj tjedan će biti dosta paklen. Prijave za fax mi počinju 19.02., e i još samo da kažem kako sam nakon dugo vremena napokon upisao Auto-školu. Kaže čovjek kako to traje oko 2-3 mjeseca ako sve prođe u redu! Oslobođen sam prve pomoći i imam manje sati nastave(iako ću sve odslušati), te me košta oko 800 kuna jeftinije...Ne znam jesam li spomenuo, ali ide nas iz razreda dosta sa časnom u Rim, to će biti nekakvo opuštanje i nekakav oproštaj nakon 4 godine srednje škole...Eto, nemam više nadahnuća, a i ne da mi se pisat eseje, tako da vas sve pozdravljam!

nedjelja, 28.01.2007.

Šta ima?

A evo, prvo ću počet od koncerta Tommy Emmanuela u Splitu!

Daklem, taj je čovjek svirao u ponedjeljak u Domu HVa u Lori, i nisam htio ići, jebemu, 200 kuna za jednog tipa činilo mi se previše, i nisam išao. U utorak čitam u novinama kako je bilo super, sve pohvale, i skroz desno stajalo kako će se vratit i u srijedu odsvirat još jedan koncert u Splitu! E onda mi je stara rekla kako bi mogao otići, ja sam joj odgovorio kako je 200 kuna previše, pa mi je onda ona lijepo dala novac i odo ja tako na Tommya...Prvo smo malo sjedili kojih desetak minuta dok nije došao na stage. Ima poprilično puno opreme s obzirom da se radi ipak o samo jednom čovjeku, light show, ogroman razglas, dosta ljudi i tako to...Svirke se više i ne sjećam puno, al sjećam se jednog otvorenog, simpatičnog i jednostavnog čovjeka koji svira ko zmaj. Stvarno jede tu akustičnu gitaru, i ne samo da je jede, nego i lupa je sa svime i svačim, izvlači svakakve zvukove i zvuči super. Čovjek jednostavno zna znanje, svega se može naći u njega, Joea Passa, Hendrixa, ma šta god vam padne na pamet. Zna svakakve tehnike sviranja i koncert je vrijedio tih 200 kuna. Nije bila ni pola popunjena dvorana, pa je bila nekakva intimna atmosfera, pa se i Tommy malo raspričao, bila je odlična atmosfera, i mi(publika) i on smo se našli na istoj valnoj duljini! Svakako jedan od najvećih splitskih glazbenih momenata ove godine, a i jedno odlično iskustvo! Izašao je na dva bisa, odsvirao još par pjesama, koncert je prošao u sekundu, jednostavno, možeš ga slušati satima kako svira...Poslije sam dosta vremena čekao da bi dobio autogram, jer Tommy je bio bolestan, pa se odmah išao tuširati i sređivati poslije nastupa i šta već...

Druga stvar o kojoj ću vam pisati je još jedan, treći, komin u Duje Drnasa. Ovaj je bio i najbolji dosada, i to najviše zahvaljujuću Anti Š. koji je za ovu prigodu ponio i harmoniku, tako da je dernek bio zajamčen! Okupili smo se dosta kasno tamo, a i još je kiša padala, pa smo se svi nakrcali unutra! Čeko je također ponio i gitaru, pa smo imali pravi bend! Oko 9 sati pokupio me Mario sa autom, i onda smo krenuli put Dračevca. Svi smo se išporkali u blatu ko svinje dok smo došli do kuće(kućeee, crtica na e), a tamo je bilo već društvo. Bilo je vina i pive, na kraju je i sve potrošeno(i hrana i piće), pa smo otišli na benzinsku kupit još malo pivi. Atmosfera je bila najluđa do sada, vatrica, harmonika i gitara, pjesma je tekla cijelu noć, svi smo bili od volje, a poslije je nas par išlo u Pina na nekakvu pionirsku večer. Tu znam samo da je bilo masu ljudi, i da sam spavao sat i po na katu u onoj širokoj fotelji za dvoje. Onda smo laganini pješke išli do doma...Tribalo bi ovaj komin uvest ko tradiciju, jer je stvarno ludnica, svaki put je sve bolje i bolje, a idući put ću i ja ponit mandolinu pa ćemo imat pravi orkestar!!

nedjelja, 21.01.2007.

Maturalna večer

Prošlo je i to! Sinoć u hotelu Marjan, III. gimnazija je imala maturalnu večer. Prvo ćemo početi od odijela...Dok sam bio u Zagrebu, otišao sam jedno popodne sa sestrama kupiti odijelo, i išli smo u Varteksa, Heruca, Bossa, ali nigdje nisam našao nešto za sebe, jer imam nekakav među-broj(visok a mršav), i onda smo na kraju otišli do Martina Arbanasa i tamo našli odijelo za koje sam dobio samo pohvale. Odijelo je bilo crno sa tankim prugicama boje opeke, košulja i kravata također crni. Cipele je rješila mama...Bio sam najljepši...hehe...Cijeli ovaj prvi tjedan se uglavnom prirpremalo za tu večer, kako s vrapcima, valcerom, koreografijama, a u školi se slabo radilo. Ja sam još imao i tu čast da budem voditelj, i vrlo profesionalno sam odradio taj posao. Trebali smo biti u hotelu u 19:30, i došao sam s malim zakašnjenjem, sve je bilo puno roditelja, bližnjih, muški su skoro svi imali modra odijela, svijetle košulje, uglavnom, standard, ženske su bile isto sređene, i to većinom super(po mom ukusu). U špaliru sam bio s Nakićem i Kocom, tako smo malo hodali, slikavali se, ona sam otišao na binu za poslom...Svirala je VIVA, i oni su solidno obavili posao, valcer sam odradio s Ninom, i to loše. Predjelo je bio naravno, francuska, pršut i sir, ali je bilo ukusno, te sam poprilično pojeo. Na svakom stolu stajala je boca Debita(80 kuna) i dvije radenske(20 kuna), te me glava boljela od tog vina, koje u dućanu dođe manje od 20 kuna, pa ga nisam previše popio. Poslije sam otkrio da se može kupiti Kaltenberg, te sam se bacio na to i prilično se napio. U plesu me jedan slučajno zgazio i natekla mi je noga malo, ali problem j bio što je nisam mogao staviti u cipelu pa sam 2 sata stajao s ledom, dok me razrednica nije odvela kući. Vrabac nam je ispao bezveze, a daleko najbolji bio je onaj 4.F razreda, napravili su Jozi predobar poklon(kovčeg saveza i unutra dvije isklesane kamene ploče sa 10 zapovijedi za donošenje teke). Večeras je druga večer u Mastersa, i na to se ide ravno iz Galerije. E, i torta za rođendan je bila super, a glavno jelo bilo je nekakvo meso i krumpiri, ja sam uzeo batak, jer meso baš i nije bilo nešto...

utorak, 16.01.2007.

