ponedjeljak, 11.05.2009.
POREZ DRŽAVI PLAĆAMO SVI
Sjedio sam danas uz jutarnju kavu na terasi kaffea i uživao u jutarnjem suncu, istinabog bilo je oko 13 sati ali bože moj nekome kao ja to je cik zore. Nisam se još razbudio pa nema smisla čitati novine ionako nebi pohvatao niti shvatio što pišu mudri novinari. Nakon drugog gutljaja dojuri uvijek brz i nervozan moj poznanik Jozo. Bez pitanja sjedne za moj stol i počne "Pa šta ima jarane? Ja jučer izaš'o iz Remetinca, pederi me ufatili dok sam radio valu. Mora čovjek nešto radit. Nisam ti ja da idem u firmu, a bogami nit prosit i žicarit neću. Idem, kradem i nekako se gura" Jebo njega! Mogao je doći malo kasnije dok sam na drugoj kavi, a ne me ubijati sa pričom o nesreći na svom "poslu" dok ispijam prvu. Nastavlja pričati kako će sada malo više paziti da ga ne uhvate i samo uzimati keš jer ako uzme mobitel ili laptop mogu ga "provaliti preko satelita"!! E moj glupi Jozo! zato i padaš u muriju jer ti je mozak kao zrno graška. Krade, a kuka kad ga uhvate. Dignuo se istom brzinom kojom je sjeo i kaže "Odo ja radit, lijep je dan, ljudi izašli u šetnju ili otišli na izlet pa ima dosta praznih kuća i stanova, možda nešto i zakačim". Gledam ga dok odlazi i razmišljam. Ako vlasnik lokala gdje pijem kavu plaća porez (bar nešto) državi, vlasnik poduzeća isto plaća neki porez. Onaj koji šverca nešto preko granice (nije bitno što) prođe deset puta, a jedanaesta tura mu padne i država mu uzme robu znači i on je platio malo poreza na svoj "posao". Veliki građevinci plaćaju državi porez, prirez i nekom lokalnom močniku "dorez" da bi dobili neki jači posao. Samo budala Jozo ne shvaća da i on mora platiti porez. Ako je lopov i krade i ako ga uhvate odležaće malo na robiji i država zadovoljna. On svoj porez državi plaća vremenom provedenim iza rešetaka. Sa vlastodršcem nema zajebancije! Platiti moramo svi, netko "ovako" netko "onako". Ustvari ko ga jebe ionako mi nikada nije bio simpatičan.
MAOR
nedjelja, 10.05.2009.
PRITISAK NA MJEHUR (ili kako sam se spasio mobitelom)
Najviše volim kada dođem kući izvaliti se na trosjed u dnevnom boravku zauzeti ležeći položaj na desnom boku i lagano se opuštati poslije zujanja i jurnjave po vani. E ali kako se opuštam tako mi polako počinje javljati se moj već puni mjehur koji sam trebao isprazniti. Stiskam, jer mi se neda ustati i otići do toaleta, nema veze, proći će me pa ću poslije. I taman kada me polako popušta i sav sretan što se nemoram ustati ulazi moja jedina kojoj sam pred matičarem i u crkvi se zavjetovao na ono "u dobru i zlu i na toleranciju" Uvijek mi ima nešto za ispričati ili dogovoriti se sa mnom. Nebi bio problem napraviti se da slušam što priča i klimati glavom kao da razumijem kada bi moja voljena sjela na fotelju nasuprot "moga" trosjeda ili makar na rub istoga. Ali moja "u dobru i zlu ljubljena" uvijek sjedne točno na mjesto gdje je moj prepun mjehur i tako se navali da mi oči skaču kao yo-yo. Smješim se, a uglovi usana mi vise prema dolje. Nemam pojma o čemu priča, puca mi mjehur, piša mi se, stiskam zube i trpim, trpim jer ako se ustanem i kažem da idem pišat odmah se sjetim filmova o zmajevima koji rigaju vatru i u jednom grizu pojedu čovjeka. Neznam da li je se više bojim ili ju volim! Jer opasno je prekidati ženu dok izlaže svoje mišljenje ili se samnom dogovara, a ionako je već odlučila. Vidim ju kao kroz maglu, pritisak sa mjehura se širi kao munja kroz cijelo tijelo prema glavi. Eto sad mi je već panika i od moždanog udara jer sam u licu već crven k'o paprika. Draga moja ženica priča, nježno me češka noktima po ramenu i još više se navali na moj mjehur koji već polako popušta. Grozničavo razmišljam o pelenama za odrasle, katetaru, guski kakvu sam imao u bolnici poslije operacije. Mogao bih se olakšati,a da ljubljenu ne prekidam. Spas!! Spazim mobitel koji sam ostavio na stoliću ispred sebe. Uzimam ga, kao nešto vrtim i nazovem vlastiti kućni broj, moja ljubljena skoči i jurne u hodnik javiti se. U desetinki sekunde sam do toaleta, vadim "jarana" i vodopad poteče jače nego slap na Plitvičkim jezerima. Čujem ljubljenu kako viče u slušalicu "halo! halo!" Ma viči, glavno da ja pišam. Pritisak u glavi popušta, olakšanje i užitak bolji nego nakon sexa. Opet čujem ženicu "netko zajebava ili zovu naši iz Australije pa puca linija" Ma jebe mi se za Australiju, zajebanciju na telefon i slično glavno mi je da me nije provalila i da sam se popišao k'o čovjek, a da nisam svoju ljubljenu "ja" prekinuo u njezinoj dubokoumnoj priči o neznam čemu! Odsada čim uđem u kuću odma odem pišat i pazim da mi je mobitel pri ruci ako se ponovi slična situacija.
MAOR
