četvrtak, 20.12.2012.
Registar Branitelja
Poštovani «objavljivači i sastavljači registra branitelja»
Gledam, čitam, te ne znam da li sam ljut, razočaran ili da se smijem ovome registru.
Ustvari svejedno mi je. Vaši kompijutori su vjerovatno «pokupili» neke viruse i podaci su se «pomiješali, izbrisali ili preskočili» na neka druga imena. Ukrali su ti vaši virusi dane, mjesece, a nekima od nas i godine u tome registru. Mi koji smo poslani da pomognemo u već ustrojenim ali slabo organiziranim jedinicama ***-a odavno smo se sami nazvali IZBRISANIMA. Sjetite se vašega svečanog govora pred naš odlazak: «Vi ste stup obrane naše države. Hrvatska se brani i u *****. Šaljemo Vas da našem narodu prenesete svoja borbena iskustva i od njih napravite borce i pravu vojsku. Voditi ćemo Vas na spisku brigada iz kojih ste poslani na taj časni zadatak» Otišli smo... odrađivali smo posao najčasnije kako ste očekivali i dali nam zapovijed. Kordinirali smo te nama povjerene jedinice sa našima i izvojevali pobjede kakve se rijetko viđaju. Od nas 23-ojce poginulo je osam boraca ili kako smo bili nazvani «Instruktora spec. jedinica» Sedmorica su teže ili lakše ranjena. Bili smo, a i danas smo ponosni na taj period našega života. E onda je rat završio. Jednoga jutra vratili smo se u zapovijedništvo svoje brigade u koju smo se zaklinjali svojim životima, krvlju i čašću. Javili se.... da smo zapovijest i zadaću ispunili kako se i očekivalo. Neki novi ljudi su nas gledali u čudu i pitali: «Tko ste vi i što želite»? «Kako tko smo???» Predstavimo se, kažemo tko smo, i da smo se vratili. Kažu oni: «Ne znamo mi za vas i tu vašu priču» Otvore «famozni kompijutor» i kažu: «Unutra vas nema!» Naravno da nas nema u «kutiji», bila su neka druga vremena i neke stvari su se tretirale kao OVP stvari. Ali mislio sam da će se to riješiti kada je rat već završio. Da....onda ste riješili...Dvojica od toga «našega naroda» koji su vam bili na «vezi» i kojeme ste nas poslali završili su na «pravednom svjetskom sudu», slučaj poznat kao «******** šestorka» Razočaranje, šok, nevjerica... Izgubila se volja za dokazivanjem i portaga za istinom. Već tada vam registar nije valjao i vjerovatno se «zarazio virusom koji se vuče do današnjega dana», a što očekivati poslije 20 godina? Nema veze.... Ne trebaju mi vaši registri, moj registar radi besprijekorno i sjeća se svakog trenutka provedenoga na kiši, zimi, ljetnoj vrućini... moj registar pamti samo lijepe trenutke i prijateljstva koja su se tamo učvrstila. Godine.... bile su godine... Oprostio sam davno... ne sudim i ne tražim kaznu za one koji su «navodno» pogriješili ali morao sam ovo napisati jer ima mnogo nepravilnosti u tome registru. Pozdrav od branitelja sa 280 dana (po vašim statistikama) provedenog u ratu.
MAOR