Zagreb vs. Split

Evo ljudi, pošto sam bio tjedan dana u Zagrebu preko praznika, stekao sam nekakav dojam o tom gradu. Svidio mi se, možda mi se još više svidio zato što sam upao u Second Hand Band, ali svejedno...Zagreb je velik grad, ima vjerojatno 5-6 puta više stanovnika od Splita, ima dakle i više događanja i svega, on je jedostavno centar svega. Svaku večer možeš otić na neko događanje, i to mi je super. Također su mi super tramvaji, ne moraš puno čekat, a kontrolu nisan vidija niti jednom(a vozio sam se dosta puta), dok je u Splitu sa busevima koji dolaze svako pola sata navečer, drugačija priča...Još jedna dobra stvar je to što grad leži na ravnici, pa je idealan za bicikliste(ja sam sestri ukrao biciklu), i nema uzbrdica, nizbrdica kao u Splitu, pa se ne preznojiš dok dođeš do negdje. Na nekim cestama imaju čak i trake za bicikliste, ali može se i bez njih. Sad, ja sam imao sreće da nije bilo zima kad sam bio gore(ili nesreću, zbog prepunog kufera sa džemperima, dugim donjim rubljem, debelim čarapama itd...), pa se ne mogu požaliti na hladnoću...Onda, što se tiče hrane-Zagreb je ipak malo skuplji, iako su me veoma ugodno iznenadili ćevapi u somunu, 10 komada 15 kuna!! I to još odlični, u somunu, jedino je glupo što taj nije imao ajvara za prilog, al valjda drugi imaju...A baš do te ćevapdžinice sam burek platio 12 kn...Restorana ima za svačiji ukus, od onih egzotičnih japanskih, meksičkih, orijentalnih, do malo talijaniziranog Bobana, gdje se nekad mora i čekati na red, pa do raznih fast foodova, McDonaldsa, Subwaya itd...Fast Foodovi nisu do koljena onima u Splitu, za 10 kuna dobijete nekakvu sitnu bublicu i malo šunke i sira u njoj, nekakav mini topli sendvič, tako da sam uvijek dva uzimao, nemaju jaja za prilog, i tako...Eto, sve u svemu mislim da je Zagreb grad koji ti otvara puno više mogućnosti od Splita, jedino što mi u Splitu imamo naše moe i sunce, tako da bi se nakon nekakvog školovanja u Zagrebu, uvijek vratio dolje...

nedjelja, 14.01.2007.

Tjedan dana u Zagrebu...

Da, baš tako. Išao sam gore na pripreme za fakultet, ali uz to se odvilo par događanja, pa sam odlučio napisati nešto ovdje...Daklem, pučko otvoreno učilište Zagreb organizira pripremni tečaj za maturante, i rekoh ajde, 900 kuna, 6 sati dnevno, kemija, fizika i biologija. Došao ja tako kasno navečer u nedjelju u Zagreb autobusom(Samoborček, nisam rezervirao kartu, pa sam morao ići s njime, a on je išao Split-Šibenik-autoput-Zagreb, tako da sam putovao kojih sat i po više), otišao do one bonite po dva topla sendviča(ta dva od 10 su ko jedan u Popaja od 12) i onda spavat. Tečaj je naime počinjao u 9 sati, a završavao u 14:30, dvije pauze od pola sata između blokova školskih sati. Odlučio sam ići sa sestrinom biciklom(koja je odlična), ali vidio sam da nema šifru, pa sam mislio pitati čovjeka na porti da je stavim negdje gdje neće nikom smetat, a da je on ima na oku, i došao ja tamo, zamolio, kad ono tip totalna šupčina, rekao mi je da je ostavim vani, nisam mu ništa rekao, jer sam tek prvi dan tu, pa da ne izazivam sad probleme...Pitao sam ga gdje mogu kupit nekakav katanac, a on mi reko, pa tu 100 metara niz cestu, 100 metara moj kurac...Morao sam ić negdje na Tešnjevku, te sam usput pitao ljude gdje ima koja željezarija. Našao sam napokon natpis željezarija, kad na vratima, "Inventura"...Pitao sam ih gdje sad, a oni me poslaše na Trešnjevački plac, njega sam obišao i nigdje lanca(katanac je lako nabaljiv), i onda me neki deda poslao još dalje(od učilišta), i napokon sam došao u Željezariju. Ne moram govorit kako sam brže vozio i kako sam bio znojan ko prase...Kad sam se vratio u učilište, bilo ke 9:45, a samo sam bacio mrki pogled onom kretenu portiru...Došao sam gore, 13 ljudi, 3 muška, bit će mi definitivno veselo na faxu(kad ga upišem)...Prvo je bila biologija i profesorica je bila bezvezna, jedini dobar profesor je bio tip iz kemije, ostalo dvoje loše. Bile su 3 cure iz Šibenika koje su kako-tako normalne, par šutljivih i neke lude iz Slavonskog Broda, i među njima neka totalna luđakinja, katastrofa, reko sam joj da ode u Konzuma kupit smisao za humor, poslije sam još sazna da ima momka, stvarno mi je bilo žao dečka...Uglavnom-Slavonski Brod, 0 bodova. Popodne išao sa sestrom u Bobana na ručak, ona uzela njoke, ja neki biftek, koji je bio super, a navečer sam bio u Fender shopu koji je odmah nasuprot mog haustora, te sam tu jammao sa nekim likovima, baš je bio pravi jam. Prvi put se vidili i nešto malo sviruckali tu...Probao sam dosta gitara, i popravio sam mišljenje o Fenderima, sve su radile odlično! Sutra dan sam išao na ručak u meksički restoran i bilo je smeće. Nije mi se svidjelo, a sestra je poludjela, kad sam joj reko da neću jesti to, njoj je bilo fino, ali meni preljuto. U srijedu je bio koncert u Purgeraju(1. dan usno-harmonikaškog festivala), te sam otišao to pogledati. Upoznao sam Frenkija(gitarista Small House Browna) i napio sam se ko šlapa. Upao sam u neki happy hour, tako da sam za 3 becksa dobio njih 6, a još mi je ovaj poslije dao par bonova za pivo. Koncert je bio onako, bezveze, likovi su peglali iste pjesme i ritam 3 sata, a to mi baš nije bilo zanimljivo, u početku je bilo super, alo poslije je bilo sve gore i gore, ali Frenki i puno pive su spasili stvar. Šteta je bila i to što mi je razglas tukao direkt u glavu, tako da mi je sutra cijeli dan zujalo u ušima...E i u srijedu sam bio na ručak kod druge sestre, i jeo sam najbolje sarme u životu! Go sarma! Sutradan sam išao sa sestrom u HNK gledat Tesla Electric Company i predstava mi se nije svidjela. Scenografija mi je super, al malo mi je to sve naporno bilo, više volim standardne drame, nekakav sukob, a ovo nije baš takvo...Karta je bila 150 kuna, a HNK svih 6 dana rasprodan. Jednog od Tesli glumi i Rade Šerbedžija i on je dobio najviše pljeska na kraju iako je rekao 6 rečenica vjerojatno u cijeloj predstavi, te sam odmah skužio da je većina ekipe u publici tu samo da se pokaže, poslije mi je bilo žao što odmah nakon kraja nisam otišao, te priznao da mi je predstava loša, ovako sam isto šta i ti "šminkeri"(koji još i znaju ko je Šerbedžija). A u petak sam svirao na 2. danu tog festivala koji je bio u srijedu, publika je bila oduševljena mojim nastupom, i Frenki me pozvao da sviram u Second Hand Bandu kad dođem gore, što sam naravno i prihvatio! Ja sam sa Lovrom odsvirao 2 pjesme, koje su jedino bile drugačije malo te večeri, a sve ostalo je bilo isto ko i u srijedu, samo što ja nisam pio, i onda mi je bila pilana živa...Oko 2 sam otišao kući...U subotu je bio koncert Second Hand Banda te sam ih išao vidjeti na djelu, i nisu me razočarali! Odličan bend(rekao bih i rock orkestar, desetero ih je u bendu), i veselim se suradnji! U subotu su u međuvremenu došli starci i brat, pa smo se veselili i tako to...Bio sam i na probi jednom frendu, i ne bih puno pričao o tome, radije ne...U nedjelju smo ručali u sestre i onda put Splita. Eto, tako je izgledalo tih mojih tjedana dana u Zagrebu!

