If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Brazilca sam, naravno, uvatila.
A nakon Ko Pha Ngana, odlucili smo se svi skupa pokupit na neko mirnije mjesto. Kocka je pala na Tongsai plazu, blizu Krabija.

Moram ovdje napravit i malu digresiju i opisat nas put autobusom (nakon broda) do te plaze. Taman nekako kad su svi pozaspali u autobusu, Tajlandjani su u svojoj neizmjernoj mudrosti odlucili pustit neki americki ratni film na SAV GLAS!!!
Film nitko nije gledao, ali se svi sjecaju fantasticnog dijaloga u filmu koji se svodio na: "Aaa, Jack!!" i "Kill him!!!" i moj namiliji "It's their home, but we're gonna take it!!!" I tako cijeli film. Naravno da nisam ni oka sklopila. Kasnije nam je jedna cura rekla da smo mi jos dobro i prosli jer se u njezinom busu pustao karaoke na koji su se svi Tajlandjani dizali jedan po jedan i pjevali tugaljive pjesmuljke.

I tako...mi se uputismo, dodjosmo i taman da cemo na recepciju za bungalowe kad prema nama dotrci neki zober s Tajlanda s bongom u ruci i odmah nas priupita dal bi mi pusili stogod. Ispostavilo se da je to vlasnik bungalowa u kojima smo taman odsjeli. Ne trebam ni napominjat da se tu noc odrzavao i neki party. I tako umjesto mira i tisine bilo smo stoned 72 sata u nizu. I partijali smo. Na cijeloj toj plazi svi su bili stoned konstantno ukljucujuci i sve domace Tajlandjane. Najbolje je bilo kad smo se jedan dan odlucili maknut s dupeta i otic na snorkelling izlet. Dodjemo mi u agenciju, a frajer (Tajlandjanin) totalno u banani. Ni zjenice nije imao koliko je bio napusen. Nikad nisam vidjela nekog da tako sporo pise kartu i onda je onako polako, polako provjerava jos jedno 6 puta da vidi dal je sve podatke dobro upisao.

Takodjer sam spoznala da kupovanje kondoma u Tajlandu nikako nije diskretna kupovina. Moj Brazilac i ja osli kupit kondome, a zena na blagajni (na glas i pred punim ducanom): " Oho!! You bam bam tonight??"
Na sto smo mi odgovorili:"No. Always bam bam"
A ona ( sa strahopostovanjem):"OOOOOO!!!"
Od onda se svaki put cerekala (na sav glas) kad god bi nas vidila.
Koja blamaza.

Iz Chiang Maia smo dalje krenuli na Ko Pha Ngan.
Drndanje od jednog do drugog je trajalo 48 sati i Brale i ja smo se ucrvali zivi.

U Bangkoku smo trebali cekat pet sati za vlak konekciju.
Sad napamet znam kolko stolica ima u cekaonici, sve ducane na kolodvoru (imaju dva Dairy Queena gdje se kupuju sladoledi i hot dogovi, jedan Anna's bakery, food court, internet cafe, jedna novinarnica, jedna prodavaonica japanki i ostalih plaznih cipela, jedan WC (prljav), jedna tus kabina itd...).
Na kolodvoru nismo imali pametnijeg posla pa smo komentirali ljude i skuzili smo da SVI zapadnjaci putuju s ruksacima. Niti jedan nije imao obicnu torbu i sad mislimo da ce Tajlandjani zabrijat kako zapadnjaci nemaju obicne putne torbe.

Isto tako smo primjetili i njihove cudnovate hranidbene navike. Tako jedu usecereni grasak (to je kao snack...ko kod nas Smoki), ili kuhanu kuruzu sa slagom ili obicni kruh sa slagom i kandiranim vocem. Bljak. Tako sam ja jednom osla kupit sladoled i na sladoled skrinji fino ima slika svakog sladoleda i onda opis na tajlandskom s onim njihovim hijeroglifima. I ja gledan i blejim...i vidim ja...morat cu slaju na sliku uzet. Ugledala sam neki turbo super zeleni sladoled s bijelim fufnicama na sebi, omilio mi se taj i ja kupim...kad ono...skoro sam se ispovracala jer je sladoled bio od prokletog usecerenog graska.

I inace stavljaju secer svugdje...ako narucis kakav fruit shake, uvijek ga zaseru s tri kile secera pa im moras rec unaprijed (i to jedno pet puta inace te ignoriraju jer ne mogu zamislit da i ti ne zelis tri kile secera ko i oni) da ne posecere. Thai Fanta ili Red Bull su prica sama za sebe. Zasecereni su u tolikoj mjeri da tjera na povracanje.
Fanta zapravo ni nema Fantin okus nego okus zasecerene kaugume.

Enivej...kolodvor...tamo sam prvi put zapazila dva Brazilca (iako sam onomad mislila da su Australijanci jerbo izgledase izblajhano surferski) i odmah sam brata munula u rebra i rekla mu:"Nu njih, masala, al su dobri".

I tako...konacno smo docekali i vlak. Ovaj put smo isli prvom klasom (a isli smo i trecom u medjuvremenu jednom..tek tolko da isprobamo sve klase). Prva klasa je super. Sve se glanca i ima jedan caric sto ti donosi hranu i suska te u krevet na svaka dva kupoljka.
Imali smo vlastiti kupoljak s ogromnim krevetom, lavaboom i ostalim pizdarijama. Ne moras nikad ni izic ako ti nesto treba. Samo stisnes gumb i caric koji donosi stvari se pojavi. U kupoljku do nas je bila neka Amerikanka koja je pocela derat po gitari i pjevat tugaljivo melankolicne pjesme. Isla nam je na zivce. Onda ju je iz susjednog kupoljka neka Belgijanka dosla molit da prestane skvicat, a Brale i ja smo umirali od smijeha i dogovorili se da ako ona (Amerikanka) ne prestane da cemo mi pocet derat gange pa da onda svoga Boga vidi. No, Amerikanka je prestala pa nije bilo potrebno.

I tako...s tri sata zakasnjenja (sto je sasvim normalno) dodjosmo u neki Surat Thani gdje su nas potrpali po autobusima (navodno da nas odvezu u luku gdje cemo na brod pa na otok), ali umjesto u luku su nas odveli u neko odmaraliste gdje su nam rekli da moramo cekat na drugi autobus pa cemo onda tek u luku. Kao izgovor su dali to da se moraju cekat jos dva vlaka s putnicima. Brale i ja smo odmah skuzili da je to bullshit te da su nas odveli tamo samo zato da kupimo sendvice po 50 carica (caric je njihova lova koju smo buraz i ja tako prozvali jer ne mozemo uvijek izgovorit baht, a da nam se jezik ne slomi) i odemo na wc po 10 carica.
Camili smo tamo jedno tri sata i jeli njihove sendvice jer smo skuzili da sto ih prije prodaju to cemo prije krenut. Naravno da nije bilo nikojih drugih vlakova nego su kad smo pojeli sve sendvice upalili one autobuse u kojima smo i prije bili i odveli nas do luke.

U luci nas je cekao poluoronuli brod u koji su majstori mislili potrpat tri velika dupla autobusa.
Brale i ja smo odmah skuzili da tu nema sale i da moramo utrcat sto prije i zauzet najbolja mjesta, po mogucnosti na palubi kraj kolutova za spasavanje. Primjetili smo da su i svi ostali iz temperamentnih zemalja pomislili isto i onda je nastao kaos. Brale i ja smo se izborili za mjesto na palubi kraj koluta za spasavanje i gdje nam more i vjetar mogu pirkat nogice. Isto tako su se izborili i raznorazni Grci, Brazilci, Kalifornijanci, Singapurci, crnci i ostali temperamenti. Jadnicci iz Velike Britanije, Kanade, Svedske i ostalih sjevernih zemalja su sjedili stisnuti u sredini i znojili se ko pilici. Brod se vec opasno nagnuo na stranu i bio je totalno pretrpan prtljagom i ljudima.

