Znam da me voliš bar malo znam da si rekao da si tuđa ljubav
ali ne možeš mi srce uzimati pa ostavljati kažeš želim te a odeš sa drugom
pa poljubiš me a drugoj kažeš volim te znam naše šetnje
po plaži miris nam borovine ulazio u tjela želja se budila sve veca
da želim te i bilo na je prekrasno ali odjednom sunce je puklo na pola
i tama je pocela da vlada zar ti sad savjest proradila poslje poljubaca
zar ti misliš ma moje je srce kao stjena snažno da po njoj vjetar
kiše i snjegovi svoju ljubav pišu a ona samo tiho stoji i guta svoje boli
Idi više i ne sluša jecaje idi jer sad ce kiša da pada i tama da
zvlada još veca šetam sama stazicom pod nogama mi mahovina
i mali mrav tiho prica zamoli kišu neka više ne pada guši nas
i kod nas ce tuga da zavlada nemoj da i ja svoju ljubav izgubim
a ja samo tiho hodam i pogled u prozor a tamo djecak plavog oka
tiho stoji i njemu tuga i tama vlada zar i on voli kišu nemogu
gledati njegovu bol neželim da kiša pada sunce reci mi
kako da vratim sjaj taj mali djecak nije kriv šta nema ni on
nigdje nikoga želim mu osmjeh da vratim djecace
plavog oka pružam ti ruku prihvati je
i krenimo zajedno putem sunca putem srece da pronađemo
da i nas netko iskreno voli i da nas nikad više
ali nikad više ne zaboli

Post je objavljen 26.07.2006. u 19:22 sati.