Boža zvani Pub
četvrtak, 26.03.2009.
Kao talas...
Ne znam koji mi je vrag bio da sam počeo prekopavati po prastarim tekstovima tražeći neke ko zna kud zaturene stvari, pa da naletim na arhivu svojih postova koje sam zadnji puta prije dobre dvije godine stavio na ovaj blog... pročitao sam ih iznova i čisto iz radoznalosti potražio link da vidim jesu li me ukinuli ili još postojim, kad ono...
Sve je tu, al mi se društvo malo osulo... pročitao sam iznova sve one drage komentare na moja pisanja i došao do tužnog zaključka da je malo od mojih virtualnih poznanika ostalo u meču... recesija valjda :(
Nema mi njih previše, pa se osjećam kao da i ja sa njima pripadam nekom prošlom vremenu... no nema veze, čisto da obznanim da se "držim na svetu i nisam predao meč..."
Inače, beskrajno sam se obradovao kad sam početkom veljače načuo da će On ponovno krenuti u koncerte i to u kazalištu... Definitivno mjesto za pravi doživljaj njegovog opusa, prisnija atmosfera, nekakva bliskost... al baš tu je kvaka 22...
Kazalište Kerempuh prima nekih petstotinjak duša, a Isti je Ledenu napunio po par puta uzastopce pa činjenicu da su karte rasprodane prije nego su u stvri i krenule u prodaju mogu shvatiti.. al da sam nesretan zbog toga - to stoji :(
Navodno nakon rasprodanih koncerata u ožujku i nova dva u travnju postoji nada da će se desiti i neki u svibnju... ako bude sreće možda ipak uletimo na neko od mjesta...