U taj mah sam primjetila da su Brazilci s kolodvora u Bangkoku sjeli tik do nas na palubu.
Odmah sam Braleta munula u rebra i rekla mu "Nu, eno onih zgodnih". Brale, ne budi lijen, odmah ko iz puske njih priupito odakle su i tako se razvila konverzacija. Kad su nam predlozili da podijelimo tuk tuk do Had Rin plaze s njima, ja sam odma rekla:"Dakako."
I prisapnula bratu da im diskretno kaze da mi imamo bungalov vec rezerviran i da ako oni ne nadju nigdje da slobodno mogu s nama jednu noc prikrmit.
I tako su dosli s nama do plaze i uzeli bungalow na istom mjestu gjde smo i mi odsjeli. Meni je odma srce zaigralo jer sam ih sad imala na oku svaki dan.

Brale i ja smo isli i na trek...
Skupilo se nas sedmero....neki Nizozemci, par Nijemaca i dva Rvata (to ja i Brale).
I tako....odamo mi po sumama i gorama Tajlanda i nakon jedno tridesetak kilometara dodjemo do plemena HMONG. Neimadoh pojma da ljudi u danasnje vrijeme zive tako. To jest, imadoh pojma, al onak ovlas s TVa i filmova. Druga je stvar kad dodjes tamo pa vidis srednjovjekovni nacin zivota u zivo i kad jos i ti moras tako zivjet par dana.

Zene jos uvijek nose tradicionalne nosnje, kuce su sve neke potleusice gdje je zemlja pod, kuha se na otvorenoj vatri u loncima napravljenim prije jedno sto godina, nema struje, nema vode, nema nis. Najbolje je bilo to sto je taj dan padala kisa pa je sve bilo mokro jer je krov sapleten od nekog bilja pa propusta. Morali smo spavat na mokrim madracima (to jest, to nisu bili madraci nego neke tanke nazovi-deke ili tako nesto)

Majstori iz Hmong plemana su svi hodali bosi i trckarali uokolo, a mi smo se u svojim skupim cipelama za hodanje sklizali i imali blata do koljena. I ne znam samo kak su svi uspjevali izgledat cisto. Ja sam bila zmazana i zguzvana ko vrag.
Usprkos svemu, ja se odmah udomacih tamo. Plemeniti plemenari nam skuhase hranu, svi nas dodjose pogledat da vide kakav je to cirkus dosao u njihovo selo i tak.

Drugi dan smo opet hodali tridesetak kilometara gore dolje po prasumovitim brdima (sva hilltribes plemena zive iznad 1000 m nadmorske visine), i dosli tako do drugog sela gdje seljaci drze slonove ko domace zivotinje (onak a la krava, konj) pa smo dalje nastavili na slonovima.

Brale se bojao da ce past sa slona pa se grcevito drzao objema rukama, a ja sam bila ko Tarzan i dernjala sam se:"Ej, nu, vidis li sad kako se jasi slon! A nudera sad, bez ruku!"
Ohrabren mojim ratnim povicima i mojom neustrasivosti, Brale se ohrabrio i pustio...jednu ruku. Amater.

Nakon slonova smo opet hodali gore dolje jedno dvadesetak kilometara do drugog sela.
Drugo selo je pripadalo Red Karen plemenu i bilo je malo vece nego ono prvo.
Kuce su isto bile potleusice na stiltovima. Ispod svake kuce bilo je zavezano par divljih veprova, a neki su veprovi i veprici okolo setkali i njuskali slobodno.
Isto nije bilo struje, kuhalo se na otvorenoj vatri i zemlja je bila pod. Medjutim, u ovom selu je bilo vode pa smo se mogli malo istusirat. Voda je bila neka pumpa malo povis sela i bila je hladna, al je bilo super istusirat se makar i u takvoj vodi nakon znojenja i teskog hodanja gore dolje tri dana. Svi smo se tusirali u saronzima ili bikinijima, al to jos uvijek nije sprijecilo pola sela da kampira u krosnjama drveca iznad "tusa" i spijunira na nas.

Naravno, da su nas svi opet dosli pogledat, pozdravit, uzet nase cigarete, popipat nas i tako dalje...
Dodje meni tako neki mali klinac i pol sata pipka moje dzepove na hlacama jer su bili na cicke pa mu je to bilo urnebesno, sta li.
Dosla mi je i neka baka i pocela me milit po majici.
Vodic mi je rekao da joj se svidja moja majica, al joj je ne mogoh dat jer su nam objasnili da im ne smijemo nikakve karafeke sa zapada davat jer im to narusava tradicionalni zivot. Mogli smo samo kupit neke rucne radove sto oni rade ili im dat voce i slicno. Osim toga, ne bi bilo zgodno da slijedece namjernike doceka bakica sa crnim zubima, dugackim usima i sljastece-dijamantnoj majici New York umjesto u tradicionalnoj odjeci plemena.

Primjetila sam da sve zene imaju neke male crno-crvene zube. Takvi zubi su im na snazi kao nesto najljepse ikad i sve zene zvacu neki orah po cijele dane koji im zube napravi takvima.
Isto su samo zene u tradicionalnoj odjeci (udane zene imaju crvene ili ljubicaste ili plave tunike s nekim dezenom sto one same ispletu, izvezu i istkanu, a neudane imaju bijele tunike s crvenim dezenom).
Prije su nosile i skroz kratku kosu sve, a sad imaju vise doticaja s Tajlandjanima pa mladje zene imaju uglavnom dugu kosu.
Stare zene jos uvijek imaju jako kratku i onda glavu pokriju nekim svojim pokrivalima ili RUCNIKOM. Muskarci nose obicnu seljacku odjecu kakvu nose i Thai seljaci, al imaju neke super pletene torbice u zivim bojama sto svi nose preko ramena. Pravi metroseksualci.

U tom selu postoji i skola (mislim cetverogodisnja) u kojoj djeca uce Thai jezik.
Navecer se nas vodic malo angazirao pa su nam djevojcice iz skole pokazale neke tradicionalne pjesme i igre, a mi smo im dali donaciju za skolu. Naravno, cijelo selo se okupilo da gleda (vise nas, nego njih).
Ujutro smo osli na jos jedan dvaestkilometarski hod gore dolje, a onda na rafting na raftovima napravljenim od bamboo grancica. To je bilo izuzetno zanimljivo jer sam ja skoro pala u vodu. (voda je bila mutna rijeka u kojoj tko zna kakve sve zivine ima) jer je jedan od Nizozemaca koji je bio na mom raftu nasao za shodno da malo poskoci na njemu tek toliko da vidi kakav ce efekt njegovo bjesomucno skakanje imat na raft.
Posto smo i ovak i onak bili nogama u tri centimetra vode i posto su ti raftovi nestabilni, a po rijeci smo ih navigali mi, ljudi bez ikakvog iskustva na takvim raftovima, mozete zamisliti da se raft poceo micati, tonuti, da su moje noge sklizale i da mi je motka za veslanje skoro pala iz ruke.

Danas sam se konacno maknula iz onog gradica u vukojebini i dosla nazad u Chiang Mai. Voznja je bila luda i nezaboravna kao uostalom i sve drugo u Tajlandu.
Kupili smo kartu za mini bus i pojavio se kombi...mislim, ono..najobicniji kombi. Rekli su nam da obicni bus ne mere proc tim putom jer je strmoglav, uzak i vijugav te da ima puno odrona zemlje i tak pa je kombi sigurniji.

U taj kombi su nagurali po cetvero-petero ljudi na tri sjedala. Doduse, moram rec da su burazu, meni i jednom Izraelcu dali samima tri sjedala jer im vjerojatno izgledamo veliki i nezgrapni pa su nas odlucili ne nagurivat. Mi smo bili jedini zapadnjaci i bilo nam je nezgodno jer su sjedala radjena za mini ljude. Ja se ovdje osjecam ko dzin. Kao ono..."E, nu pazi, ide div. Ime joj je Marisi. Aaaa, spasavaj se ko moze."

