Marketing
Često smo skloni tome da svoj život zadržimo u skrivenosti. Stid i osjećaj grešnosti smetaju nam da drugima otkrijemo svoju nutrinu. Sami sebi kažemo: "Kad bi moji najbliži i moji prijatelji poznavali mračne zakutke moga srca i vrludanja mojih misli, zaprepastili bi se. Svi bi me napustili."
No istina je upravo suprotna. Kada imamo snage svoj kalež uzdignuti i pokazati njegov sadržaj svojim prijateljima, i oni sami, time ohrabreni, podižu svoj kalež i dijele s nama svoje osobne, bojažljivo čuvane tajne.
Najočitije ozdravljenje često se događa baš onda kada se zbog stida i osjećaja krivnje više ne osjećamo izoliranima, i kada uvidimo da i drugi često osjećaju isto što osjećamo mi, da misle isto što i mi i da ih muče isti strah, brige i predrasude kao i nas.
Podići svoj kalež znači dopustiti drugima da sudjeluju u našem životu kako bi ga s nama mogli slaviti. Ako zaista vjerujemo da smo pozvani svoj život dijeliti sa svojim prijateljima, moramo pristati da drugima dopustimo uvid u naš život. Pritom se moramo upitat: "Imamo li prijatelja koji su vrijedni povjerenja, kod kojih osjećamo sigurnost da im možemo povjeriti i svoje najdublje osjećaje da bismo zajedno porasli u zrelosti?" Kao što svoju čašu podižemo pred ljudima koje volimo, u koje imamo povjerenja, tako i kalež svoga života podižemo pred onima s kojima nemamo tajni i s kojima želimo graditi zajedništvo.
Ako svoj kalež pijemo i ako ga želimo ispiti do dna, potrebni su nam drugi, koji su isto tako spremni svoj kalež piti s nama. Potrebno nam je zajedništvo, ono zajedništvo u kojemu su priznanje i slavljenje uvijek istodobno prisutni. Ako stvarno želimo da drugi slave naš život, moramo im dopustiti da nas upoznaju. Kada svoj kalež zajedno podižemo sa željom "Živjeli!", moramo ga uzdići za svoj tvarni život, kako za tvrdi, bolni život, pun briga, tako i za život koji nam donosi toliko radosti da ga možemo spontano slaviti.
(Henri J.M. Nouwen), Kalež našega života
Post je objavljen 19.03.2006. u 16:06 sati.