petak, 09.11.2007.
STARI HASAN NA "BJELOM" (ODE!)
Neki dan išao sam u trgovinu i na stupu električne rasvijete vidio obavijest o smrti staroga Hasana. Zeleni okvir (pošto je bio Rom, musliman). Tekst standardni i njegova slika. Piše da je umro iznenada u 77-oj godini. Poznajem ga dugo i znam da je imao "život". Ali želim samo ukratko napisati o njegovih zadnjih sedam godina za koje je on govorio da se pomladio i ozdravio. Prije 15 do 10 godina viđao sam ga svakodnevno, bio je sijed pogrbljen starčić ne teži od 50kg. Nizak rastom, a pogrbljenost ga je vizualno činila još nižim. Preživljavao je uz pomoć rodbine, poznanika i kad bi se kod nekoga za nešto ogrebao. I tako su Hasanu tekli jednolični starački dani u siromaštvu i oskudici. Negdje oko 2000 godine svratio sam na kavu u jedan lokal na Ferenščici. Kad tamo "moj" Hasan! Crna kosa (obojena) ljeska se kao gavranovo krilo. Stoji uspravno ravan kao svijeća naslonjen na šank. Uredno obrijan, počešljan kao Sicilijanac sa čašom whiskia u ruci. Pogled mu bistar, pokreti žustri i brzi. Na nogama cipele tek iz dućana uglancane da se možeš u njih ogledati. Hlače crne "versače", majica isto crna kao i dugi kožnjak, lagani. Jedino od toga crnila odudara sjajna kopča remena Pelle Pelle. Gledam! Ne vjerujem! Pogledam na kalendar na zidu i vidim da je 2000-ta godina i da nema šanse da sam prošao kroz neku "vremensku rupu" te se vratio u vrijeme kada je Hasan imao 40 godina, jer je tako izgledao. Stao sam pred njega kao tele, valjda mi se "ladica" objesila do poda! Bez da mi je išta rekao vikne konobarici "daj i mome prijatelju whiski ali onaj najskuplji koji i ja pijem". Čuj ti to! Do jučer sam mu davao 10 kuna za kruh, a danas "maneken" od 70 godina naručuje najskuplji whiski i časti me. Uspio sam progovoriti od šoka "daj meni kavu, a ti popij whiski. Znaš da ne pijem". Trznuo je tu čašu na eks i tresnuo me po ramenu brzinom boksača! Jebote pa šta se dogodilo? Kao da mi je pročitao misli kaže. "Znaš mali bio sam prije dva mjeseca sa nekim dečkima u parku, dali su mi nekakav bjeli prah šta se diše kroz nos. Odma sam prestao kašljati od cigara. Drugi dan sam opet udahnuo prah, ništa me više nije bolilo! Rekli su mi da je to aspirin istucan u prah, i da ću ozdraviti! I tako ti ja svaki dan sa njima sam disao prah 7 dana. Ko da me je netko pomladio" Majke ti! Pa stari se navukao na koku sa sedam banki! Ludilo!! Nastavio je priču dalje: "Onda su mi rekli da je taj lijek skup i da nemaju više. ja sam pito ljude i rekli mi šta je to i da se to nesmije prodavati, a murija da trpa u zatvor ako ti nađe. Ma boli me kurac za zatvor jer mi taj prah čini dobro, zdrav sam, mogu bolje misliti i odma sam našo kombinacije pa zaradio neke pare". I tako je Hasan disao prah i dalje. Počeo je mućkati, švercati i pitaj boga što sve ne raditi. Čuo sam da je svaku večer na muzici, a najčešće ode u "Pashu" ili "Ludnicu" Kako je rekao: "Prah mu čini dobro i može misliti". Stari je životario cijeli život, a onda je otkrio koku i počeo "živjeti". Nemožeš vjerovati! Stalno sam slušao od drugih: "Hasan je bio ovdje.... Hasan napravio rusvaj na muzici..... Hasan doveo trebe....... Brate mili stari je skroz otkačio"! Eto makar je proveo zadnjih 7 godina života veselo i "lud ko šlapa". Para je imao od "kombinacija", nije gladovao niti žicao. Slika na osmrtnici je novijeg datuma jer se valjda i slikao u "novom izdanju". Ajd Hasane odo ja sad u trgovinu, a ti ostani na tom stupu i gledaj tko prolazi. Valjda i "gore" ima toga "bjeloga praha" da budeš zdrav i možeš misliti.
MAOR
