Marketing
"Nastojim se svemu smijati i to od straha da ne bih morao zbog svega plakati"
Beživotnog lica gledam te
dok promukle misli
kao izgubljene skrivaju
svoju mračnu jezgru.
Srž i ništa oko nje
Zatvoreni sustav
bez savršeno stisnutih rupa za bijeg.
Otrov unutra izjeda
brzinom svjetlosti,
za sobom ostavlja
samo opkoljene praznine
i nema izlaza.
Dok sve ne umre,
dok se sve ne spoji u jedan veliki promašaj
i uništi sve što postoji i što je postojalo.
Tada ćeš gledati u istoj ravnini
ali u ništa.
Tvoje će oči biti usamljene,
bez susreta.
Jedino što će ti preostajati
je sagnuti se,
podići me,
spustiti u krevet,
pokriti bijelom plahtom
i pustiti jednu suzu.
Bit će dovoljno!
dok promukle misli
kao izgubljene skrivaju
svoju mračnu jezgru.
Srž i ništa oko nje
Zatvoreni sustav
bez savršeno stisnutih rupa za bijeg.
Otrov unutra izjeda
brzinom svjetlosti,
za sobom ostavlja
samo opkoljene praznine
i nema izlaza.
Dok sve ne umre,
dok se sve ne spoji u jedan veliki promašaj
i uništi sve što postoji i što je postojalo.
Tada ćeš gledati u istoj ravnini
ali u ništa.
Tvoje će oči biti usamljene,
bez susreta.
Jedino što će ti preostajati
je sagnuti se,
podići me,
spustiti u krevet,
pokriti bijelom plahtom
i pustiti jednu suzu.
Bit će dovoljno!
sad će ispast da sam opet depresivna al ne,sada sam totalno drugačija.Neki dan sam napisala ovo "smeće"
uz moje najgore raspoloženje,osjećaj da sam sama na svijetu,ona mala jedinka što je opisana na početku box-a s lijeve strane...tada za mene ništa ne postoji osim osjećaja da želim neprimjetno nestati...i onda dođe osoba koja se čini sasvim običnom,kao da ništa neće promjeniti...al začudim se,vidim,primjetila me,želi razgovarati samnom,pitam se hoće li znati odgovore na neka moja pitanja...i te riječi postaju nada...te riječi počinjem slijediti i danas,jutarnjim buđenjem i onim savjetom "ustani se 5 min ranije,sjedni,zatvori oči,skoncentriraj se samo na sebe i svoje želje za današnji dan,reci,ne želim danas biti sama,budi uz mene...".Znam,vjera je težak pojam i suviše neshvatljiva ili odbojna tema ljudima.Istina,i ja često ne shvaćam zašto posustajem u vjerovanju,zašto nema odgovora na moja pitanja,zašto Crkva postupa tako i tako (na meni bolestan ili nenormalan način),zašto,ako ima Boga,ima toliko ratova i zla i svega negativnog?!Ali,kada jedan poseban čovjek priča o nečemu što mi napokon ima smisla,i što me na neobjašnjivi način jača,stvarno znam da nemam za čime žalit i biti nesretna,jer samo trebam osluškivati i znat ću da Je ovdje.
ok,možda sam pretjerala malo,ovo nisu teme za blogove,ili ti na kem.način,otvoreni sustav
,tu je ipak potreban zatvoreni jer se tek ona čovjek prepusti temi.Stvar je u tome što sam imala potrebu napisat svoju promjenu,svoje gledanja svijeta u 2 sasvim drugačija dana.E sad,kako ste vi to vidjeli,vaša je stvar.Složit ću se s pozitivcima,s negativcima neću što ne znači da neću poštovat i njihovo mišljenje.Svatko je drugačiji,svi živimo po svojim uvjerenjima,al pitanje je,hoćemo li ikad saznati da li smo bili u pravu!
Taize-putujemo u Ženevu
Post je objavljen 17.11.2007. u 13:00 sati.