Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

petak, 31.03.2006.



- 09:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.03.2006.



- 15:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2006.

KOJI SE U TEBE UZDAJU, POSTIDJET SE NEĆE... (PS 25,3)

A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.
I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:
"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših,
i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!

Pravedan si u svemu što učini nama,
sva su tvoja djela istinita,
svi tvoji putovi pravi,
svi tvoji sudovi istina.
(...)
O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga,
i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe
zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega;
zbog Izraela, sveca svojega, kojima si obećao umnožit' potomstvo
kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.
Gospode, postadosmo najmanji među narodima,
prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.
(...)
No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca -
takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom -
jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!
Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!
Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim:
neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!
Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!"
(...)
No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost (Dn 3,23-26.34-37.39b-45.49-50). thumbup




- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2006.




- 15:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.03.2006.

Često smo skloni tome da svoj život zadržimo u skrivenosti. Stid i osjećaj grešnosti smetaju nam da drugima otkrijemo svoju nutrinu. Sami sebi kažemo: "Kad bi moji najbliži i moji prijatelji poznavali mračne zakutke moga srca i vrludanja mojih misli, zaprepastili bi se. Svi bi me napustili."

No istina je upravo suprotna. Kada imamo snage svoj kalež uzdignuti i pokazati njegov sadržaj svojim prijateljima, i oni sami, time ohrabreni, podižu svoj kalež i dijele s nama svoje osobne, bojažljivo čuvane tajne.

Najočitije ozdravljenje često se događa baš onda kada se zbog stida i osjećaja krivnje više ne osjećamo izoliranima, i kada uvidimo da i drugi često osjećaju isto što osjećamo mi, da misle isto što i mi i da ih muče isti strah, brige i predrasude kao i nas.



Podići svoj kalež znači dopustiti drugima da sudjeluju u našem životu kako bi ga s nama mogli slaviti. Ako zaista vjerujemo da smo pozvani svoj život dijeliti sa svojim prijateljima, moramo pristati da drugima dopustimo uvid u naš život. Pritom se moramo upitat: "Imamo li prijatelja koji su vrijedni povjerenja, kod kojih osjećamo sigurnost da im možemo povjeriti i svoje najdublje osjećaje da bismo zajedno porasli u zrelosti?" Kao što svoju čašu podižemo pred ljudima koje volimo, u koje imamo povjerenja, tako i kalež svoga života podižemo pred onima s kojima nemamo tajni i s kojima želimo graditi zajedništvo.

Ako svoj kalež pijemo i ako ga želimo ispiti do dna, potrebni su nam drugi, koji su isto tako spremni svoj kalež piti s nama. Potrebno nam je zajedništvo, ono zajedništvo u kojemu su priznanje i slavljenje uvijek istodobno prisutni. Ako stvarno želimo da drugi slave naš život, moramo im dopustiti da nas upoznaju. Kada svoj kalež zajedno podižemo sa željom "Živjeli!", moramo ga uzdići za svoj tvarni život, kako za tvrdi, bolni život, pun briga, tako i za život koji nam donosi toliko radosti da ga možemo spontano slaviti.

(Henri J.M. Nouwen), Kalež našega života



- 16:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Usred molitve u smrtnoj muci, kojom Isus moli da ga mimoiđe kalež patnje, postojala je nada u utjehu. O njoj govori samo evanđelist Luka. On kaže: "A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22,43).
U središtu patnje je utjeha. Usred tame je svjetlost. Usred zdvojnosti je nada. Usred Babilona sja zraka Jeruzalema i u sredini vojske demona ukazuje se anđeo utjehe. Kalež patnje je u isto vrijeme - iako to izgleda neshvatljivo - kalež radosti. Samo tada kada to otkrijemo u vlastitom životu, imat ćemo hrabrosti taj kalež zaista i piti.

Henri J.M. Nouwen, Kalež našega života

- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slabe svijeta izabra Bog :)



Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. (...)svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali (2 Kor 1,18.21b-31).

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

USTANI, GOSPODINE, U SILI SVOJOJ! DAJ NAM DA PJESMAMA SLAVIMO SNAGU TVOJU! (Ps 21,14)

Dići ću sidro
i isplovit na pučinu,
gdje vali će vodit moj brod.

Dići ću sidro
i isplovit na pučinu
gdje će mi duša tražit istinu.

Uprijet ću pogled u Te zvijezdo moja,
dozivat Ti ime i čekati smjerno,
gledati tvoje crte lica u moru
i sjaj oka tvog u odrazu sunca.


U hladnim noćima
znam vidjet ću smiješak,
osjetit' dodir na umornim očima.

Da, plovio sam često
krivim morima,
priznat ću tada u tvome naručju.

Ojačaj mi tijelo za pute tvoje,
uvećaj mi srce za ljubav tvoju.
Sve to želiš mogu, kud god hoćeš ić' ću,
sve što želiš dat ću, samo budi tu,
ne daj mi od sebe.


IVANSKY

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.03.2006.

MILOSRDAN I MILOSTIV JE GOSPODIN!

Danas se na misama čita evanđelje po Luki, prispodoba o milosrdnom ocu ili, popularnije, o izgubljenom sinu, a kako mi je ona vrlo draga evo cijeloga teksta.