Vozac kombija je cim je sjeo pustio tajlandsku pingilingi muzikicu (nekako ko sitni vez sa sladunjavo vristecim zenskim vokalima) na sav glas. Nisam sigurna, al mi se cini da je tematika muzike bila tugaljiva rodoljubno-ljubavna. To sam zakljucila iskljucivo po ritmu, dakako, a nikako zato jer razumijem Thai.

Ispred nas je sjedila Thai gospodja koja je usla sva napirlitana, u dugim rukavima (zimska sezona, ne ), dijamantnim nausnicama, full make-upu i natapiranom kosom. Ja sam mislila da ce se ziher zguzvat i zali boze tolikog frizerskog truda, ali je bome majstorica izisla nakon sest sati drndanja bez da joj se i dlaka pomaknula s glave i bez da joj se makar orosila gornja usna. Phew, orijentalna majstorica.

Iza nas je sjedila porodica seljaka (cetvero njih na dva sjedala) od kojih je baba svaku krivinu popratila s "AIIIIIIII!!!!!"uzvikom.
Ubrzo nam je postalo jasno da je time samo nagovjestala svoje povracanje na sto je Shlomo (Izraelac) do nas poceo panicno vristat:
"AAA!!! Zaustavite auto!!! AAAAA, ona povraca, AAAAA!!!!".
Vozac je konacno zaustavio auto, al babi nije sinulo da je auto zaustavljen zbog nje te je nastavila povracat unutar vozila.
Ja sam joj onda dala tabletu protiv povracanja u voznim sredstvima, al je ona ocito nije uzela (tko zna sto je ona jadna mislila kakav joj otrov sa zapada dajem) jer smo u svakom polsatnom razdoblju culi: "AIIIII!!!" i onda...rigoletto!
Inace je bilo veselo...Izraelac i mi smo umirali od smijeha i nekomfora, Tajlandjani su umirali od smijeha na nas i svi smo si skupa dodavali vrecice za povracanje i mentol bombone.
Naravno, tu je bio i nezaobilazni military checkpoint. Za kojeg vraga sad, ne znam, al su nam neki Amerikanci iz drugog busa na pis pauzi rekli da je upravo otvorena granica s Burmom te da vjerojatno traze ilegalne imigrante.

Prosli smo i par odrona zemlje i jednog suludog motociklistu koji se skoro zabio u nas na sto je cijeli kombi zavristao "AIIIII!!!!", a ne samo baba.
Mislim da sam se sad vozila svim prijevoznim sredstvima u Tajlandu....avion, vlak, kamion, auto, tuk tuk, kombi, bus i slon.

Jos uvijek sam u onoj vukojebini kraj granice s Burmom u net kaficu gdje se svi dernjaju. Maloprije sam se izlezavala kraj jezera, al me opizdija zvizdan pa sam se odlucila povuc u klimatiziranu oazu net kafica.
Grad u kojem smo je glavni grad u provinciji, al ima samo tri poplocane ceste, a ostalo je crvena prasina. U samom gradu se nalazi jezero blizu kojeg je hram. Kad gledas s druge obale prema tom hramu cini se kao da plovi na vodi.
Okolo grada su planine oblozene prasumom i sve je zeleno. Gdje god pogled seze vidi se samo dzungla, palme i rizina polja sa seljacima koji ih obradjuju.
Tu su se snimali mnogobrojni filmovi o Vietnamu i stvarno sve izgleda onak polupoznato ko iz filmova.

Jucer smo Brale i ja unajmili nekog kamiondziju da nas odveze do same granice gdje zivi pleme (Padaung) sto im zene stavljaju bakrene kolutove oko vrata ne bi li im isti bili dugacki.
Posto je selo na samoj granici, a u Burmi se jos uvijek vode borbe upozorili su nas da se povremeno moze cut pucnjava s druge strane i da tu i tamo koji metak ZALUTA na Thai stranu!!

Druga stvar je da je to selo, iako u Thailandu, kontrolirano od strane Karen gerilaca sto se bore za nezavisnost u Burmi tako da se moraju proc njihovi checkpoints i dat im se "dobrovoljna donacija" za ulazak u selo. No mi, osim sto smo vidjeli uniformirane Karen gerilce (i dali im "donaciju") nismo osjetili ni vidjeli nikakvu drugu opasnost. Malo smo probauljali po selu, vidjeli smo jos dvoje Amerikanaca koji su ocito bili isto tako hrabri/glupi kao i mi i mali mlijun zena i djevojcica s kolutovima na vratu i nogama kako. Goodisnje ih posjeti oko 1000 turista sto nije lose za jedno takvo poluopasno selo.

Najvise me iznenadilo to sto oni kolutove mogu skidat/stavljat kad god im se cefne. Onaj mit o tome kako ce im se slomit vrat ako maknu kolutove uopce nije tocan, al mislim da im je nezgodno skidat ih tako da su im uglavnom ipak na vratu. Jednoj sam zeni zavirila pod kolutove i vrat im izgleda uzasno. Pun smezuranih, zivih rana na njemu. No, one se ne zale, osim toga, vjerojatno sam ja njima izgledala ruznjikavo sa svojim kratkim vratom, ne?

Brale i ja sjedimo u net caffeu u totalnoj vukojebini od grada na granici s Burmom. Sve oko nas sjede Thai teenageri koji bjesomucno igraju kompjuterske igrice i svaku pobjedu/poraz/pucanj i sve ostalo prate GLASNIM povicima "OI!!!!" i onda jos nesto iza toga sto ne znam ni kako se izgovara, a kamoli pise. Mislim da cu imat glavobolju kad izidjem odavde.

Inace, svi Tajlandjani su totalno sitni, ali i zilavi u tri PM. Mislim da te jedan od njih dohvati da bi ubio Boga u tebi i sve svece samo jednim potezom prsta unatoc sitnosti gradje.

Jucer smo bili u nekom baru gdje je svirao Thai band (isli smo iz zajebancije), stali smo se u ZADNJI red i jos uvijek smo sve vidjeli ko da smo se stali u prvi jer su svi bili za bar glavu i pol manji od nas. Svi ostali derneklije su bili Tajlandjani i koji god da smo mi dance move napravili, oni bi ga ponovili. A da smo bilii cool, nismo, jer smo bili pijani ko majke. Sad imam strah da ce Thai teenageri mislit da je bezvezno prletanje s noge na drugu neki najnoviji cool ples sa zapada.
Tamo smo vidjeli i tajlandsku verziju Bob Marleya. Ne znam kako je uspio napravit toliki afro, al brijem da je potrosio sve kemikalije u salonu za frizuru.

Isla sam i na tajlandsku masazu...
Dodjes unutra, oni ti puste neku smirujucu muziku, daju ti najmekse robe ikad, dodje zena i opere ti noge u lavoru u kojem plivaju ruzine latice i taman se poces opustat i onda maserka ubije boga u tebi. Izvrce te u polozaje za koje nisi znao da je tvoje tijelo sposobno, gazi te nogama, rukama, laktovima i cijelim tijelom, podvije se ispod tebe pa te istegne i tako... Uglavnom totalno te ubije, al zato ti poslije bude fino.

Jutros smo osli u neki nacionalni park, pa brijem da u ovom dijelu zemlje im nemaju toliko stranaca jer su mi ljudi dolazili i htjeli se slikat sa mnom. Bila sam obucena normalno. Osjecala sam se ko rock zvijezda.

U Thai hrani uzivam svaki dan...rucak, vecera, a ponekad i dorucak. Brata to ubija u pojam jer on ne voli njihovu hranu. Ja, za to vrijeme, jedem sta stignem i gdje stignem, probavam sve kombinacije kojih nema doma, jedem s ulicnih standova i iz restorana.
Sve je mljac.

