Marketing
Hit The Road, Jack...
Mrzim se vozit podzemnom zeljeznicom. Al ponekad moram.
Kao jucer na primjer.
Sat i pol drndanja do lekcija portugalskog.
Strava.
Uspjela sam se uguzit na sjedalo i onda sam provela....uh...jednu nanosekundu moleci Boga da nitko ne sjedne na sjedalo do.
Nakon ravno jedne nanosekunde kraj mene se raskravio neki biznismen.
Izgledao je perverzno. Narancasta koza od previse sredstva za samotamnjenje, narancasto smeckasta kosa precizno pocesljana da se sakriju poceci ocelavljenja i crno odijelo od najfinije vune.
Rasirio je noge u maksimalnom rasponu sto je znacilo da je jedna njegova noga upadala u jednu trecinu mog sjedala i samim time mog osobnog prostora. Mislila sam da cu dobit mlade.
"Waaaaaaaaaarghhhh, majmune, ne dotici me nogoooom, waaaaaaaarghhhh, vristat cu!!!!". pomislila sam.
Dzabe mi, on je svojim vunenim koljenom dodirivao moje bez obzira koliko se ja skupila na svom sjedalu. Ne samo to, nego mi je njegovo crno vuneno odijelo pricepilo moju ljetnu bijelu haljinicu. Sad cu imat crna vlakna na bijelom pamuku. HORROR nad horrorima!!!!
Biznismen je ocito bio slijep na moju unutarnju mini-dramu i udobno zavaljen poceo citat novine. S naslovne stranice "Evening Standarda" vristao je naslov "15-godisnji ucenik silovao profesoricu!!". Primjetila sam da je biznismen s gustom i dedikacijom procitao cijeli clanak o silovanju. Mozda mu je cak i koja slina procurila. A mozda je to bio plod moje overaktivne imaginacije. Bilo kako bilo, citanje clanka o silovanju zacementiralo je moje misljenje o njemu kao perverznjaku.
I dok je on citao, ja sam se osjecala kao da mravi mile po meni. Crni vuneni mravi napravljeni od njegovog odijela. Htjela sam vristat i isamarat ga, no bojim se da ostali u podzemnoj ne bi imali razumijevanja za moj ispad.
Naravno, njegova stanica je bila iza moje pa sam ga morala trpit cijelih sat i po.
Na portugalski sam dosla mentalno iscrpljena.
Jesam li spomenula da mi se na haljinici klatilo par crnih vlakana?
Post je objavljen 04.05.2005. u 15:48 sati.