Priča
Na starom bunaru cvrčak priča priču svojem društvu o jednoj ljubavi, o rastanku, nadanju i povratku. Voljeli se ludo, šaputali dugo ali jednog dana on poželi poći u bijeli svjet.Ona ga moli, ljubi mu usne ali on ne sluša molitve njene. Majka mu plače, otac mu jako ljut pa zar sine nismo ti dosta dali, ali ipak da želiš poći u daleki bijeli svijet.
Krenuo u zoru, nitko ga ne prati. Na stanici sama nepoznata lica, teško mu ali srce ga vuće u bijeli svijet, želi više, želi još. Odlazi bez pozdrava, bez poljupca. Godine prolaze, nada ostaje, majka sijedu kosu češlja, suza više nema, samo tiho uzdiše na spomen njegova imena. Otac još uvijek ljut gorak mu okus u ustima, a u srcu bol velika neželi priznati ali sine vrati se tu je tvoj dom.Djevojka se u boli udala ljubi njegove usne a misli na tvoje, grli njegova sina a misli mogli smo imati našega, i samo se smiješka , u daljinu gleda kao da čeka povratak njegov. Dolazi nakon dugih godina prosjeda mu kosa, oči upale, bore na licu ali osmijeh u srcu. Pogled na strošnu kuću obraslu trnjem nigdje nikoga, malo dalje u daljini starica sa štapom.Pogled prema njoj, trči joj u zagrljaj. Zar je to moja majka? Ali starica tiho zbori pogledaj sinko tamo u trnju su ti roditelje sahranili. Umrli su u tuzi i bijedi, djevojka ti je otišla bez pozdrava i nezna se kuda.Tamna sjena nadvila se nad njega.Prilazi drvenom križu ni imena na njemu, zaplače snažno, sagne se i pomoli, oprostite mi vratio sam se u nadi da ću vas naći bolji život pružiti.Srce ga sve jače boli suze sve jače teku, pada pod križ a starica samo njemo gleda.Cvrčak zacvrči jer suza mu krene i nemože više da priča o ljubavi, nadanju, povratki i rastanku!
Post je objavljen 03.08.2006. u 12:49 sati.