Nakon 13 satnog crvanja u avionu konacno sam stigla u Bangkok. Naravno, zena na aerodromu uopce nije znala ni koja ni gdje je zemlja Hrvatska pa je morala zvat kolege da i oni vide cudnovati pasos. Onda ni oni nisu znali pa sam im ja morala pokazivat u njihovim nekim knjigama iz koje sam ja zemlje.

Uzasno je vruce...32 stupnja plus smog i prasina i vlaznost zraka. Usaftala sam se od znoja i vrucine u roku odmah. Svi zapadnjaci izgledaju usaftano, zguzvano, prljavo, vruce i znojno dok se Thai majstori secu u DUGIM rukavima i VESTAMA jer je kao cool sezona i izgledaju cisto, ispeglano, uredno i ne znoje se. Jarani!

Promet je izuzetno kaotican, al ove godine se Thai majstori vesele jer im je na cestama poginulo SAMO 350 ljudi (to je samo za 31.12), a prosle godine oko 450.
Majstori voze ludjacki...u pet traka se nagura 7 auta, jedan pick up truck, 2 tuk tuka, 3-4 motora i jedan slon (kunem se vidila sam i slona u prometu ) i onda svi voze preko svih traka i ne boje se uopce jer aute i tuk tuke nakindjure s amajlijama i Buddhinim slikama pa briju da sta ce oni pazit kad ih pazi Buddha.

Brale i ja smo isli gledat piculjice u neki bar gdje je jedna piculjica pusila cigaretu s mindzom, a druga je izvukla lanac s cvjetovima dugacak jedno tri metra iz istog mjesta. Ne znam sto se dalje dogodilo jer smo otisli.

Klopa je fina i super jeftina. Tako smo Brale i ja osli u restauraciju Mango Tree (toplo preporucam) i on je zapeo za neku chicketinu i pise cijena 90/130 i mi zabrijemo da je 90 mala porcija, a 130 velika i on naruci veliku, a majstori mu donesu CIJELU kokos!!! Za dvije funte!!!
Ocito je bio gladan jer je sve pobrstio!

Vozeci se prema dernek hramu za Novu Godinu primjetili smo da svi divljaju na motorima i okrecu se da nam mahnu i zazele sretnu novu godinu bez obzira sto su u prometu.
Hotel u kojem smo odsjeli je vrhunski. To smo zakljucili po tome jer imaju neke frajere koje zaposle samo zato da vam pozovu lift. Frajer cijeli dan samo stisce gumb. Nes ti posla.
Inace, mislim da Tajlandjani misle kako se Nova Godina zove "Sretna Nova Godina". Primjer upotrebe: "Kad prodje Sretna Nova Godina, ljudi se vrate u Bangkok" ili..."Danas je SRETNA NOVA GODINA pa ne radimo" i sve tako neke fore.
Mozda misle i da se Bozic zove "Sretan Bozic". Ko ce ga znat.

Nakon Bangkoka uzeli smo vlak i trackali se 14 i po sati da dodjemo do Chiang Maia.
Svaki vagon u vlaku je imo svog cuvara koji ti dodje i napravlja krevete, postavlja stolove, donosi hranu i ususka te u krevet, a ujutro te digne i donese dorucak. Ovo je vlak DRUGE kategorije. Kako je u prvoj, Boga pitaj. Mozda su lancuni optoceni zlatom.

Otkako sam se vratila iz Domovine, prehrana mi se sastoji iskljucivo od bajadera, kroki kroketa i zimske salame.
A i stolica mi izgleda izuzetno zanimljivo nakon par dana ovakvog hranjenja.

Gurnula sam kljuc u bravu i otvorila vrata.
Cimer je jauknuo i proskvicao hodnikom.
"Ajmeeee, pa ti si vec nazad. Ja sam usred ciscenja. Jaaaaooooo."
"Suti i cisti, nema veze.", reko ja nonsalanto i uputih se s prtljagom u svoju sobu.
"Ajoj!", uzvikne on i zbrise u svoju.

U sobi me docekala omanja Hiroshima. Nista nije bilo na svom mjestu. Bila sam na rubu placa.
Da nisam hrabra, koliko jesam, suzu bi i pustila.
"DOLAZI VAMO, SUNCE TI SE OGADILO!!!!", dreknula sam koliko me grlo nosilo.
"DOLAZI SAD, ILI CU TE JA DOHVATIT!!!"
"Ajoj", pisknuo je Cimer.
"STA se ovdje desilo???? A??? A, sunce ti poljubim?", dreknula sam.
"Ovaaaaj....imao sam dernek."
"Imo si majku svih derneka, ako je za sudit po mojoj sobi!"

"Zasto mi je krevet nenapravljen? Jel to neko spavao u MOM krevetu????", spustila mi se pomrcina na oci.
"Oni....prijateljic..."
"SUNCE TI KALAISANO, PA TI NISI NORMALAN!!!! Jel jos neko spavo tu?"
"Ovaaaaj...i njezin decko....oni.....ovaaaj...."
"WAAAAAAAAAAAAARGHHHH!!!!!!! WAAAAAAAARGHHHHHHHH!!!!!"

Pomrcina na ocima mi je upravo postala totalna pomrcina. Kreten je pustio neki par da se prcaju U MOM krevetu.
"WAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGHHHHHHHH!!!!!!!! WARRRRRRRRRGHHHHHHHHHH!!!!!!!", izlazilo je dalje iz mene.
Cimer je skvicao i pobjegao u svoju sobu.
Slijedila sam ga u stopu ko furija.
"Picka ti materina, da ti picka strinina....kako mozes pustit da mi se neko prca u krevetu??? Jesil bar plahte oprao i fumigirao????"
"Nisam...sad cu."
"Ma nemoj ti meni sad cu, gejpedercino jedna. Kuku tebi kad te dohvatim."
"Oprosti, bio sam izvan glave. Nisam znao sta radim. Jooooooj!!! UBIJ ME!!!! SHVACAM ako mi nikad ne oprostis!!! Sve shvacam!! UBIJ ME!!!", melodramatizirao je on gejpederski.
"Ako ista pomaze, njezin decko je poznata rock zvijezda pa ovaj....a mozda se i nisu prcali. To mi samo nagadjamo...ovaj...", nastavio je on dalje.
"Ma jebem ti rock i jebem ti zvijezdu!!! Ma da mi se Brad Pitt i Angelina Jolie dodju prcat u krevet, istjerala bi ih."
"Ali zamisli sad kako mozes dobru pricu slozit za svoj blog.", izvukao je on adut iz rukava.
Pogodila sam ga japankom.

"Ajme. Kuku!!! Sad znam kako su se osjecale zrtve u tsunamiju", jaukao je dalje on.
"Nu, kad ti dodje Latino Pizdun, dopustam vam da i vi oskrvnete moj krevet....ako ce ista pomoc....ovaj...."
"WAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGHHHHHHHHHH!!!!!!"

Osla sam dalje inspektirat sobu.
Ormar je isto bio posemeren.
"Pa dobro, osim sto su se prcali, jesul mi i u ormar zavirivali i sve stavljali na krivo mjesto????", dreknula sam dalje ja.
"A ne, to sam ja gledao sta ima.", dodao je Cimer gejpederski nonsalantno.
Bilo je to prvi put da smo se posvadjali.
Htjela sam ga zgromit ne samo japankom nego i pesnicom.

"Nego, kupijo sam ti tortu i poklone jer sam znao da ce bit belaja.", rece on i izvadi mito.
"Bilo bi ti bolje da si mi sobu fumigirao, krele moj.", reko ja i zagrizem u tortu.

Digoh se u cik zore i poceh ubacivat prnje u kufer i panicarit kako cu zakasnit na avion. Izletih iz kuce i dodjoh na bus stanicu. Na bus stanici je vec stajalo omanje selo ljudi jerbo je bio zureci sat...odnosno....rush hour...odnosno spica.
Vidjela sam da su me neki malo cudno pogledavali, al mislila sam da su bili opcarani mojom ljepotom i stilom...sve dok nisam vidila svoj odraz u busu. Na glavi su mi visile moje slomljene naocale s jednom drskom. O, Isukrste, da se zemlja mogla otvorit tada lakse bi mi bilo.
Brze bolje sam potrpala naocale u torbu i napipala pravi put u autobus.

Nakon jedno dvi ure dodjoh i na aerodrom. Malo sam prohodala okolo, osla u Duty Free i onda zasjela i cekala. U to mi se upalila lampica kako bi mogla iskljucit mobitel jer uskoro unilazim u avion. Izvadila sam mobitel iz torbe i...stala. Naime, nisam pojma imala kako se gasi moj 3 mjeseca star mobitel jer ga nikad prije nisam ugasila. Primjetila sam tri gumba sa strane.
'Oho, mora da je jedan od njih', pomislih ja i poceh bjesomucno stiskat jedan po jedan gumb. Mobitel ni makac.
'Oho, mora da je kakva fancy kombinacija tih gumbiju', pomislih dalje ja i poceh stiskat kombinacije gumbiju.
Mobitel opet ni makac.
'Ma ako neces milom, oces silom', pomislih ja bjesnije i poceh stiskat bjesomucnije.
Mobitel opet nista. I tako jedno 20 minuta. Ja stiscem, mobitel gundi.
Poceo mi se slijevat znoj s cela. 'Jaooooo, sta cu sad? Pa ja ne znam ugastit sopstveni mobitel. Jaaaaoooooooo. Moram u avion za 10 minutaaaaa. Kuku meni, jaaaaooooo.', mislila sam jadno.
U to ugledah 'Dixons' prodavaonicu tehnicke robe i odmah pomislih kako bi trebala tamo otic pitat da mi iskljuce mobitel.
I tako...
'Oniiii...moram na avijon a ne mogu iskljucit mobitel', upitah ja prvu prodavacicu sto mi se isprijecila na putu uzalud se nadajuci se da ne zvucim ko Bilko Debilko.
Prodavacica me pogledala pogledom rezerviranim za glupsone, stisnula VELIKI CRVENI gumb za iskljucenje mobitela kojeg sam ja, naravno, potpuno predvidjela i rekla 'Pretpostavljam da nisi probala OVO?'

Nakon takvih zbivanja, mogu rec da je sam let prosao bez velikih trauma.

Zagreb me docekao osuncan i blago pohaban. Kao i svake godine.
Sve fasade su i dalje oronule i nepofarbane, svi auti i dalje uredno parkirani na plocnicima sto me posebno fascinira, a ja se i dalje gubim i moram okolo hodat s isprintanom mini mapom.
Posto je bilo circa 17 stupnjeva, podabukla sam se u ljetnu haljinicu i japanke. Zagepcani su hodali zatvorenih cipela i u jaknama i debelim dzemperima. Bilo mi ih je malo zao. Sigurno su se znojili na tim vrucinama od circa 17. U Londonu se ljudi skinu u kupace i zalegnu se suncat po parkovima cim termometar predje 15. Sudeci po Zagrebackim pogledima na moje ujapancene noge, bilo je i njima mene zao.

Poseban dernek je nastao kad sam osla kod Herr Doktora Specijaliste.
'Ima da tamo budes BAR 15 minuta ranije, jesi cula?', dreknila je moja Mater.
'Al mama, ako mi je reko osam i trideset, sta cu tamo zujat 15 minuta ranije?'
'Ma bar po ure da budes na sigur!!', ignorirala me mater.
'Al mama, pa ja idem privatno. Placam. Doci cu u osam i trideset i gotovo.'
'Ja cu tebe dignut u deset do sedam za svaki slucaj.', rece ona iako mi je bolnica odmah ispod kuce i zaista me digne u deset do sedam kao sto se i priprijetila.

Nije mi bilo druge nego da se dignem. Nema s mojom Materom labavo. Zujala sam po kuci, gledala TV, popila casu vode i na kraju ipak osla iz kuce u 8. U 8.10 sam vec bila u cekaonici. 20 minuta ranije. Primjetila sam da Rvati i inace imaju taj pogon 'RANIJE' jer je cekaonica bila dupkom puna. Sigurna sam da su neki od njih kampirali ispred bolnice cijelu noc ne bi li unisli u istu u circa 6 iako na vratima Her Doktora Specijaliste pise fino da radi od 8 do 16. Najvise je bilo baba koje su meni izgledale zdrave ko dren iako su jedna drugu medjusobno uveseljavale pricama o opskurnim bolestima koje navodno imaju. Bilo je to verbalno takmicenje koja ce od njih imat vise opakijih bolescina.
Ignorirajuci ljudsku mizeriju oko sebe, pokucah na vrata Herr Doktora Specijaliste.
'Dobar dan, Herr Doktor, ja sam narucena za osam i trideset'
'Ime?', dreknija je Herr Doktor
'Marisi'.

Moje kucanje na vrata Herr Doktora izazvalo je buru negodovanja i mali ustanak na klupicama gdje su sjedile Rvatske katolicke babe. Svaka od njih je pocela pretakat salo s jedne na drugu stranu, gnijezdit se na stolicama i drekat na mene.
'Ja sam narucena za osam pa jos cekam, gospodicna!!!!'
'SVI smo mi NARUCENI'
'Narucena sam i ja pa ne kucam 10 puta na vrata.'
Kva Kva, Krest, Krest, krestale su babe ko cavke.

'Ali ja sam ovdje privatno', reko ja u nadi da ce prestat drekat na mene.
Bilo je to ko dolijevanje ulja na vatru.
'Da, PRIVATNO!!!! Svejedno ces cekat ka i svi.'
'SVI SMO MI NARUCENI.'
'PRIVATNO ILI NE, NEMA VEZE, CEKAT CES!!!!!'
Nisam sigurna, al mislim da im je pjena pocela ic na usta od bjesnoce.

'Marisi!!!', dreknija je doktor u to i kimnuo mi glavom da unidjem u ordinaciju.
Babe su popizdile total, a ja sam ih htjela pobjedonosno pogledat i rec 'Suck on this, motherfuckers!', ali nisam jer sam se bojala a) da me nece razumit i b) da ce mi glavu odrezat i ocerupat svo perje.

Dijagnoza je glasila, 'Marisi, bolesna si, sunce ti kalaisano.'

Slomila sam naocale. Naravno, bez njih sam slijepa ko krtica. Eventualno se mogu snac pipkajuci okolo. Posto je polazak u Hrvatsku bio blizu nije mi bilo druge do da progutam gadjenje i pokusam stavit lece u oko. I tako... Uputih se ja do opticara...

'Dobar dan, ja bi lece', reko ja njemu.
'Jesi li ikad nosila lece?', pita opticar mene sumnjicavo.
'O,da, kako da ne', reko ja i presutim mu cinjenicu da sam ih nosila circa 7 dana, a onda zauvijek ostavila da skupljaju prasinu jer su mi zuljale oko.
'OK, onda, dedera sjedi ovdin da napravimo test...os da ti ja stavim lecu u oko il ces sama?'
'Imisusovo ti da ces mi ti kraj oka seprtljarit. Sama cu.', reko ja i nategnem oko

Naravno, lecu nisam mogla stavit ni pod razno. Povuci, potegni, zmirkaj, ne zmirkaj, ne ide i ne ide.
'Deder amo mala, da ti ja stavim.' priskoci opticar u pomoc s lecom, a moje oko pocne zmirkat 600 puta u minuti.
'Hm...imas jak zmirkovni reflex'
'Ma nemoj', pomislih ja, 'Imo bi i ti da ti neko kopa po oku'

Opticar je potom zakljucio da sam nikakav kandidat za lece i poslo me kuci.

