Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

petak, 21.04.2006.

NADA IZNAD SVAKE NADE!

Isus do kraja trpi i prolazi sve postaje. Kalež patnji mora ispiti do dna. Tajna Velike subote, Isusov silazak nad pakao, govori o najdaljoj udaljenosti od Boga u koju je Isus dospio trpeći djelovanje sila zla. Ali on ni tu u krajnjoj napuštenosti od Boga ne propada. U tome i jest najveća utjeha uskrsne tajne: beznađe nema zadnju riječ niti onda kad izgleda tako premoćnim. Isus nam je svojom pobjedom omogućio nadu protiv svake nade. Nevjerojatno postaje istinitim: vjera, nada i ljubav u duhu uskrslog Gospodina nikad ne mogu biti pobijeđene. Sidro nade čovjek još uvijek može baciti dalje nego što seže njegovo pouzdanje u vlastite snage. Vjera koja se ne treba bojati smrti može nas obdariti povjerenjem nad svakim povjerenjem. Ljubav koja se ne plaši darivanja činila se i nekoć, a čini se i danas «neprihvatljivom», pače «ludom», ali posjeduje moć koja sve preobražava. U Isusu se Kristu očituje dubina i dalekosežnost «povratka» iz izgubljenosti u spasenje. Odbačeni postaje prihvaćenim, poniženi uzvišenim, mrtav živim, prošli postaje budućim, odsutni stalno prisutnim. Samo se ako mržnja može preobratiti u ljubav, laž u istinu, a tvrdoća srca u milosrđe.

Karl kardinal Lehmann, NA PUTU U ŽIVOT

- 14:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us