Boža zvani Pub
nedjelja, 21.01.2007.
010 - Kao rani mraz...
Dakle eto... došao je vikend i jednostavno nisam izdržao da stvar ne završim "u dahu".
Iako su mi dosadašnje Đoletove knjige nekako najbolje sjele iza drugog - trećeg čitanja, već nakon ovog prvog mogu reći da me nikako nije razočarao...
U cijelu priču se donekle umiješao i onaj Samardžićev kontroverzni film koji je pretendirao da bude To Što Nije i što će biti snimljeno po Ovom Predlošku, ali nije me baš puno zaveo...
Možda baš zbog načina pisanja u obliku filmskog scenarija, "Mraz" mi je upačetljiviji po pitanju slika koje se pojavljuju u glavi tijekom čitanja...
Cijela stvar nekako zaokružuje i daje smisao zadnjem i predzadnjem Đoletovom albumu te ranije napisanim knjigama.
Ponovno se pojavljuje trojac drugova, ali ovaj puta su to prijeratni i ratni drugovi i kroz priču jednog od njih zavirujemo u život opjevanog Vase Ladačkog koji, kako se uspostavilo kroz knjigu, nije imao baš puno s onim kako je opjevan...
Kad opet uhvatim malo vremena da misli koje su sad još zbrkane i prepune emocija zbog netom pročitanog, sročim u nešto suvislo, stavit ću to opet u post...
Do tada vas sve pozdravljam i preporučujem: Tko uspije nek nabavi, neće zažaliti...
Tu noć je Tisa nadošla...
Na njoj nošnja raskošna
Samo sandalice, prstenčić
I u kosi venčić od ivanjskog cveća
Nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam
