Šta osjećam ovog trena tugu žalost gorcinu sve
jer ko si ti da mi sudiš koga ce moje usne da ljube
kome da šapucem kome da se radujem ko je moj prijatelj
kome cu pokloniti sunce i otvoriti srce zar ja nemam pravo
na ljubav i srecu i prijatelje kažeš voliš me a stalno raniš me
zar je to ljubav kad te boli kad srce krvari i ako znaš da smo smo prijatelji
napadaš me bez razloga kažem on je moj prijatelj a ti napadaš ko doberman
i neznaš odustati
kažem prijatelj kažeš sorry i opet ujedaš i ranjavaš moje srce
zar je to prijateljsto kad je u zraku nepovjerenje i vrijeđanje
žao mi je cjenim prijateljstvo i cjenim ljubav ali ti nemaš granice prijatelju
moj znam da te boli da je ljubomora opasna bolest dolazi necujno preko mora i planina
i necujno ulazi u srce poput nevjernog druga i izjeda srce do bola do grubih rijeci
ti si moj prijatelj ti si moj čuvar i zato prijatelju istjeraj tu opasnu bolest iz svog srca
i budi prijatelj moj i voli me i voljet cu te prijatelju moj
i krenimo zajedno put prijateljstva i poštovanja

Cije to ime vjetar šapuce ko to mene u svojoj samoci doziva
ko mi to ljubav šalje i zove me dođi moja Ane
Kako da priznam da si mi u krvi ti si moj život ali nisi moj suđeni
i ja nisam tvoja voljena.Kako da živim sa bolom i da znam
da ti usne druga ljubi
Odlazim sa bolom ali ostavljam suzu na tvojem licu neka i tebe zaboli
pa da vidiš kad netko nekog voli kako to jako zaboli.
Sve si mi bio ti
ako sam ti ptica tvoja pjevacica bila zašto si mi odrezao krila
Ako sam ti
rekla da sam sretna sa tobom zašto si mi okrenuo leđa
ako sam ti pjesme poklonila
svoje zar je bilo razloga da ti raniš srce moje.Želim da odem sad odmah
ovog tren bez poljubca i pozdrava Vjerujem da ljubav ipak postoji za mene
i da budem voljena hodala sam zatvorenih očiju i nisam vidjela
da mi ti uzimaš poljubce kad ona nije tu. Neznam šta sam vidjela u tebi
da sam se tako zaljubila i kad dođem na kraj puta sjetit cu se svega
i kad stanem pred nebeska vrata pognut cu glavu
i reci o bože griješila sam ali opet bih ga ludo voljela i sve zbog njega izgubila

Znam da me voliš bar malo znam da si rekao da si tuđa ljubav
ali ne možeš mi srce uzimati pa ostavljati kažeš želim te a odeš sa drugom
pa poljubiš me a drugoj kažeš volim te znam naše šetnje
po plaži miris nam borovine ulazio u tjela želja se budila sve veca
da želim te i bilo na je prekrasno ali odjednom sunce je puklo na pola
i tama je pocela da vlada zar ti sad savjest proradila poslje poljubaca
zar ti misliš ma moje je srce kao stjena snažno da po njoj vjetar
kiše i snjegovi svoju ljubav pišu a ona samo tiho stoji i guta svoje boli
Idi više i ne sluša jecaje idi jer sad ce kiša da pada i tama da
zvlada još veca šetam sama stazicom pod nogama mi mahovina
i mali mrav tiho prica zamoli kišu neka više ne pada guši nas
i kod nas ce tuga da zavlada nemoj da i ja svoju ljubav izgubim
a ja samo tiho hodam i pogled u prozor a tamo djecak plavog oka
tiho stoji i njemu tuga i tama vlada zar i on voli kišu nemogu
gledati njegovu bol neželim da kiša pada sunce reci mi
kako da vratim sjaj taj mali djecak nije kriv šta nema ni on
nigdje nikoga želim mu osmjeh da vratim djecace
plavog oka pružam ti ruku prihvati je
i krenimo zajedno putem sunca putem srece da pronađemo
da i nas netko iskreno voli i da nas nikad više
ali nikad više ne zaboli

Dolaziš kako prijatelj u moj svjet pitaš me mala plava
zašto si tužna tko ti sruši sne
zašto ti je srce ranjeno tko ti uze osmjeh pa
pišeš tako tužne pjesme
nježno se osmjehnem sklopim oči srce stisnem
i kažem sve uredu ali ne gledaj u mene
jer bojim se da me oči ne izdaju ne želim da priznam
da me boli da sam ranjena
i često me srce zaboli i ako on zna da ga volim da živote volim te
a samo mi donosiš bol a odnosiš radost
Prijatelj moj budi nježno me zagrli da se stisnem kraj tebe
i sklopim oči a ti me nježno poljubi da osjetiš usne okusom meda
da ti postanu slatke da i ti ne poželiš da odeš bez poljubca i pozdrava
jer da mi i ti odeš tijelo bi se zaledilo srce bi puklo od hladnoće
jer ne želim da me više itko ljubi a suze neka se zalede da kad poteku
neka više ne peku samo želim da postanem tvoj noćni plavi angel
kojeg češ poljubiti i voljeti i biti tu kad me život stisne da me manje
zaboli i ne želim živote da me više boli zar ja nemam pravo
da nekoga zavolim a ti mi to dozvoliš da opet volim i da mi vratiš osmjeh u oči