četvrtak, 04.01.2007.

Osvrnutak...

Evo, u ovom postu bi se osvrnuo na događanja prošlih par dana. Naime, starci su mi s bratom otišli na Kanare na ljetovanje, sestre također svojim putem, tako da sam sada sam u kući. E sad, moja kuća je velika, i u njoj žive tri razdvojene cjeline: familija mog starog, stričeva familija i na vrhu dida Ante i Iva, sestra njegove pokojne žene, Vinke. Obitelj je imala bogatu prošlost, ali didu i stricu je teško palo osamostaljivanje mog oca, tako da su se odnosi poprilično zahladili, te iako smo u istoj kući, rijetko komuniciramo međusobno, i nemamo neke kvalitetne odnose...I sad, kako mi nema tko kuhat, ja ovih dana često idem kod dide, a njemu to jako godi. Baba je umrla 90', a puno mu je značila, te je on gotovo sam ostao. Osjećam kao da sam unio mladosti i topline u taj njegov pusti, hladni stan, u njegov osamljeni život. Znam ostati po par sati slušati ga kako priča o svom životu, o svom usponu, o svemu i svačemu, pokušava nadoknaditi sve ono što je propustio u ovih 18 godina...A strašan je to čovjek, ne znam kako da vam ga uopće opišem. Još dan danas ide svaki dan u polje, škole nikada nije imao, roditelji su mu umrli kad ga je poslalo u vojsku, i to ga je poprilično pogodilo. Njegova životna filozofija je biti pošten, i biti vrijedan, i rezultati nisu izostali. Ima zemlje previše, kuću, stalno okreće neku paru iako ima preko 80 godina. Eto, neću sad previše o njemu, bolje da to zadržim za sebe, nego ću vam reći kako je jučer klao krmke, te smo pekli meso i jili i pili. Ja sam računao da će to sve biti ranije, pa sam sjeo na skuter i otišao u Kaštela(tamo je imanje). Nevolja je bila ta što je padala kiša i smočila mi rukavice koje su bile ispod sjedala, tako da sam tamo došao smrznutih ruku, a i jakna nije bila baš najadekvatnija za vožnju(široka->propuhivanje leđa i bubrega), te sam se tresao dobrih pola sata, dok se nisam malo ugrijao. Tamo su bili teta i barba, i njihov predosadni pas, chiuahua, Lajna, taj jebeni pas nije prestajao lajati na mene, stalno nešto jebe, a žao mi ga udatini nečim jer će se raspasti, ali sve mi se čini da ću ga jednom prokinuti nogom da me mališa neće primirisati više...Šetao sam malo sa barba Mariom, a od njega se uvijek dosta toga zanimljivog može naučiti. Naime, nevolja je bila ta što sam ja došao oko 14:45, a tamo sam saznao da se treba čekati i nalaz od veterinara da je meso u redu, pa smo ga tek tada mogli stavit peći, a nalaz je dolazio tek u 17:30...Dida je rekao da se odmah peče, ali teta je inzistirala na čekanju, te sam se i ja složio s njom. Naravno, na kraju je meso bilo u redu, i lijepo smo se najeli. Meso je odlično, trebao sam ići i danas, ali ne da mi se smrzavati više na motoru. Dogovorit ću se s tetom, pa da idem s njom u autu idući put.

Doma sam došao oko 20:00, i bio sam sam nadimljen i umoran, a onda me zvao Tonči za studentsku večer u Master's-a, prvo sam se mislio da ostanem spavati, al onda sam odlučio otići. Otuširao sam se, i osjećao sam se novo, a i nisam bio toliko umoran. Otišao sam kraj Fregate, a tamo su se odvijale neke ilegalne radnje u kojima nisam sudjelovao, ali neću sada previše o tome. Dosta dugo je sve to trajalo i oko 11:45 smo krenuli u garaže. U garažama uvijek ista shema, tu smo stali oko pola sata i onda smo ušli unutra. Unutra je bilo dosta ljudi, a muzika je bila ništa specijalno, oko 1:30 počeo je svirati Viva bend, koji ostavlja dojam velike bezveznosti, dosta puta su falili tekst, samo sviranje je loše, al pijana ekipa se zabavljala, a i mi na momente. Oni su svirali nekih 45 minuta, a onda ponovo DJ upada, i nije ni počeo, a već je sjebao beat, ali nema veze...Poslije toga bila je 1-2 normalne pjesme za plesat, sve ostalo bilo je shit, a ja i Tonči smo otišli ne znam ni ja kad...Zaspao sam u 4 sata i probudio se oko 13:30, te sam sad spreman za uživanje u ovom danu koji se bliži svom kraju, ali što je tu je...

