Dolaziš kako prijatelj u moj svjet pitaš me mala plava
zašto si tužna tko ti sruši sne
zašto ti je srce ranjeno tko ti uze osmjeh pa
pišeš tako tužne pjesme
nježno se osmjehnem sklopim oči srce stisnem
i kažem sve uredu ali ne gledaj u mene
jer bojim se da me oči ne izdaju ne želim da priznam
da me boli da sam ranjena
i često me srce zaboli i ako on zna da ga volim da živote volim te
a samo mi donosiš bol a odnosiš radost
Prijatelj moj budi nježno me zagrli da se stisnem kraj tebe
i sklopim oči a ti me nježno poljubi da osjetiš usne okusom meda
da ti postanu slatke da i ti ne poželiš da odeš bez poljubca i pozdrava
jer da mi i ti odeš tijelo bi se zaledilo srce bi puklo od hladnoće
jer ne želim da me više itko ljubi a suze neka se zalede da kad poteku
neka više ne peku samo želim da postanem tvoj noćni plavi angel
kojeg češ poljubiti i voljeti i biti tu kad me život stisne da me manje
zaboli i ne želim živote da me više boli zar ja nemam pravo
da nekoga zavolim a ti mi to dozvoliš da opet volim i da mi vratiš osmjeh u oči
Post je objavljen 20.07.2006. u 16:40 sati.