U sigurnosti kuce sam natandrcila svoje puknute naocale, sad s jednom drskom, jamila kutiju sladoleda i sjela pred TV da gledam 'ER'.
Naravno da im je u hitnu sluzbu usetao problem s okom. Poluispadnutim okom. Graficko prikazanim poluispadnutim okom. Vristi on na TV, vristim ja na svojoj sofi. Pipka oko on, pipkam oko ja i jos ga lagano gurkam unutra da ne bi, Boze sacuvaj, ispalo. Kroz glavu mi je prolazilo tisucu ocnih mora. Ponajvise onih s ispadanjem oka. Mog oka. AAAAAAAAAAAAAAAAARGHHHHHHHHH!!

I sad se svako malo pipnem za ocnu supljinu da provjerim da je oko jos tu. Nekad ga malo i gurnem prema unutra. Da bude sigurnije.

Moja lokalna banka je raspisala natjecaj za najbolju fotografiju. Naravno, pobijedila sam ja i zustro otrcala u najblizu poslovnicu banke ne bi li preuzela nagradu.
"Dobar dan, ja dosla po nagradu."
"Evo, izvolite, ispunite formular.", rece sluzbenica nezainteresirano i gurne mi sareni papir pod nos.
Na formularu je pisalo da sam osvojila 40 kvadratnih metara svile u raznim bojama (!!!!!) i da moram sama otic po nju u Arizonu!

"Imisusovo im, odakle mi pare za Arizonu?!", pomislila sam i snuzdila se.
U to mi je priso Caca i reko..."Slusaj sine, nemoj se snebivat, odbacit cu te ja svojim helikopterom (Wooohooo!!! Caca mi ima helikopter) do Arizone."
"Caca, Imisusovo ti. Ne mere helikopter od 'Rvatske do Arizone."
"More, more....Arizona je u Italiji" (Nova geografska cinjenica)

I tako....ukrcasmo se brat, Caca i ja u helikopter. Caca je vozio. Od Zagreba prema moru, pa obalom do Dubrovnika, pa opet obalom do Rijeke, pa preko mora do sjeverne Italije, i onda njihovom obalom do juga Italije pa preko Italije do Rima. Brat i ja smo visili nagnuti iz helikoptera i gledali kitove, gigantske raze i ostale tropske (!!!) i netropske ribe, kupace i slicno.

Konacno smo se spustili na neciju terasu. Kucice su bile u nizu i ofarbane zivopisnim Meksiko-stil bojama. Bile su smjestene tik do romanskog amfiteatra, a na pocetku ulice je pisalo "Ranch-Arizona"
Iskrcali smo se iz helikoptera, a u susret su nam istrcala neka musava djeca (jedno od njih s Kapetan Cook kukom umjesto ruke) te sumnjivi covjek i debela zena.
"Nu, sta ocete", rekla je debela na talijanskom
"Kao prvo, ja pricam engleski. Kao drugo, dosla sam po svoju nagradu od 40 kvadratnih metara svile.", reko ja
"Aha, izvolite, udjite", rekla je debela i pokazala prema vratima.

Caca i brat su unisli kroz vrata. Ja sam odlucila uc kroz omanji prozor. Trebalo mi je 20 minuta da slozim papke i krakove kako treba i unidjem kroz isti. Sumnjivi covjek i debela zena su vec iznosili bale svile iz podruma. Bale su izgledale vlaknasto.
"Kakva je ovo svila? Ovo su vlakna svile.", dreknila sam ja
"Iz vlakna svile se isprede svila", rekli su oni logicno i jos nadodali:"Valjda volis prest, ne?"
Tuzno sam kimnula glavom i potrpala vlakna u helikopter.

"Pokret", dreknija je moj Caca.
Ukrcali smo se u nas helikopter i ponovo preko Italije, kupaca, kitova, Jadranskog mora, i inog, spustili se nazad u nase dvoriste.

Prije par tjedana me zaplahnuo neki val dobrocudnosti i milosrdja pa sam malo njuskala po internetu ne bi li nasla nesto da usmjerim taj val na dobro mjesto.
Nadjoh Plan, organizaciju za sponzoriranje djece.

"Oho, instant dijete", pomislih ja i brzo poceh ispunjavat formular.
"Odaklen oces da ti bude dijete?", pita mene formular.
"Hmmmm...pa sta ja znam...nek bude Latino", pomislih ja i zaokruzih Latinska Amerika. Ako Bog da, dat ce mi dijete iz neke zemlje osposobljene za turizam pa da mogu otic i obac....recimo, Peru, Bolivija, Ekvador.
Iskreno sam se nadala da mi nece dodijelit nikog iz Paragvaja jer sam se uvjerila na svoje oci kad sam se onomad ilegalno izgubila u istom da tamo nema nicega.

Prosli tjedan otvaram ja postanski sanducic, a kad ono ogromna kuverta, a na njoj pise Plan.
"Oho, dodijelilo mi dite", pomislih ja i raskidah kovertu jednim kung-fu potezom kojeg se ni Bruce Lee ne bi posramio.

Odmah sam rascepusala sve papire i prvo pogledala sliku te pismo o djetetu. Sa slike mi se smjesila mala slatkica. Na nogama je imala japanke. Odma mi se omilila. Stajala je ispred neke potleusice s cacom. Caca je izgledao kao meksicki revolucionar komplet s brkovima, razdrljenom kosuljom, razgazenim kaubojskim cizmama i maramom oko vrata. Dernek!

U pismu je pisalo da mala Rodriguez ima 6 godina (Isukrsta ti, o cemu cu joj pisat? O cemu ljudi razgovaraju sa sestogodisnjacima???? Aaaaargh!!!!), da zivi s cacom seljakom i mamom kucanicom u Boliviji, (Bolivija!!!! Yessssss!!! Dernek! Mogu ih otic obac!!!), da ima brata od 23 godine (Oho! Mozda je zgodan!!!) i da ne voli ucit (Bolje bi joj bilo da otvori knjigu sad kad joj ja pare i poklone saljem, sunce joj kalaisano!).

A sad joj odo napisat jedno pismo.

Nekidan mi se digla noga da odem na kemijski acid peel lica.
Asid pilovi lica sluze za bore, pristeve, povecanje kolagena i opcenarodni dernek na licu.
Drugim rijecima, moze vas pomladiti.
I tako....

"Bok, ja dosla na kemijski asid pil lica", reko ja utegnutoj picki s druge strane pulta u mondenoj klinici za rezanje, piling i sivanje ljepotom opsjednutih zena.
"Bok, ocekivali smo vas. To ce bit xxx funti!", rece utegnuta smijeseci se napumpanim ustima.
"!!!! Ma nemoj. Zadnji put sam platila xxy funti. Dedera ti meni diskont."
"Povecali smo cijene od zadnji put, al posto si ucestali gost nase klinike za rezanje, piling i sivanje, plati xxz funti."
"Daj sta das!", reko ja i zavalim se u udobnu stolicu.

Nesto kasnije nasla sam se na stolu za rezanje i ino, a doktor me mazo zivucom asid tekucinom. Pitala sam se dal bi rezultati bili isti da sam kupila asid za recimo karburator na autu (postoji li to uopce?) i mazala se u kucnoj radinosti istim.
Sa svake strane me hladio po jedan ventilator.
Lice mi je gorilo.
"Dedera, kad ce vise losion za neutralizaciju. Ne mogu vise."
"Jos malo, jos malo", govorio je doktor mazuci asid uzurbanije.

Iako je gorilo, bilo je izuzetno zadovoljavajuce. Na jedan mazohisticki nacin. U istom rangu kao i Hollywood podstucavanje mindze, cupanje obrva, tajlandska masaza i ostali psihoticni tretmani.

"Gotovo. Mos se pogledat u ogledalo u kupaonici.",rece doktor konacno
Iz ogledala je u mene buljilo sjajno, crveno pink lice.
Nabila sam baseball kapu do nosa, a ostatak lica pokrila kosom. Izgledala sam skoro pa humano.
Taksi me doveo do kuce.