Svira Rory Gallagher-Irish Tour!

ponedjeljak, 01.01.2007.

Nakon dugo vremena...

Hmm...Ne znam kako ni da počnem, nije me bilo poprilično vremena, što zbog vlastitog nemara, a što zbog toga jer se ništa specijalno nije dešavalo u mom životu. Kao prvo, sretna vam 2007. godina bila, te neka vam se ostvare sve one želje kojima nećete naštetiti drugima, budite sretni, zdravi i zaljubljeni. Usput, sretan vam i Božić! Ja sam Božić proveo u obiteljskom ozračenju, došle su sestre iz Zagreba, i mali nećak, preslatko stvorenje, te je bilo veselo. Jeli su se tradicionalni specijaliteti(pašticada sa njokima, bakalar bianco), igrale su se razne društvene igre, i nipošto nije bilo dosadno. Za Božić sam dobio tutu, pidžamu, parfem i još par sitnica...Prvo polugodište je završilo, prosjek mi je 4,14, što je super, moram počet raditi na maturalnom radu i predmetima za maturu, čeka me puno posla, a još idem od 8.-12. u Zagreb na pripreme za fax. Sviranje se dosta aktiviralo, imao sam 2 koncerta u Malog Princa, sa Lovrom i Jadranom, i reakcije su bile pozitivne oba puta. Sviramo nekakav blues, bacimo jam na kraju, i svima super. Eto, ne da mi se pisati više, ovo je sve nešto ukratko. Nova godina nije bila nešto specijalna, al ionako mi je to nekako isprazno, neš' ti nove godine, dan ko svaki drugi. Bezveze...

subota, 25.11.2006.

Malo o muzici...

Evo dragi moji, napokon sam postao dio te čuvene splitske blues scene. Imao sam još jednu svirku u Quasimoda, i moram reći da je bilo vrlo dobro. Dva puta sam ga zasrao poprilično, ali srali su drugi i više od mene, tako da sam na kraju, na zadnjem sessionu ipak izmamio pljesak publike svojim originalnim cakama na gitari. Nadam se da ću dosta doprinjeti splitskom bluesu...Moram vas obavijestiti da i ove svirke u Quasimoda se otkazuju, dolazi novi gazda, a s njim i novi program tako da više neće biti veselih četvrtaka(možda i ukradu ideju), te Lovri preostaje potraga za novim prostorom...Večeras sam bio u ST Rive na A(l)coustic twinse, Koću i Tea, i dobro su otprašili svoje. Na kraju se stvorila fina, intimna atmosferica, te smo svi skupa pjevali Ramblin Mana i uživali. Popilo se dosta, a evo i takav vam sad piše tu, tako da ne znam što bih vam više rekao! Sutra idem u Zagreb na izložbu najvećih hrvatskih slikara!

ponedjeljak, 13.11.2006.

Po ure torture!

Dakle dragi moji čitatelji, imam jedan neugodan problem, naime, nokat na palcu desne noge mi je zarastao u meso, te me počelo poprilično boljeti, i to jedna jako neugodna bol, oštra i jaka, te mi je dosta smetala kad sam igrao na nogomet. U početku sam naravno mislio, proći će to s vremenom, ali nije prošlo i već me poprilično iritiralo. Posavjetovao sam se sa svojima doma, te mi je majka ugovorila sastanak kod pedikera. Taj se akt dogodio prije nepunih 2 sata, pa sam tu sa svježim impresijama da vam prepričam ovu zgodu. Otišao sam u taj beauty centar, naručen u 4 sata, i kad sam ušao dočekale su me tri mlade djelatnice u bijelim uniformama koje su bilo vidno iznenađene mojom starošću, a bile su poprilično zgodne (kad bolje razmislim, morati ću ćešće na tretman :D ). Prvo sam skinuo cipele i onda ušao u jednu sobu u kojoj se očito obavljala pedikura. Bilo je još par soba i u jednoj sam uočio nekakav ležaj i neku mašineriju oko njega, pretpostavljam da je to bila neka soba za masažu...Soba je bila poprilično mala, sa tom sjedalicom, jednim malim kolicima za pribor i medicinsko zelenim stolom. Imala je dva "zamagljena" prozora i jedno veliko ogledalo na istočnom zidu. Rekla mi je da zavrnem nogavice i da sjednem u stolicu. Stolica je imala ispred sebe jedan kalup u kojeg ću očito staviti noge. Tu sam ih i stavio, a onda je ona ulila vruću vodu unutra i stavila nekakvo sredstvo unutra(neki plavi "kamenčići"), koji su mi se otapali pod nogama. Rekla mi je da pričekam petnaestak minuta, i nisam ni mogao naslutiti kako će se ova ljupka pedikerka pretvoriti u čudovište koje je, čini mi se, uživalo u testiranjima moje izdržljivosti i podnošenja boli, te se stalnim ponavljanjem:"Ajme kako ovo boli, znam, užasno ti je...", samo dodatno napaljivala dok sam se ja naprezao u toj stolici...Očito je bilo da je cura iz Zagore, ali da je došla u grad, kad je duže slušaš, primjeti se malo u govoru, a poprilično je otvorena i inteligentna. S njom je ušla i jedna mlađa cura, koja je čini mi se imala praksu tu. Izvadila mi je prvo desnu nogu i iz stolice je izvukla nekakav držač noge na kojeg sam stavio nogu. Onda je otkrila svu mašineriju koji će koristiti...Makla je ručnik sa kolica i vidio sam više vrista nožica, raznih kliješta, nekakvih tankih metalnih pomagala, te mi je sam pogled na to malo pokvario raspoloženje...Na desnoj nozi nisam imao problema, te je sve prošlo relativno brzo, a prava je frka nastala kad se uhvatila palca na lijevog nozi, zbog kojeg sam i uostalom došao. Prvo je vidjela kako je nateklo meso, te da je polovica skroz crvena. Onda je uzela par alatki i bacila se na posao...Prokopala je cijeli nokat, dok nije došla do mesa, svako malo sam je moliko da uzmem pauzicu, da malo zaboravim na bol, svako malo ga je sprejala nekakvim sredstvom i onda bi ponovo zarila tu jednu prokletu "bodlju" pod nokat, i gratala ispod nokta da očisti sav taj otpad. Bilo je trenutaka kad je bol bila nesnošljiva, ali unatoč svemu-izdržao sam nekako tih pola sata, jedne od najgorih u životu. Ona je stalno ponavljala kako zna da to boli, ali čini mi se kako, u biti, nikada sama nije osjetila tu bol...U pet sati sam bio gotov i platio sam joj tih sto kuna. Morati ću ponovo otići na kontrolu za mjesec dana, a nadam se da onda neće biti više ovoliki teror! A najgore od svega je to što sam išao gore jer krivo šišam nokte, jebem ti, nisam znao da je i to neka filozofija...Ajde, pazite se ljudi!

