Boža zvani Pub
petak, 19.02.2021.
Kad odem...
... moralo se i to jednom desiti...
Da, moralo je, al kad god da se desi uvijek je prerano, uvijek ima još nedopjevanih stihova, neodsviranih akorda, neispričanih šala i neodržanih koncerata...
Jedan od Đotova, Igor, napisao je krasan oproštajni tekst koji potpisujem u cijelosti:
Legendo... Čuo sam da si navodno umro. Prvo od prijatelja, koji su mi odmah čim su to čuli, znajući koliko mi značiš, poslali poruku. A onda i iz medija... Nisam teoretičar zavjere, i ne mislim da je riječ o lažnoj vijesti. Samo mislim da nitko od njih još nije shvatio da ta vijest ne može biti ni istinita...
Zašto? Pa zato što onaj čije pjesme žive u srcima desetaka tisuća ljudi ne može samo tako umrijeti. Ne još... Umrijet ćeš onoga dana kad umre i zadnji od nas koji slušamo tvoje pjesme, čitamo tvoje knjige, prepričavamo tvoje anegdote... Ima nas popriličan broj, znaš... I nismo svi gerijatrija. Ima i nevjerojatnih klinaca, koji su se nisu poveli za većinom svoje generacije, idu kroz život težim putem i nije ih sram u društvu reći da slušaju tamo nekog Balaševića...
Od Žetve i Ranog Mraza pa sve do današnjih dana njegove su uglazbljene priče pratile moje odrastanje i sazrijevanje i u gotovo svakoj sam se nekako mogao pronaći. Imao je ono „nešto“ što posjeduju rijetki, da s malo riječi puno kaže. Svaka od njegovih otpjevanih priča budila je mnoštvo slika i uspomena svaki put kad bi ih čuo ili pjevao.
Često je do njegovih pjesama i knjiga bilo teško doći, trebalo je putovati u strane zemlje da se bude na njegovim koncertima, prelaziti granice... ali kad god i gdje god sam bio s Njim bio sam kod kuće...
Ostaje praznina, svakim odlaskom dragih nam ljudi, novi mali mrakovi kradu našu svjetlost i polako je preuzimaju...
ali sjećanja nam bar za sada nitko ne može uzeti... „osim onog Švabe koji skriva stvari po kući i krade memoriju...“
I tako... Ostat će okrugli trag na mjestu šatre, ostat će ljubav prema Čovjeku koji nam je uljepšao ovu našu Balkansku baruštinu svojim pričama i pjesmama... ali ništa više neće biti isto...
Falit ćeš nam Đole, neopisivo... pokušat ćemo tražiti tvoje tragove u nekim novim cirkusima, ali tamo svejedno neće biti Tebe...
Ostat će Tvoji stihovi u nama... I neki naši kojima si bio uzor i inspiracija...
... do susreta u beskraju!
Oznake: Balašević