Sjajno, crveno lice se u medjuvremenu smezuralo i posmedjilo. Izgledam ko svinjski cvarak. Hrustavo i naborano. Sutra ce cvarak na licu smezurat jos vise, popucat i pocet se gulit u velikim koznim plahtama lica. To je najbolji dio. Nakon toga, iz ogledala ce u mene buljit glanc nova Marisi.

Jedino sto sad tri dana nema majci izlazaka, nema gostiju, nema nicega. Samo ja, Cimer, kompjuter i televizija.

Sinoc sam pripremila pastetu, kruv, sladoled (ne od cokolade), kekse i sjela na sofu ne bi li dernecila solo citavu noc gledajuci izravni prijenos te analizu izbora.
Bilo je izuzetno zanimljivo.
Uspjela sam izdrzat puno dulje nego Guzijola koja je u krpe otisla nenadano rano.
Highlight veceri je definitivno bio izravan prijenos iz constituency do moje gdje je George Galloway iz RESPECT partije pobrao sve glasove i tako izbacio Laburisticu Oonu King iz Parlamenta. Onda je odrzao vatreni govor o Iraku i malo smecario po Tony-Lazov Blairu. Ja sam arlaukala od srece, ali u sebi da ne probudim susjede.

Tony je isto pobijedio u svojoj opcini iako sam se ja nadala da ce pobijedit caca sina koji je poginuo u Iraku. Za vrijeme Tonyjevog govora osla sam napravit jos jednu fetu kruva s pastetom da ga ne gledam. Nisam cak ni primjetila da li je imao sredstvo za samotamnjenje na sebi. Vjerojatno jest.

Potom je Howard (konzervativac) pobijedio u svojoj constituency pa je i on drzao govor. Iso mi je na zivce, al vise nije bilo ni pastete, ni kruva, ni sladoleda pa nisam imala po sto otic u kuhinju. Dok je divanio, dobila sam poriv da TV gadjam japankom, al nisam. Bilo mi je zao televizije. I japanke.

Konacno je doso red i na moju opcinu. Moja opcina je bila tzv swing iliti key seat gdje je do zadnje minute bilo neizvjesno da li ce pobijedit Lib-Dem (nasi) ili Labour (lazovi). Konzervativci su kod nas na dnu glasackih listica jer smo iako izuzetno bogata opcina, revolucionarno nastrojeni. (Mos mislit.). Pobijedila je Stranka Lazova I Uvlacenja Glave U Bushevo Prkno. I to samo s 1% razlike. Htjela sam ispustit suzu, al onda sam sama sebi rekla:"Marisi, ti si revolucionar, a revolucionari ne placu."

"Iju!!! Danas moram glasat!!! Iju!!! Di mi je glasovna kartica??? Iju!!!", drekao je Cimer po kuci dok sam se ja jos meskoljila pod jorganom.
"Za koga ces glasat?", dreknula sam ja ispod jorgana
"Zelene!"
"Imisusovo ti, majmune!"
"Sta??? STAAAAA???? STAAAAA?"
"Glasujes li za njih, propast ce ti glas. Znas da oni nemaju nikakve nade da se uguze u nasu opcinu."
"A za koga onda da glasujem?", pitao je on

Stali smo i mozgali.
Odlucili smo da moramo glasat za partiju koja ima liberarne stavove prema drogama i dernecenju (zbog nasih ucestalih derneka) te liberarne stavove prema imigraciji (zbog ucestalosti nasih zaljubljivanja u ilegalne imigrante).
"Liberal-Demokrati dakle!!!!", dreknuli smo pobjedonosno.
Plus, imaju realne sanse da se uguze u nasu opcinu.

Pri izlasku iz kuce, Cimer je zastao..."Onaaaaaj....al uguze li nam se Liberal-Demokrati, dignit ce nam taksu na stan...i oporezovat ce bogate."
"Majmune, pa mi nismo bogati.", reko ja
"Imas pravo. Kad se obogatimo, glasat cemo za konzervativce."
"Jasta!"

I tako....nase kucanstvo se nada Liberal-Demokratima u UK.
Dabogda zivili derneci i ilegalni imgranti!!!

Mrzim se vozit podzemnom zeljeznicom. Al ponekad moram.
Kao jucer na primjer.
Sat i pol drndanja do lekcija portugalskog.
Strava.

Uspjela sam se uguzit na sjedalo i onda sam provela....uh...jednu nanosekundu moleci Boga da nitko ne sjedne na sjedalo do.
Nakon ravno jedne nanosekunde kraj mene se raskravio neki biznismen.

Izgledao je perverzno. Narancasta koza od previse sredstva za samotamnjenje, narancasto smeckasta kosa precizno pocesljana da se sakriju poceci ocelavljenja i crno odijelo od najfinije vune.
Rasirio je noge u maksimalnom rasponu sto je znacilo da je jedna njegova noga upadala u jednu trecinu mog sjedala i samim time mog osobnog prostora. Mislila sam da cu dobit mlade.
"Waaaaaaaaaarghhhh, majmune, ne dotici me nogoooom, waaaaaaaarghhhh, vristat cu!!!!". pomislila sam.
Dzabe mi, on je svojim vunenim koljenom dodirivao moje bez obzira koliko se ja skupila na svom sjedalu. Ne samo to, nego mi je njegovo crno vuneno odijelo pricepilo moju ljetnu bijelu haljinicu. Sad cu imat crna vlakna na bijelom pamuku. HORROR nad horrorima!!!!

Biznismen je ocito bio slijep na moju unutarnju mini-dramu i udobno zavaljen poceo citat novine. S naslovne stranice "Evening Standarda" vristao je naslov "15-godisnji ucenik silovao profesoricu!!". Primjetila sam da je biznismen s gustom i dedikacijom procitao cijeli clanak o silovanju. Mozda mu je cak i koja slina procurila. A mozda je to bio plod moje overaktivne imaginacije. Bilo kako bilo, citanje clanka o silovanju zacementiralo je moje misljenje o njemu kao perverznjaku.

I dok je on citao, ja sam se osjecala kao da mravi mile po meni. Crni vuneni mravi napravljeni od njegovog odijela. Htjela sam vristat i isamarat ga, no bojim se da ostali u podzemnoj ne bi imali razumijevanja za moj ispad.
Naravno, njegova stanica je bila iza moje pa sam ga morala trpit cijelih sat i po.
Na portugalski sam dosla mentalno iscrpljena.
Jesam li spomenula da mi se na haljinici klatilo par crnih vlakana?

Cekajuci kokice u kinu, Cimer i ja smo zakljucili da smo u zadnjih par godina oglupili. Kako on, tako i ja.
Ne bi li dao znanstvenu tezinu nasim nalazima, Cimer je isao tako daleko da kaze da smo pojedinacno izgubili oko 10% mozdane mase.
Kojom metodom je dosao do tog zakljucka nije mi poznato. Za gubitak mozdane mase smo okrivili dernecenje, alkohol te ostalo.

Kino djelatnik nam je pogledao karte: "Ekran 3, s vase lijeve strane...Uzivajte u filmu."
Cimer i ja smo zastali.
"Jesi primjetila da uvijek malo stanemo kad nam kaze lijevo ili desno da se smislimo sta je sta?", opjevao je Cimer.
"Jesam. Ja nikad ne znam di mi je lijevo, a di desno nego moram milsit par sekundi."

Ugurala sam ruku duboko u slano-slatke kokice i prinijela ih ustima. Skripile su pod zubima.
Unisli smo u Ekran 2 glasno pricajuci...
"Nu, Iruda ti, film je vec poceo."...zapocela sam ja
"Jebo...a mislio sam da smo na vrijeme"
"Nu, nase stolice su zauzete", konstatirala sam s hororom
"Jel ovo njemacki film?", pito je Cimer
"erm..."