Subota u Caffe baru *Media*

Evo, još jedna subota, ja, Jelena, Tonci i Deni stojimo ispred Fregate. Odlučujemo kupiti pive i otići negdje sjesti. Divno. U to vidimo neku ekipu koja se sjatila prema Mediji, te nam Jelena objađnjava kako jedan poznanik iz MIOCa slavi rođendan tamo -"Hmm, moglo bi tamo bit nešto poslije..."- rekao sam i bacio kratki pogled u daljinu i složio neku zagonetnu facu...Na trafici smo uzeli limenke našeg omiljenog Karl-oooo-vačkog i otišli naći neko mjesto za sjesti. Izbor baš i nije bio Bog zna kakvi, te smo se odlučili za neki zidić poviše balota, koje su na našu veliku žalost bile zauzete. Tu smo sjedili i pričali i čitali poruke nekog pacijenta koji je htio zbarit Jelenu(hahahaha -> "zbarit" -> purgerizam, a sve sami Torcidaši oko mene...) i onda kad nije bilo više pića, natjerao sam nekako ekipu da odemo do Medie, ja sam ih počastio onom bljutavom razvodnjenom točenom pivom, i najgore od svega, bilo je Ožujsko. Jebiga, daj to kad nemaš ničeg drugog ti jadniče koji truješ omladinu, ti uši ovog društva, ti smrade koji smrdiš samo kad te se bolje upozna, bezmoralno đubre koje bi prodalo dušu za komad papira...Ufff...malo smo se iživljavali na račun gazde, al smo svejedno svi bili pijani u vrlo kratkom roku...Svirao je Oliver u početku i smijali smo se radeći svakakve obrade na račun jedne neomiljene cure *hehehe*, naravno, bio sam pijan ko majka. Kad su stavili Zabranjeno Pušenje bio je vrhunac večeri, plesalo se, pjevalo, skakalo, ja i Ševo u elementu, Burićka isto...Poslije smo ostali ja, Brko i Ševo te smo malo pričali, a onda sam, oko 4 stigao kući, i bio budan u 8:40 za utakmicu protiv 3C koji smo dobili sa glatkih 4:0, te sam dao jedan gol sa centra svojim uitačnim udarcem. To je bilo i jedino što sam napravio na cijeloj utakmici, jer, eto, nisam bio baš u stanju...

Rođendan kod Čage!

Eh,eh...moj dragi prijatelj Tomo je imao rođendan, 7.11. i pozvao nas je ko pravi Zagvožđanin kod sebe na proslavu, a nas desetak iz razreda se rado odazvalo. Kao i uobičajeno, ekipa je bila samo muška...Ja sam došao gore predzadnji, te mi je ostalo malo pršuta i sira, a boca votke na stolu je bila poluprazna. Poražavajuće je to što nas je bilo desetak, ali zato su samo dvojica popili većinu te boce, slavljenik i Pleić. Pleić se jadnik, nikada nije napio, te mu se ukazala želja da potvrdi svoj status pravog mužjaka, koji se napio, te će ovu večer vjerojatno prepričavati nekome uz tisuće laži i koristiti se raznim tehnikama uzdizanja samoga sebe da bude cool, ali ne bih sada previše o tome. Ja sam sa sobom donio u ruksaku pidžamu i bocu travarice. Bocu sam platio čak 68 kuna, ali nije mi bilo teško za takvog prijatelja dati taj novac. Eksao sam dosta puta, i prilično me udrilo, ali problem je bio Čago, koji jednostavno nije znao kada stati...Treba još spomenuti pijanog i navijenog Matića, koji je valjao pizdarije kao i uvijek(i trijezan i pijan). Tomi je pozlilo i počeo je povraćati...A u međuvremenu, naravno, svako malo su ga zvali starci, i stvarno nisi trebao biti Sherlock Holmes da skužiš da je mrtav pijan, te su rekli kako ujac dolazi u inspekciju. Tada smo nazvali sestru koja je vjerojatno predviđala ovakag scenarij, te je onda došla kući ravno iz kina te smirivala roditelje i zivkala rodbinu...Na kraju sam ostao sam s njih dvoje, a postoji i videozapis našeg dragog Tomislava(s naglaskom na m, nešto kao To-Mislav). Probudio sam se oko 11 i malo sam mu prepričao šta je to sve bilo sinoć i onda otišao svojoj dragoj kući!

nedjelja, 05.11.2006.

Subota za 5!

Evo mene ponovo ovdje! Prepričati ću vam koji sam dan proveo jučer, a bio je poprilično zabavan i raznolik!

Prvi dio: Paintball u Dicmu sa ekipom iz razreda

Ah taj MIOC...momci su konstruktivni i željni adrenalina, pa smo se tako skupili i krenuli put Dicma sa autobusng kolodvora u 10:00. Ja sam se ustao u osam, krenuo iz kuće u devet sati, ali u full opremi(gojzerice, bunda, rukavice, duge donje gaće, duga donja majica, skijaša majica(koja jako dobro grije), i još jedan flis za svaki slučaj), koja je poslužila tek kad smo čekali autobus na stanici u Dicmu oko pet popodne, već je pao mrak i bila je poprilična ledara. Kupio sam si čokoladno mlijeko, kvarat kruva, buđole i sira, te po putu prema kolodvoru jeo. Ušao sam u osmicu tamo na Blatinama, i moram priznati da su me ljudi poprilično čudno gledali, tj. baš sam izgledao ko neki siromašak koji spava na ulici, ali nisam se osjećao nelagodno...Naravno, u bus je ušla kontrola, tako da sam morao izaći na Pojišanu, te pjehe do kolodvora. Na kolodvor sam došao prvi, i to u devet i po. Ekipa se skupila, ali na kraju nije došao A.S. jer mu je prehladno!?!? Šupak. U Dicmu smo čekali čovjeka standardno oko dvadeset minuta, i ovaj put je došao sa "novom" makinjom...Ta nova makinja je bio Opel Kaddet iz 60 i neke u poprilično lošem stanju, sa razvaljenim auspuhom i polruzinavom karoserijom, i pali na guranje naravno...Par minuta vožnje do poligona i tamo nas je čekala teta koja je čistila puške. Sad, svaka od tih pušaka ima svoju bocu plina, koja treba za ispaljivanje metka, ali ova velika boca, iz koje se punje manje, je zakazala ovaj put...Tj. našem junaku, netko je ukrao plina, pa je morao ići u Kaštela napuniti, a mi smo sjedili gore i pričali gluposti...Vrijeme je bilo prekrasno i zato mi je žao što nismo duže igrali. Nije puvala bura, tako da nije uopće bilo hladno, a bio je vedar i sunčan dan. Počeli smo igrati u dva, a završili smo u četiri. Odigrali smo 9 rundi, i moja je ekipa pobijedila(a bilo nas je jedan manje). Kući sam stigao u šest sati.

