Tama dolazi strah ulazi u grudi netko se šulja
ne cujno poput sjene
ulazi moja ljubav uzima dio mene bojim se da se ne zaljubim
kako je moguce da zavolim dva čovjeka jednog da ljubim drugom
da ruke pružam zar je moguče ljubiti dvije duše
srce se igra
nezna kome da srce pokloni djetetu noći koji tako strasno ljubi
ili svojoj ljubavi koji je uvjek tu i u dobru i u zlu bojim se
kako mogu dati tebi dušu a njemu tjelo
i volim ga zbog toga plaši me to
kako ču živjeti ako izgubim bitku kako ču živjeti ako moja ljubav
ode slomit če mi se srce ako izgubim i zato ljubavi moja
volim te i uvjek si mi tu
a ti sudbino nemoj biti tako okrutna daješ pa želiš uzeti
ko ti daje pravo da sudiš koga ču ljubiti
zar nije moguče ljubiti dva čovjeka
srce dati i ako znati da če na kraju biti ostavljeno
kada sam usne dala mislila sam sve je šala
tiho si me i opet u noč odlazio
slomio si moj vjernost moju ljubav moju čednost
zar sam ja sad griješnica ili slomljena duša koja nezna
kuda da pođe jer se boji da je ne slome

Ja osjećam tugu srce želi ponekad iskociti iz moga tjela
jer zar prijatelj kaže nije uredu što ti srce tako kuca boli
me rijeci ne svacaš moje srce pa nisam ja patnica već neznam zašto se tako osjecam
kao da i mene boli kad vidim da netko pati
zar moje srce kuca drugacije od tvog da ne razumiješ moje suze
koje prolijem zar sam zato drugacija šta osjecam tuđu bol zar me treba
odmah osuditi da patim od ljubavi zar mi treba odmah krila zavezati
zar ja nesmijem biti sretna i voljeti život i živjeti i ljubav pružiti
osmjeh mi slamaš sa svojim rijecima prijatelju volim i živim
zar je to grijeh voljeti i biti voljen pružiti ljubav zar ne živimo da volimo
da osjecamo tuđu bol koja boli zar ti nemaš srce kad vidiš da netko
pati da gleda tužnim pogledom zar ti srce ne poželi da ga zagliš
i kažeš bit ce sve uredu ponekad po želim prijatelju
da mi srce kuca drugacijim ritmom da manje boli ali srce ko da zna
da nebi bilo sretno da promjeni ritam svoj i samo kuca i kuca i daje život svoj
za jedan poljubac tvoj

Da sam ja tvoja djevojka u zoru bih te budila
da sam ja tvoja voljena poljubcima ja bih te grijala
Dorucak u u krevet donjela nježno bih ti dobar dan poželjela
Ljubila tebe i u poljubcima bih ti prošao dan tada bih se povukla
i poželjela sa poljubcima sladak san
Kada bih rucak spremila nježno bih te za stol pozvala juhu
bih ti nježno rashladila
A meso i salatu servirala jedi jedi moj golube
gledam te gledam znam da volim te
Kada noc tiho dolazi zamolit cu te da kamin u pališ
ja cu vino brzo rashladiti pa cemo se cjele noci ljubiti
Cekat zoru na tvojim grudima buditi se sa osmjehom na usnama
ali ne razumijem
Kako ljudi gledaju a nevide slušaju a necuju da smo se mi voljeli
a oni su nam ljubav razbili
E da sam ja tvoja golubica nebi krila bila meni slomljena
vec bi ljubav procvala ko najljepša ruža proljetna

Pitam se puno puta dali si me volio
dali si moje usne ljubio ili si samo glumio
jucer si mi rekao da te cekam na starome mjestu pokraj stare česme
sastajali smo se mi i skrivali od pogleda drugih ljudi
tamo sam te čekala dugo vec se i mrak spuštao a u srce se strah
uvlacio pa dobro znaš da se mraka bojim a nisi se ni sjetio da te ja čekam
čekala te nisi došao probala sam nazvati mob si iskljucio
i nisi se javljao a ljubav mi na tvojim usnama otišla
a rana ostala uh kako me zaboli koliko si mi puta rekao volim te i usne poljubio
a sad vidim za ljubav nema pravila ne postoji zakon ko ce kome srce dati
i ljubav pokloniti ja sam tebi dala sve a ti meni ukrao moje poljubce
Dolaziš danas pognute glave i kažeš oprosti mi molim te jer samo tebe volim
zar da ja uvjek oproštaj dajem a ti se nisi ni sjetio nazvati a strah me bilo sama
poći kuci a dobro znaš da se mraka bojim kad sam sama i čekala sam te
na starome mjestu eh dušo moja previše
sam ljuta da bih ti oprostila i tvoje usne poljubila

Priča

Na starom bunaru cvrčak priča priču svojem društvu o jednoj ljubavi, o rastanku, nadanju i povratku. Voljeli se ludo, šaputali dugo ali jednog dana on poželi poći u bijeli svjet.Ona ga moli, ljubi mu usne ali on ne sluša molitve njene. Majka mu plače, otac mu jako ljut pa zar sine nismo ti dosta dali, ali ipak da želiš poći u daleki bijeli svijet.
Krenuo u zoru, nitko ga ne prati. Na stanici sama nepoznata lica, teško mu ali srce ga vuće u bijeli svijet, želi više, želi još. Odlazi bez pozdrava, bez poljupca. Godine prolaze, nada ostaje, majka sijedu kosu češlja, suza više nema, samo tiho uzdiše na spomen njegova imena. Otac još uvijek ljut gorak mu okus u ustima, a u srcu bol velika neželi priznati ali sine vrati se tu je tvoj dom.Djevojka se u boli udala ljubi njegove usne a misli na tvoje, grli njegova sina a misli mogli smo imati našega, i samo se smiješka , u daljinu gleda kao da čeka povratak njegov. Dolazi nakon dugih godina prosjeda mu kosa, oči upale, bore na licu ali osmijeh u srcu. Pogled na strošnu kuću obraslu trnjem nigdje nikoga, malo dalje u daljini starica sa štapom.Pogled prema njoj, trči joj u zagrljaj. Zar je to moja majka? Ali starica tiho zbori pogledaj sinko tamo u trnju su ti roditelje sahranili. Umrli su u tuzi i bijedi, djevojka ti je otišla bez pozdrava i nezna se kuda.Tamna sjena nadvila se nad njega.Prilazi drvenom križu ni imena na njemu, zaplače snažno, sagne se i pomoli, oprostite mi vratio sam se u nadi da ću vas naći bolji život pružiti.Srce ga sve jače boli suze sve jače teku, pada pod križ a starica samo njemo gleda.Cvrčak zacvrči jer suza mu krene i nemože više da priča o ljubavi, nadanju, povratki i rastanku!