utorak, 09.10.2007.
NEKE TAMO OSTAVLJENE DUŠE
Kada se sjetim tamo nekih mjesta gdje smo zajedno prolazili kroz patnje, bol i neizvjesnosti shvatio sam da je to bilo ono što smo sami odabrali i sa cijelim našim bićem željeli. Otišli smo, neki na pragu mladosti, neki na rubu zrelosti. Ali sami smo odabrali. Nikada se nismo osijećali vrijedniji, jači i veći nego tih dana. Bili smo braća po oružju i branili nešto za što je vrijedilo platiti najveću cijenu... ako treba i ostaviti kosti po šikarama, šumama, kamenjaru ili naslonjen na neko drvo uputiti posljednji pogled prema obzoru i sa smiješkom i mirom u duši predati dušu ONOME gore znajući da je vrijedilo. Otišli smo da bi naše majke, sestre, djeca i oni koje volimo živjeli dostojno i bez straha. Bili smo ratnici pravde i slobode za koje su se one molile i strahovale. Ostavili smo neizbrisiv trag na mjestima gdje smo bili. Sa žestinom divlje zvjeri vraćali smo svaku nam otetu kuću, polje, komad kamena i naš morski val. Bili smo jedna duša, a sa svakim poginulim upijali njegovu snagu i moć nastavljajući dalje kao ciklon pred kojim se sve i svatko sklanja. Sada poslije toliko vremena nisu im jasni naši prazni pogledi iz kojih nemogu ništa pročitati, ne shvaćaju zašto noćima ne spavamo, šutimo i nezainteresirani olako dižemo ruku na sebe uzimajući oružje kojim smo tada njihove živote čuvali, a sada svoj prekidamo. Nije im jasno to što smo tada bili jaki i žestoki, a sada smo slabi. Nismo mi uzeli dušu i moć našoj braći po oružju koji su poginuli tamo "negdje". Mi smo naše duše ostavili tamo sa njima, a naša srca u kojima je gorjela vatra nalazimo u svijećama na grobljima kada ih posjetimo. Kući su se vratile samo prazne ljušture prazna pogleda. Razdvojili smo tjelo od duha i da li ćemo ih ikada uspijeti povezati niti nepitamo se. O nama raspravljaju liječnici, političari i ostale "mudre" glave za koje smo samo statistika i kratki članak u crnoj kronici uz jutarnju kavu. Veza između nas je jaka. I kada te pozove brat po oružju davno pao tamo "negdje" ne obazireš se na ništa i nikoga, uzmeš oružje i "odazoveš" se.
MAOR