Drugi dio: Nevermore u Quasimoda

Ovo zaslužuje da se spomene na mom blogu, jer ipak sam ja priznati glazbenik koji je svirao u Quasimoda dva puta, i sad mu je slava udarila u glavu...Dakle, Nevermore je stariji bend koji u zadnje vrijeme odradi par gaža godišnje i to uglavnom u Splitu, jer su se članovi raspršili diljem Lijepe Naše(Nike-TBF, Dale-Stampedo, Elektrik Ansambl), a Petko je ipak stariji čovjek...Ovog puta umjesto Petka na bubnju je bio Pele(također TBF), a koncert je bio fenomenalan. To je daleko najbolji splitski bend, i svako jednom mora otići na njihov koncert. Rade zanimljive obrade i fenomenalno zvuče i dišu kao bend, a svaki od njih je strašan svirač, ne znaš koji je bolji! 10 kuna simbolična ulaznica, Quasimodo je bio pun puncat.

Treći dio: rođendan Denijeve prijateljice

Poslije koncerta(na koji sam išao sam :( ) nazvao sam ekipu i oni su bili na Poljudu na nekom rođendanu...Rekoh, mogao bi im se pridružiti, ne spava mi se još, pa sam se zaletio do tamo. Rođendan je bio neka polupropala pijanka izmješana gimnazijalcima i još nekima, koje nisam stigao upoznati. Sav taj spektakl odvijao se u Klubu sportskih pasa, muzika je bila raznolika, te smo mi sjeli vani na klupu i zapričali se u dugu zimsku noć...Pričali smo dobra dva i po sata, o svemu i svačemu, te mi je bilo baš super. Deni se napio sa svojima, a ja sam doma otišao sa Jelenom u dva i deset, bilo je jako hladno, te me ujutro dočekao začepljen nos, ali šta je tu je!

Pozdrav mili moji! :)

subota, 28.10.2006.

A evo mene nakon dugo vremena...

Od sada ću koristiti obraćanje u svome pisanju, i to obraćanje svom blogu, pa ćemo vidjeti kako će to ispasti. I još nešto, mislim da koliko god ljudi znali čitati i pisati, kladim se da 50% Hrvata ne bi znalo napisati neki normalan osvrt na neki događaj iz svog života, neobrazovani smo poprilično...Čitati knjige, ljudi, čitati...

Hmm...Odakle da počnem dragi blože, ne sjećam se ni što sam zadnje pisao, ali evo, početi ću od stanja u školi...Krenulo je poprilično loše, par jedinica, dojam popravlja petica iz kemije, ali ponovo, treba se raditi, učiti, mučiti...Škola mi je postala poprilična tlaka, pogotovo predmeti kao Filozofija, unatoč trudu naše profesorice(kojoj btw ne znam ime), to je poprilično glupast predmet...Po školi se mota jedna prvašica koju treba...da...mmmmm...jea...*štrc*

Moram ti se i pohvaliti da sam se napokon konkretno angažirao što se tiče sviranja i glazbe, tj. sudjelovao sam na jamm sessionu u klubu Quasimodo sa malo starijom ekipom, ali iako sam mlađi, bome sam tata-mata, te sam dobio jedan poziv za bend, a mislim da bi to moglo biti stvarno dobro, a obećajem da ću te pomno obavještavati o tome, jer znamo koliko mi je glazba bitna, a za sada, evo jedna slikica:

http://img132.imageshack.us/img132/6933/pa260063cj1.jpg


Sviralo se malo Fletwood Maca, malo Allmana, imam neke predobre ideje, i nadam se da ću ih uklopiti u taj bend, a to će onda biti nešto strašno, ja sam jednostavno genije...A što se tiče jamma, oduševljen sam, svirka je bila na visokom nivou, svako od svirača, ponio sam svoju opremu i svak ko je probao bio je oduševljen gitarom ali i soundom!

A šta se tiče društvenog života, osim odlazaka na Firule sa uglavnom istom ekipom, i uglavnom uvijek sve bude isto ko i uvijek, tako da mi se ne da previše pričati o tome, spomenuti ću odlazak na kamin kod moga prijatelja Duje iz razreda, gdje smo se napili i najeli, kako i je najbolje, donili vina, bržola i ćevapa, pa pili, igrali na šah(MIOC), jeli, pivali, stvarno vrhunski provod!

Onda, igram za školu nogomet, i imamo 3 pobjede i 1 poraz, te idemo dalje, imamo super ekipu, mogli bi daleko dogurati!

Ne znam o čemu bi više pisao, ali obećajem ti da ću biti redovitiji, te da ću svaku iti malo važniju stvar tebi reći, do tada, pozdrav!

ponedjeljak, 25.09.2006.

What's going on...

Evo mene ponovo...U nedjelju je u Metropolisa F-Tours organizirao "After ekskurzija party" i pošto je Deni išao u Grčku s njima, nabavio je karte, pa smo ja i Gly išli s njime. Prvo ću spomenuti i to da smo se u nedjelju popodne okupali na Češkoj plaži i more je bilo super. Igrali smo u kolo u moru i pošteno se umorili, pa smo se uputili doma...Tekle su uvijek zanimljive konverzacije, a naročito je bilo smiješno slušati Dakya koji je postavio genijalnu teoriju koja će uvesti revoluciju u općem poimanju nogometa...Naime, Danijel je rekao ovo:"Kad imaš odličan napad, tribaš imati i odličan vezni red da mu daje balune...", našto se Gly odmah nadovezao:"...I odličnu obranu da im čuva leđa, a i triba imat odličnog golmana, a za ne falit, tribalo bi imat i dobrog trenera da to sve posloži, pa onda i dobrog sponzora itd...", i tako smo u smijehu došli do Fregate. Sada malo o "partyu", ja nisam planirao nikakav poročki egzibicionizam jer mi je u 7:30 u ponedjeljak bio liječnički pregled za vojsku, a ne valja se šalit s tim(već jednom nisam bio, a drugi put je i zadnji put prije prekršajnog postupka), tako da sam kući otišao oko ponoć i kvarat. Na "partyu" je bilo previše ljudi, ali je muzika bila sranje, a i atmosfera je bila bezveze...Bilo je lijepih žena , ali bilo je i ružnih (kako inteligentna rečenica, ali ostavit ćemo je tu...). Došao sam kući i otišao spavati.