Stajali smo par sekundi gledajuci se glupavo. Sekunde su se cinile kao cijeli zivotni vijek. Ostali u kino-dvorani su blejali u nas. Neki su cak i negodovali sebi u bradu zbog nase dernjave i suskanja kokicama. Hitler na ekranu je drekao na njemackom.
Na poslijetku..."Unisli smo na krivi film."

"Danas imamo dernek", dreknija je Cimer s vrata unoseci vrecice s hranom i alkoholom.
"Ko...? Sta...?"
"IMAMO DERNEK!!! KOD NAS!!! U kuci!!!", dreknija je ponovo on.
"Pa hvala sto si me obavjestio na vrijeme, mamlaze jedan", odgovorila sam bijesno vec zamisljajuci proliveno vino na krem tepihu, nered i sveopci kaos.
"Ne seri. Kupijo sam svu hranu i alkohol, a Gruzijac ce kuhat.", izvadio je on adut broj jedan iz rukava.
"I ne samo to, nego cu i sve ocistit poslije. Ti ne moras dupetom mrdnut.", izvalio je konacno i najjaci adut, a ja sam otisla da se nasminkam i sredim da se ljudi ne preplase kad banu u kucu.

Prvi kroz vrata je bio Gruzijac kojeg smo u cast njegovog kuhanja preimenovali u Georgian Ramsey (po kuharu Gordon Ramsey-u). Momentalno se skinuo u sorc i...navukao gumenu crnu rukavicu (????!!!!).
"Sta je to?", pitala sam naivno.
"Nasao sam.", odgovorio je Georgian Ramsey.

Prva misao sto mi je prosla kroz glavu: Cimer i ja ne znamo niti jednu normalnu osobu.
Druga misao sto mi je prosla kroz glavu: ko zna u kakvoj je gejpederskoj guzici bila ta crna gumena rukavica.

Uslijedila je cika, vristanje i jurnjava kroz kucu.
"WAAAAAARGHHHHHH!!! Skidaj rukavicu majmune, ko zna di je to bilo....WAAAAARGHHHHHH!!!! SKIDAAAAAAAJ!!!" Gruzijac se seretski smijao i jurio nas. Konacno smo ga savladali i natjerali da baci gumeno cudoviste u smece te da se dezinficira prije kuhanja.

Tako dezinficrian i namirisan unisao je u kuhinju i poceo carolijat.
U roku 5 minuta kuhinja je bila prekrivena debelim slojem brasna, persina, sira, jaja, soli i ostalih namirnica. Mislila sam da cu dobit slom zivaca pa sam otisla prilec u svoju sobu da ne gledam nered.

Poceli su pristizat i prvi gosti. Prva kroz vrata je bila Olga. Unisla je u oblaku mladosti i rozo-bijelih straftastih carapa. Primjetila sam da je imala najkraci sos ikad i skupe cipele od zmijske koze. Istinske, nepatvorene. Sise su joj bile napete. Bila sam malo ljubormorna, al sam se savladala i pozelila joj ugodan boravak u nasem stanu te ju pocela nalijevat alkoholom.
Dosla je i Midget (Patuljak), nepatvorena Engleskinja i osoba koja je za bar tri glave niza od mene, te ostali uzurpatori subotnjeg mira.

Pocelo se dernecit, pit i krkat.
Cimer je u prvih sat vremena uspio prolit crveno vino na krem tepih bas kao sto sam i predvidjela. Osjetila sam kako mi se polako dizu sve dlake na tijelu u vis od horrora. U kuhinju nisam ni htjela ulazit jer sam znala da bi uslijedio masovni krah zivaca te boravak u mentalnoj bolnici od jedno mjesec dana.
"Pazi, majmune kako loces vino!!!", dreknila sam iz petnih zila.
"Sta se pjenis, pa nije nas tepih", dreknija je on nazad.
Midget se bacila na sve cetiri i pocela ribat smijuci se manijakalno.

Nakon jos par litara alkohola, Cimer je predlozio da nastavimo dernek u obliznjem klubu.
"Nemam novaca. Ja ne idem nikud.", rekla sam i s ljubavi se sjetila nove Balenciaga torbe sto mi visi u ormaru.
"Posudit cu ti ja."
"Ne zelim posudjivat novac."
"OK, PLATIT cu ti Ł10 plus troskovi ukoliko odes s nama"
Naculila sam usi i pristala na zadnju ponudu.

Kasnije u hramu dernecenja, naslonila sam se na sank i izabrala cocktail.
"Ajd, vadi novac!!", rekla sam Cimeru.
Olga je vec djipala na podiju i mlatila rukama u zrak. Njen ples je bio kao prerana ejakulacija....vrhunac je dostigla brzinski i onda kolapsirala u kutu i osla kuci nakon 10 minuta.

Cimer i ja smo isto djipali. U trenutku pijanog prosvjetljenja nageo se prema meni i protisnuo kroz zube:"Ti si najbolja cimerica ikad. Mislim da bi nas dvoje trebali zivjet zajedno cijeli zivot...cak i nakon sto se udas."

I tako...malo pomalo doslo vrijeme da se kuci ide.
Midget je odlucila spavat kod nas. Cimer je odlucio otic u neki gejpederski klub, a ja sam odlucila otic kuci.
"Dedera nam novac za taxi i utrpaj nas u isti", reko ja Cimeru.
Ne znam odakle sam dobila ideju da idemo u taxi, posto zivimo jedan blok od kluba. 15 minuta hoda.
Cinilo se normalno tada.
Cimer je zaustavio taxi i pito kolko kosta do nase ulice.
"Ł10!", procijedio je taksist.
Razumna cijena, pomislih ja u pijanom ludilu. Doduse, i da je rekao Ł50 cinilo bi se kao razumna cijena.

U taksiju nismo bili ni minutu, kadli se Midget okrene prema meni i kaze:"Sad cu malo povracat."
Taksistu i meni je momentalno pocelo zvonit u glavi.
Zapocela je dreka i nadjacavanje..."Izlazi..."
"Izlazi Midget, mozemo hodaaaat...IZLAZIIII!!!"
Midget je prevrnula ocima u glavi i pocela povracat kroz prozor taksija.
Taksist je zaustavio auto i dreknija:"IZDIRITE!!!!"
Otvorili smo vrata i izisli, prvotno mu davsi Ł10 za koje nas je oderao. Zuckasta povracotina se cijedila s vrata taxija.

Midget i ja smo koracali prema kuci, a ulice su bile pune pijanih, bauljavih Engleza.
Midget je, naravno, pala na pod bar dva put. Ja sam je vukla i dizala i govorila:"Ajde Midget, ajde....jos malo pa smo kuci."
Pijani Englezi su nam ojkali, a mi smo nabadale na stiklama i ignorirale ih.

Konacno smo dosli kuci. Midget sam stavila da spava u Cimerovu sobu, a ja sam se zavukla u svoj krevet i utonula u san. Vani je vec svitala zora.
Kasnije sam kroz san cula:"OOOOOOOIIIIIIII!!!! OIIIIIIIII!!!!", vrata su se otvorila i kroz njih je banija Cimer.
"Doveo sam australskog gejpedera na gejpederski seks. Uzmi Midget u svoj krevet.", reka je on
Australski gejpeder je provirio glavu kroz vrata i reko:"Hiiiii"
"Necu. Povracat ce.", rekla sam ja i zabila glavu u jastuk.
"OOOOOOOOIIIIII", prodrmao me Cimer

Bilo je kako je on reko. Midget je dodjipala u sobu i zavukla se kraj mene.
"Nisam znala da cu spavat s nekim pa sam golih sisa i u tangama", reko ja njoj.
"Nema problema.", rece ona i momentalno se skine u sise i tange.
Moja kuca je stvarno prcija, pomislila sam ja i osla lec.

Jutro je smrdilo na ustajali zrak i pijane zene.