Sve se sruši i uvjek nađeš razloga da me raniš
pa rani me više do kraja
nemogu tako sve mi je sa tobom ostalo
i koliko se trudila ti mene
NE VOLIŠ ti nemaš srce jer srce ti je komad papira
na koji pišeš da voliš me i miluješ mi nježno tjelo
Dosta je bilo više ne mogu tako da mi tijelo gori poželi te
a usne žele i kradu poljubce
dolaziš kad poželiš ja čekam ljubav tvoju
da mi takneš koljeno skidaš me pogledom i poželiš me
a boli me tvoja ljubav znam igrala sam se vatrom
i opekla se jer bila je to igra bez pravila
ti si se promjenio kao da si hladan
i želiš igru po svojim pravilima
e ne može to tako da ti usne druga ljubi
a kad nje nema dolaziš i poljubce moje uzimaš
kao stranac u noći i ne pitaš kako je meni e pa dosta je bilo
da me ljubiš pa i ti malo izgubi da vidiš
kad netko ljubi i kako to zaboli kad se izgubi znam reci češ
nisam kriv volim te dušo
e moja dušo da si me volio zar bi ove suze krenule
zbog ljubavi ili zbog stranca u noći koji mi usne krao i
ništa mi nije dao samo tugu i bol ali srce je ludo
i opet bih ljubila stranca u noći jer volim te do ludila
i opet bih šetala sa tobom po plaži i ljubili se
a more bi nam šaputalo ljubi
ali ne zaljubi se voli ali neka ne zaboli
ja bih mahnula rukom ah
o more šta ti znaš šta je ljubav

Stani živote stani reci mu ti neka još ove noći kofere spremi
pa neka krene prije kiše prije zore a kiša neka sve izbriše
boli me boli gubim se što se u tebe zaljubih se
ne mogu više ne želim tako venem za tobom
to sad zna svatko
a ti kišo brzo dođi da ne vidi suze moje jer priznajem
u sebi da ga volim volim više od svega
volim ga više i od plavog neba osmjeh mi njegov snagu
daje ali ne želim više dalje ne želim više da me boli i da opet nekoga još više zavolim
pa uzimam svoju staru gitaru moju starog druga da zasviramo
opet onu našu staru serenadu
samo te molim stara gitaro svirajmo nježno neka vrijeme stane
i da se sjetim na naše najljepše dane

Osjećam da nisi sretan i moje srce ne želi da ostaneš
reci mi šta osječaš u ovoj noći
znam da moje srce ne kuca sretno jer osjećam da nisi sretan
a volim te i zvjezde neka se ugase neka ne sjaje svojom ljepotom
a ti nebo pusti neka se navuku tamni oblaci da srce više ne poželi
da ljubi kad odeš ne želim da više nikoga da volim kako tebe
i nitko te nikad neće voljeti kao ja ni suze roniti zbog tebe
osječam da nitko više neće biti kao ti
moji snovi srušeni a željela sam puno ljubavi i sad samo boli
razumijem da te daljine vuku ali putovanje ti je opasno
jer nitko te neće ljubiti kao ja sretan budi idi više ne okreći se
ja sam samo jedno biće koje je ušetalo na tvojem putovanju u tvoje srce
zaljubilo se i mislilo da ti je sve a sad imam slomljeno srce ljubavi
a priznajem pred svima da te trebam moje te tjelo želi volim te želim te
i nema rijeći da koliko želim da te ljubim
ali dušo sretno ti bilo i ne okreći se jar ja tebi nisam bila sve
a ti si meni krao sve ali svejedno lopove moga srca VOLIM TE

Zora me budi na tvojim usnama sunce me grije na tvojim grudima
Budim se sa zorom sa osmjehom na usnama i znam da ću zaspati sa suzom u oku
i znam želim te ludo i znam umirem bez tebe volim te dušo
volim te želim da znaš svakim danom ja zbog tebe nemam sna
sanjam te svake noći moja je ljubav tako velika ja sam tebi dala sve
a ti meni ni svoje sne a nisi mi htio ni reći draga HVALA želim ti reći da
znaš ja znam da ti drugoj pripadaš ljubiš mi usne nočima
miluješ mi tijelo satima tonem zbog tebe danima Stani zoro nemoj da mi dragog probudiš
molim te zoro odlazi da mi dragog ne probudiš volim tvoj osmjeh
volim tvoj dodir miluj me ti jer ludo volim te ja a ti zoro molim te ne dolazi
jer dragi tad če morati otići a ja ostajem sama mogao si mi ljubav iskrenu
dati i ja nikad nebih rekla sad zbogom ljubavi ali znam ako voliš nju
ne želim da ti ljubav kradem ni lažne snove da mi daješ
jer previše te volim da ljubiš moje usne a odlaziš k njoj idi ne vračaj
se više preboljeti ču te što tiše i zamoliti ču zoru da me ne budi da
ne vidim ko mojem dragom sad usne ljubi