A ujutro...7:30, mjesto radnje, Pomorski institut u Vojnoj bolnici, 13 izabranika spremni na liječnički pregled, koji se otegnuo do rekordnih 12:15, ali što se ja imam buniti, nisam išao u školu danas...Te stvari su jednostavno takve da moraš vidjeti nekoga poznatog, inače bi se ozbiljno trebao zapitati imaš li prijatelja uopće? Ja sam sreo Marka Friedla iz Vladinog razreda, i Vladu Katavića s kojim sam trenirao nogomet u NK Primorac Stobreč...Ekipa je bila raznovrsna, a bilo je više testova kojima smo podvrgnuti...Krenimo redom, još mi se spava, čekamo da krene, da dođu svi, kad dolazi poprilično neženstvena doktorica i pita tko ima problema sa vidom. Na njeno(a i moje) opće čuđenje, jedini sam ja imao problema sa vidom...Pitala je još par puta, a onda u nekakvoj nezadovoljnoj nevjerici samo dobacila:"Bit će pilota...", te me uhvatila za ruku, i povukla za sobom(znakovito, doktorica se prezivala Medvidović)...Na testiranju za vid doznao sam da mi se dioptrija popela do -1, ali se nadam da će tu stati...Poslije toga slijedi vađenje krvi i urina, gdje je jedino vrijedno spomenuti zgodnu sestru koja je na epruvete pisala prezimena. Poslije toga slijedi stomatolog(mlada i simpatična bjonda koja je još puna entuzijazma i živi za nove radne pobjede, tj. sistem je još nije isprao), koji mi je dao do znanja da su sve sedmice za remont...Nakon toga smo pristupili psiho testu, koji je bio simpatičan, a poslije toga slijedio je EKG...Tu sam ostao zadnji(tj. nas troje) i skinuli smo majice ispred 4 starije djelatnice(stara koka dobra juha), te sam pustio malo mašti da radi, ali pozorniji pogled na zube one koja mi se činila atraktivnom i splasnulo je ono malo uzbuđenja u tom rutinerskom testiranju...Poslije EKG-a smo čekali, i čekali, a na kraju i dobili marendu. Marenda je bila poprilično zanimljiva, ali na drugu ruku, puno bolja od Launch paketa gdje god da sam ih imao. Dobio sam kvarat kruva, mesni doručak od Sljemena(koje je je zatvorilo prije dvije godine, ali rok trajanja je pet godina tako da nisam imao straha), neki vakumirani sir od Vindije, zbregov mlijeko od 0,2 L i napolitanke Kraš. Jedini problem je što nismo imali pribor, pa smo improvizirali sa poklopcem od mesnog nareska...Trebao bih biti Balzac da vam dobro dočaram atmosferu i interijer bolnice, ali samo ću reći da prevladavaju smeđa boja i one narančaste sjedalice koje bodu u oči. Zidovi nikada nisu prepiturani(premaljani... ), a bilje je smješteno u neke trendy socialističke pitare, a samo bilje ostavlja dojam poput i bolnice, zastarjelo i neodržavano. Ali s druge strane, ona oprema s kojom sam bio u dodiru(EKG, vid i sluh, osim stomatologije) doimala se dosta modernom, a to je u biti i jedino bitno, ali pošto sam ja esteta, morao sam malo i to spomenuti. Bila je dobra scena kad smo usred bolnice stali marendat i sjekli narezak sa poklopcem i rukama kidali sir, a loš dojam pojačavaju primitivni stol i narančaste stolice. To je bio pravi trenutak da u posjet stigne kakva komisija Europske Unije sa pričama o njihovim fancy bolnicama i sexy sestrama...Poslije marende slijedio je test sluha, a poslije sluha, kao nekakav suma summarum, razgovor s liječnikom i napokon odlazak kući. Vjerovali ili ne, to je sve trajalo do 12:15, i došao sam kući poprilično iscrpljen. Sva sreća što mi je Vojna bolnica odmah kraj kuće...
Išao sam prva dva sata u školu i onda otišao kući.

Još nešto, što moram spomenuti, jer je presmiješno-na dnevniku Nove TV, objavljena je i ova senzacionalna novost iz ustiju znamenitog Saše Kopljara: "Dvojica Hrvata oborila rekord u guranju auta!"...odmah sam shvatio da moraju nečim popuniti tih "45 minutni dnevnik najdetaljnijih vijesti", te sam pogledao prilog...Dva tipa gurala su nekog Citroena 81 kilometar(prošli je bio 71 km) i za to su se pripremali godinu dana. Gurala su ga čitava 24 sata. Jedan od te dvojice(premoren) je izjavio za TV:"Evo sad smo još poprilično iscrpljeni i ne mogu ništa previše reći, ali sutra kad se probudim bit će mi tek jasno koliko smo nešto veliko učinili...", ja sam prasnuo u smijeh od tog velikog djela, ali ajde, +2 za trud...

A na kraju, šlag na kraju, Hamdija glumi u nekoj RTLovoj sapunici seksi vrtlara koji je pametan i lijep, te pokušava zavesti svoju gazdaricu(nešto kao onaj Miguel iz strasti koji je sad vrtlar u "Kućanicama")...Gluma je katastrofalna, više njena nego njegova, jer on je ipak amater(ako izuzmemo one Romske porniće u kojima je glumio), a zadnja scena je antologijska...Hamdija se gol baca u bazen i staje blizu ruba, dok pritom njegova gazdarica dolazi prema bazenu. On je zove da mu se pridruži, a ona mu na to odvraća povišenim tonom(još je ljuta zbog jučerašnjeg "incidenta", Hamdija ju je pokušao zavesti, neuspješno), te mu naređuje da smjesta izađe iz bazena(a on je gol), on je naravno isprve odbija, a onda se ona još više naljuti te mu još jednom naredi da izađe, a on onda iskoči i samo vidimo neki izraz na njenom licu, koji je trebao biti kombinacija šoka, divljenja, probuđene strasti, i napaljenosti, ali je ova to tako loše odglumila da mi se povraćalo, te je nakon tog bajnog pogleda zavšila serija.