I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno."
"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao."
"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"
"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu prvotnu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti."
"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" (Lk 15,11-32).












- 19:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #




- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.03.2006.

Povedi me…

Još jedan dan jutrom darovan.
Posvud jure svi, trče za ispraznosti.
Bezbroj lica snuje svjetovne sne,
tek poneki kroz maglu zovu te…

U nedostatku tople ljudskosti
čovjek u sumraku tome sav se izgubi.
Pa stane tražit put zvjezdanoj svjetlosti,
put kojim samo vodiš Ti…

Povedi me u prostranstva nebeska.
Povedi me na polja Sionska.
I ne zaboravi, dobri Isuse,
pokucat na moj svijet
onog jutra kad odluciš poći žet.


Divna duga ljubavi duša je zaspala
u usnulom vrtu skrivenih pogleda.
A ovo srce grešno što luta tim nebeskim dnom
povedi nasmijanom licu svom…

(Otkrivenje)

- 16:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.03.2006.



Ime tvoje, Bože naš, što zauvijek isto je,
zahvalnošću i pjesmom ja mu slavu podajem.
Njemu dići treba glas,
u njemu tražit spas.
Nek' sveto je i slavljeno,
nek' sveto je i slavljeno od nas.

- 09:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.03.2006.




- 15:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 11.03.2006.

Često znam naići na linkove s dobrim fotografijama. Eto jednog od neki dan:

Najbolje fotografije 2005.

Naišla sam i na web izložbu fotografija iz života Majke Tereze, ali sada se link ne otvara. Čim iznađem o čemu se radi, eto ga gore :)






- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.


- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nekako u posljednje vrijeme sve više bivam svjesna velike Očeve ljubavi prema nama, ljudima.... prema čovjeku. Tako malo i rijetko razmišljamo o njegovoj ljubavi. Ne mogu to u ovom trenutku dokraja objasniti, ali čvrsto vjerujem da se čuda i oslobođenja od vlasti sotone ne događaju samo zato što mi jednostavno nismo u potpunosti svjesni siline i moći Očeve ljubavi prema nama. A kad nam to i dođe nekako do srca i razuma, kao da se bojimo povjerovati da je ta ljubav namijenjena baš meni. On daje, a mi moramo odlučiti što ćemo s onim što daje. Nikad nije problem u Njemu. Mi smo ti koji nespretno i stidljivo koristimo moć djece Božje koju nam je ulio po krštenju, po krizmi, po slavlju euharistije...

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga
(Iv 1,12-13).


- 20:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.03.2006.

Razmišljanje o Lk 15,11-32

Jedan od najvećih izazova duhovnog života jest prihvaćanje Božjeg oproštenja. U nama ljudima postoji nešto što nam ne da odvojiti se od naših grijeha pa Bogu ne dopuštamo da izbriše našu prošlost i pruži nam potpuno nov početak. Ponekad se čini kao da bih Bogu htio dokazati da je moje zlo preveliko a da bi se moglo nadvladati. I dok mi Bog želi vratiti puno sinovsko dostojanstvo, ja i dalje tvrdim da sam spreman biti najamnikom. No, želim li doista prihvatiti punu odgovornost sina? Želim li doista takav potpuni oprost da sasvim nov život postane moguć? Imam li dovoljno vjere u takav radikalni zahtjev? Želim li se otrgnuti od svoje duboko ukorijenjene ljubavi, da iz nje izađe posve nova osoba? Primanje oproštenja zahtijeva htijenje dopustiti Bogu da bude Bog i izvrši cjelovito ozdravljenje, cjelovit popravak, cjelovitu obnovu. Dokle god ja želim učiniti makar dio toga, rješenja će biti djelomična, takva da primjerice postanem nadničar. Kao nadničar ja još mogu sačuvati odstojanje, pobuniti se, odbijati,mogu štrajkati, pobjeći, ili se žaliti na plaću. Kao ljubljeni sin moram potvrditi svoje puno dostojanstvo i početi se pripremati da postanem otac.

Jasno da se udaljenost između odluke o povratku i dolaska kući mora proputovati mudro i ispravno. Ta ispravnost je u tome da se postane dijete Božje. Isus jasno tumači da je put prema Bogu jednak putu prema novom djetinjstvu: "...Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 18,3). Isus ne traži od mene da ostanem dijete, nego da to postanem. Postati dijete znači drugu nevinost: ne nevinost novorođenčeta, već nevinost koja se postiže svjesnim izborom.

H. J. M. Nouwen, Povratak izgubljenog sina



- 19:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Gospodin.
Budu l' vam grijesi kao grimiz,
pobijeljet će poput snijega;
kao purpur budu li crveni,
postat će kao vuna (Iz 1,18)


- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.03.2006.

Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana,
u narodu nečistih usana prebivam,
a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad Vojskama! (Iz 6,5)


- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.03.2006.

Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne,
koji ispisuju propise tlačiteljske;
koji uskraćuju pravdu ubogima
i otimlju pravo sirotinji mog naroda (Iz 10,1-2).


- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.03.2006.

Teško onima koji se od Gospodina kriju da bi svoje sakrili namjere
i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" (Iz 29,15).


- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.03.2006.

Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga (Iz 40,29).


- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.03.2006.

Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava (Iz 53,3-4).


- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us