|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Ujutro sam odlučila,napast ću arhivu vlastitog bloga i preći cijelu prošlost,u sve ove 2 god. i 2 mjeseca.Iskreno,nakon polovice sam odustala,nakon 3 sata listanja (pametni bi rekli "na što ona gubi vrijeme").al nije mi žao jer sam se nasmijala,prisjetila.zanimljivo je kad se ta ladica otvara,a žalosno kad zapne...i detalji iz sjećanja nikako da izađu na vidjelo.
čitala sam i komentare,neki me stvarno nisu podnosili,mislim,potpis je bio "nepoznati" pa stvarno ne bih mogla reći tko je on/ona ili čak oni...to što je moja /ružna/ ličnost njima smetala,njihova je stvar i problem sve dok ih ne poznajem :).onda još neki "zreli" ljudi koje nisam poznavala,niti oni mene.bile su to samo priče iz ostalih,informacije saznate od drugih ljudi...a danas ih često viđam,znaju se nasmijat i reć "evo R.":D a ja samo okrenem leđa,iako stvarno ništa loše nisu napravili (ili -io,ovisi iz kojeg referentnog sustava gledaš:) jedan je dred,al i ekipa zna zauzet stol),samo više nisam ono dijete kojem je stalo do tuđih komentara i ispitivanja zrelosti.al što je,je,nasmijali su me...mogla bi isprintat to i fino uručit da se skupa smijemo :)...
ugl.da ne duljim,nije to loše napravit,zabavi čovjeka i pobliže mu prikaže da li se i koliko promjenio.
ja ću izdvojit zasad jedan davni post,kojim je dokazano da se sigurno u jednoj stvari nisam nimalo promjenila,filozofiranju :)
Postoji samo jedna priča koja se može ispričati.Sve ostalo samo su pokušaji da se do nje dopre...
Ponekad,kada poželim otvoriti oči to traje čitavu vječnost.Prestajem biti ovisnik vremena.Nastupaju trenuci sporosti.Tada je sve jasno.Tada imam dovoljno vremena da vidim stvari koje me okružuju,stvari koje inače ne uočavam,moglo bi se reći,stvari koje inače ne postoje.Nepogrešiva moć zapažanja...
Ponekad riječi dobivaju na značenju.Otvaram oči i prije nego ponovno trepnem mogla bih izgovoriti milijun riječi.Mogla bih ispričati svijet,kada bih samo znala o čemu da pričam…
Oh,znala bi,itekako bi znala…pričala bi o priči s prebrzim krajem (čitaj-životu).Pričala bi o stvarima koje su ga (mislim na život,ne na priču…)zajebale,poboljšale,usrećile,razočarale…
Pričala bi o ljudima (različitim naravno) koji su tako jednostavna a istodobno tako komplicirana bića…Pričala bi o glazbi (jedinom što me u potpunosti usrećuje) koja u nama stvara nešto što riječi ne mogu objasniti,nešto što izmiče i opire se našim najiskrenijim pokušajima da to izbacimo iz sebe;o najboljem dijelu našeg bića,onom najbogatijem,najprljavijem i najčudnovatijem…Pričala bi o ljubavi,o stanju u kojem čovjek vidi stvari onakve kakve nisu(Nietzsche),o vječnoj ljubavi koja postoji samo onda kada je nemoguća(Camus)…pričala bi ja o mnogočemu…uspjehu,sreći,tuzi,dobročinstvu,razočaranjima,življenju i umiranju…al trebalo bi mi sto života da jednom,napokon,zadovoljna svim u potpunosti izrečenim,ušutim…