Boža zvani Pub
subota, 28.10.2006.
Ups!
Ne bih vjerovao da mi je netko pričao o ovome prije samo tjedan dana... šta tjedan dana, da mi je netko jučer rekao da ću otvoriti svoj blog pitao bi ga na čemu je... nemam ja vremena za to... šta bi ja pisao, to ne bi nitko čitao... čemu to... šatro!
Nije da se nisam s vremena na vrijeme prosmucao po blogovima, ne baš redovito, ali...
Najprije iz znatiželje, nakon toga iz dosade ili čak tražeći neke konkretne stvari zavirivao sam u tuđe misli objavljene po ovdašnjim blogovima, ponekad čak i komentirao, ali uvijek bih se nekako brzo izmaknuo i udaljio od njih odvučen poslom ili obavezama. Nailazio sam na razne teme, razne tipove ljudi koji ih pišu, zanimljive i duhovite autore kao i neke koji su fakat zalutali ovamo...
Ali bilo je i pravih bisera, uživancija za pobjeći od novina prepunih žutila ili vražje televizije za koju mi se čini da živi od naslađivanja na tuđoj nesreći...
Udarna vijest u Dnevniku je: sudar u kojem je poginulo X ljudi, zbog ptičje gripe poklano XXXXX komada peradi, nepoznati počinitelj opljačkao... KATASTROFA!!!
Dođe mi da ne slušam radio, ne gledam TV, ne čitam novine...
I onda pojavi se mogućnost da kroz blog komuniciram s nepoznatim ljudima koji jednostavno žele podijeliti svoje misli s nekim...
Ne obečajem da će ovdje biti puno postova, ali nekako mi se čini da bih mogao naći pokoju dobru temu za pojaviti se s vremena na vrijeme među blogerima, čisto da ne zahrđam literarno i da se ponekad malo kroz neki tekst posvetim mom dragom prijatelju Đoletu B. koji je postao tamburaš... zbog nekih rođaka ;)
Kako je isti do sada napravio podosta pjesama, a i nešto proznih radova, za početak mislim da ću probati razmijeniti s namjernicima malo poglede na njegov opus, pa onda kud me već put odnese...
Nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam
Do novog navraćanja
