|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Ujutro sam odlučila,napast ću arhivu vlastitog bloga i preći cijelu prošlost,u sve ove 2 god. i 2 mjeseca.Iskreno,nakon polovice sam odustala,nakon 3 sata listanja (pametni bi rekli "na što ona gubi vrijeme").al nije mi žao jer sam se nasmijala,prisjetila.zanimljivo je kad se ta ladica otvara,a žalosno kad zapne...i detalji iz sjećanja nikako da izađu na vidjelo.
čitala sam i komentare,neki me stvarno nisu podnosili,mislim,potpis je bio "nepoznati" pa stvarno ne bih mogla reći tko je on/ona ili čak oni...to što je moja /ružna/ ličnost njima smetala,njihova je stvar i problem sve dok ih ne poznajem :).onda još neki "zreli" ljudi koje nisam poznavala,niti oni mene.bile su to samo priče iz ostalih,informacije saznate od drugih ljudi...a danas ih često viđam,znaju se nasmijat i reć "evo R.":D a ja samo okrenem leđa,iako stvarno ništa loše nisu napravili (ili -io,ovisi iz kojeg referentnog sustava gledaš:) jedan je dred,al i ekipa zna zauzet stol),samo više nisam ono dijete kojem je stalo do tuđih komentara i ispitivanja zrelosti.al što je,je,nasmijali su me...mogla bi isprintat to i fino uručit da se skupa smijemo :)...
ugl.da ne duljim,nije to loše napravit,zabavi čovjeka i pobliže mu prikaže da li se i koliko promjenio.
ja ću izdvojit zasad jedan davni post,kojim je dokazano da se sigurno u jednoj stvari nisam nimalo promjenila,filozofiranju :)
Postoji samo jedna priča koja se može ispričati.Sve ostalo samo su pokušaji da se do nje dopre...
Ponekad,kada poželim otvoriti oči to traje čitavu vječnost.Prestajem biti ovisnik vremena.Nastupaju trenuci sporosti.Tada je sve jasno.Tada imam dovoljno vremena da vidim stvari koje me okružuju,stvari koje inače ne uočavam,moglo bi se reći,stvari koje inače ne postoje.Nepogrešiva moć zapažanja...
Ponekad riječi dobivaju na značenju.Otvaram oči i prije nego ponovno trepnem mogla bih izgovoriti milijun riječi.Mogla bih ispričati svijet,kada bih samo znala o čemu da pričam…
Oh,znala bi,itekako bi znala…pričala bi o priči s prebrzim krajem (čitaj-životu).Pričala bi o stvarima koje su ga (mislim na život,ne na priču…)zajebale,poboljšale,usrećile,razočarale…
Pričala bi o ljudima (različitim naravno) koji su tako jednostavna a istodobno tako komplicirana bića…Pričala bi o glazbi (jedinom što me u potpunosti usrećuje) koja u nama stvara nešto što riječi ne mogu objasniti,nešto što izmiče i opire se našim najiskrenijim pokušajima da to izbacimo iz sebe;o najboljem dijelu našeg bića,onom najbogatijem,najprljavijem i najčudnovatijem…Pričala bi o ljubavi,o stanju u kojem čovjek vidi stvari onakve kakve nisu(Nietzsche),o vječnoj ljubavi koja postoji samo onda kada je nemoguća(Camus)…pričala bi ja o mnogočemu…uspjehu,sreći,tuzi,dobročinstvu,razočaranjima,življenju i umiranju…al trebalo bi mi sto života da jednom,napokon,zadovoljna svim u potpunosti izrečenim,ušutim…
Beživotnog lica gledam te
dok promukle misli
kao izgubljene skrivaju
svoju mračnu jezgru.
Srž i ništa oko nje
Zatvoreni sustav
bez savršeno stisnutih rupa za bijeg.
Otrov unutra izjeda
brzinom svjetlosti,
za sobom ostavlja
samo opkoljene praznine
i nema izlaza.
Dok sve ne umre,
dok se sve ne spoji u jedan veliki promašaj
i uništi sve što postoji i što je postojalo.
Tada ćeš gledati u istoj ravnini
ali u ništa.
Tvoje će oči biti usamljene,
bez susreta.
Jedino što će ti preostajati
je sagnuti se,
podići me,
spustiti u krevet,
pokriti bijelom plahtom
i pustiti jednu suzu.
Bit će dovoljno!
sad će ispast da sam opet depresivna al ne,sada sam totalno drugačija.Neki dan sam napisala ovo "smeće" 
uz moje najgore raspoloženje,osjećaj da sam sama na svijetu,ona mala jedinka što je opisana na početku box-a s lijeve strane...tada za mene ništa ne postoji osim osjećaja da želim neprimjetno nestati...i onda dođe osoba koja se čini sasvim običnom,kao da ništa neće promjeniti...al začudim se,vidim,primjetila me,želi razgovarati samnom,pitam se hoće li znati odgovore na neka moja pitanja...i te riječi postaju nada...te riječi počinjem slijediti i danas,jutarnjim buđenjem i onim savjetom "ustani se 5 min ranije,sjedni,zatvori oči,skoncentriraj se samo na sebe i svoje želje za današnji dan,reci,ne želim danas biti sama,budi uz mene...".Znam,vjera je težak pojam i suviše neshvatljiva ili odbojna tema ljudima.Istina,i ja često ne shvaćam zašto posustajem u vjerovanju,zašto nema odgovora na moja pitanja,zašto Crkva postupa tako i tako (na meni bolestan ili nenormalan način),zašto,ako ima Boga,ima toliko ratova i zla i svega negativnog?!
Ali,kada jedan poseban čovjek priča o nečemu što mi napokon ima smisla,i što me na neobjašnjivi način jača,stvarno znam da nemam za čime žalit i biti nesretna,jer samo trebam osluškivati i znat ću da Je ovdje.
ok,možda sam pretjerala malo,ovo nisu teme za blogove,ili ti na kem.način,otvoreni sustav,tu je ipak potreban zatvoreni jer se tek ona čovjek prepusti temi.Stvar je u tome što sam imala potrebu napisat svoju promjenu,svoje gledanja svijeta u 2 sasvim drugačija dana.
E sad,kako ste vi to vidjeli,vaša je stvar.Složit ću se s pozitivcima,s negativcima neću što ne znači da neću poštovat i njihovo mišljenje.Svatko je drugačiji,svi živimo po svojim uvjerenjima,al pitanje je,hoćemo li ikad saznati da li smo bili u pravu!
Taize-putujemo u Ženevu 