Evo, poprilično sam se raspisao, a nadam se da vam se svidjelo...

subota, 23.09.2006.

Još jedan ludi petak!

Heh...petak je ponovo bio van svih granica...Počnimo od ranog jutra...6:07, zvoni mi budilica na mobitelu i ustajem iz kreveta kao iz topa(što nije slučaj inače) te odlazim u wc da se pripremim da dolazeći dan. Ustao sam se tako rano zbog toga što smo imali kontrolni iz matematike, a navečer sam bio umoran i iscrpljen te sam otišao spavati(igranje nogometa do besvijesti i onda još odlazak na susret udruge "Isus je put"). Doručkovao sam standardno mlijeko i nekakve pahuljice, a onda kad sam sjeo za stol primjetio sam da sam mrtav umoran i da se totalno čudo osjećam. Bio sam preiscrpljen i neispavan, pa sam jednostavno odustao od matematike i odlaska u školu, te sam se vratio u krevet. Majka me pitala kratko što mi je, ja sam joj rekao što je i nije me puno gnjavila, a i glas je također odražavao cjelokupno stanje moga bića, iscrpljeno i neispavano...Digao sam se oko podne i onda me zvao Čagalj da moram doći na trening za školu, jer sam naime pozvan u nogometnu reprezentaciju MIOC-a, a pošto sam se bolje osjećao, otišao sam. Odigrali smo jednu utakmicu, a onda je počeo i tjelesni, tako da smo ostali dosta dugo, a poslije smo igrali još mi, 4.D, protiv 2.D i naravno, pobijedili. Onda sam otišao do Čaglja doma i tamo je njegova sestra napravila neki rižot i to sam pojeo, pa smo onda gledali neki kviz "Kešolovac" na TV Dalmaciji, koji ima preglupe igre i još glupljeg voditelja i prejadne nagrade, ali svejedno ja sam potrošio kojih trideset, četrdeset kuna telefona...Pazite igru, molim vas, imate dvanaest različitih slova, među njima pet samoglasnika, i vi sad morate pogoditi neku riječ koju su oni izabrali, a riječi ima stotinjak, te su digli poprilično mnogo novca uzimajući u obzir da je cijena poziva 3,66. Od njega sam otišao doma, gdje sam dočekao baku, koja je došla malo u posjet, jer su otac i mater otišli u Viganj. U sedam sam kupio bocu Vranca i pravac Dračevac, naime, D. D. tamo ima neku zemlju sa maslinama i tu je mala kućica sa kominom, i tamo smo napravili veselje! Kućica je mala, ali služi svrsi, komin je još manji, ali je također poslužio...Pekli smo ćevape i bržole, a imali smo i svjež kruh kojega smo besplatno dobili u one velike Svaguše kraj Mercatora. Pili smo i pjevali, a događaj je zabilježen i fotoaparatom, tako da ima slika, a ima i jedan mali filmić. Ja sam ponio i šah, te sam odigrao šest partija i svih šest pobjedio, a poslije mi se nije dalo više, a i glupo je igrat kad si pripit...Od tamo sam otišao oko jedanaest, ja i Bepo, a otišli smo ni u Trogir ni u Makarsku nego u Ollya, jer su tamo bili Graba, Jelena, Tonci i Deni. Ja i Bepo smo bili pijani, a oni baš i nisu, ali ja sam nastavio piti, i to mi je bila velika glupost i još me sada boli glava(pili smo naravno-loše crno vino), tako da je to zadnji put da pretjerujem s lošim vinom. U Ollya sam malo zajebavao Denija sa njegovim pričama o cjenkanju u Grčkoj, a to ga dosta raspizdi, malo sam pjevao, derao se, a ekipi Torcidaša sam prezentirao i svoju pjesmu koju sam smislio za Hajduka, nadam se da im se svidjela(šta ću ih pitati kad se vrate iz Osijeka)...Onda sam otišao doma po digitalca(kojeg sam posudio Deniju) i po gitaru. Lupao sam po jadnici poprilično pijan, a onda sam pozvao Grabu i Mariju kod sebe doma da gledamo Rorya Gallaghera i otvorio sam doma neki rizling i nastavio piti i uništio se...Oni su otišli kući, a ja sam išao spavati i sad sam tu. I to bi bilo to. Pozdrav i do čitanja!

utorak, 19.09.2006.

Poziv za mlade!

Udruge mladih i za mlade grada Splita

i

GRAD SPLIT

Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima






PREDMET: POZIV MEDIJIMA

- tribina, srijeda 20.09. u 18 h u Domu mladih – klub Kocka






Poštovani,



Udruge mladih i za mlade Splita i Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima, u okviru kampanje AKTIVITIS, organiziraju:


TRIBINU – javnu raspravu predloženih mjera

Gradskog programa djelovanja za mlade

u srijedu 15. rujna 2006. godine u 18 sati u Domu mladih – klub Kocka



kojoj će nazočiti:

- koordinatori i članovi svih radnih skupina za izradu Gradskog programa za mlade

- predstavnici udruga mladih i za mlade

- članovi Komisije Gradskog vijeća za suradnju s mladima,

- članovi gradske uprave

- stručnjaci koji se bave problematikom mladih

- članovi splitske grupe TBF - promotori programa AKTIVITIS

- Đordana Barbarić, moderatorica tribine / predstavnica udruga mladih i za mlade,

te ostali izrađivači prijedloga Gradskog programa djelovanja za mlade Grada Splita;

kako bismo što više mladih i građana Splita upoznali sa Gradskim programom djelovanja za mlade i aktivno ih uključili u konačnu fazu njegove izrade koristeći javnu raspravu.

Na temelju predloženih mjera bit će izrađen, po prvi puta, zajednički dokument koji se odnosi na podizanje kvalitete života mladih grada Splita i koji bi trebao biti prihvaćen od strane Gradskog poglavarstva.

Cilj tribine je identificirati najvažnije točke života mladih i njihova društvena djelovanja, ustanoviti stvarno stanje i mogućnosti sustava, te potom predložene mjere Gradskog programa javno raspraviti od strane mladih kao krajnjih korisnika tog programa.


Molimo vas da svojim prisustvom i praćenjem podržite izradu ovog dokumenta i odazovete se našem pozivu.

Unaprijed se zahvaljujemo,




Članovi inicijativne skupine nevladinih organizacija za izradu GPDM i

Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima

Željana Kalaš

<	ožujak, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?