Isus do kraja trpi i prolazi sve postaje. Kalež patnji mora ispiti do dna. Tajna Velike subote, Isusov silazak nad pakao, govori o najdaljoj udaljenosti od Boga u koju je Isus dospio trpeći djelovanje sila zla. Ali on ni tu u krajnjoj napuštenosti od Boga ne propada. U tome i jest najveća utjeha uskrsne tajne: beznađe nema zadnju riječ niti onda kad izgleda tako premoćnim. Isus nam je svojom pobjedom omogućio nadu protiv svake nade. Nevjerojatno postaje istinitim: vjera, nada i ljubav u duhu uskrslog Gospodina nikad ne mogu biti pobijeđene. Sidro nade čovjek još uvijek može baciti dalje nego što seže njegovo pouzdanje u vlastite snage. Vjera koja se ne treba bojati smrti može nas obdariti povjerenjem nad svakim povjerenjem. Ljubav koja se ne plaši darivanja činila se i nekoć, a čini se i danas «neprihvatljivom», pače «ludom», ali posjeduje moć koja sve preobražava. U Isusu se Kristu očituje dubina i dalekosežnost «povratka» iz izgubljenosti u spasenje. Odbačeni postaje prihvaćenim, poniženi uzvišenim, mrtav živim, prošli postaje budućim, odsutni stalno prisutnim. Samo se ako mržnja može preobratiti u ljubav, laž u istinu, a tvrdoća srca u milosrđe.
Karl kardinal Lehmann, NA PUTU U ŽIVOT
Post je objavljen 21.04.2006. u 14:39 sati.