Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ovo je samo moj svijet...

Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->

something about me...

->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija




(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)

->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...

->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)

->sve omiljeno:

->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)

->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)




->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"

"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"

"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."

"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-

"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)

ponedjeljak, 26.02.2007.

"Oh kako ću prekrasan leš biti!" (by Jim Morrison)

Slijepe putnice na Schlosbergu :

petak, 23.02.2007.

Što je život nego izgovor za smrt,i smrt nego bijeg od života...

za početak...fotografija koja ide na natječaj (primam i negativna mišljenja...k vragu,nećemo svi biti uspješni)


A sad po starom...uz proklete rečenice...:)
Po običaju,umorna sam,vikend je ispred mene (sutra u dobrom starom shoppingu u Grazu...ako kojim slučajem u ned na naslovnici vidite -grupna tučnjava tinejdžerki u Austrijskom H&M-,znat ćete tko je)...dosta mi je srednje,kad ću je više završit ?!Uvalila sam se u govna (lipo rečeno)...mogla sam sad bit na praksi,slažući salvete na stol,u crnoj pripijenoj minici,onim bilim lipim papučama (znate,ono,šta spremačice kosriste :),lupat vilicama i zajebavat ljude oko sebe...uh,kako se krivim...:)...a sad MENE (nas) zajebavaju u ovoj,kak ti-najlipšoj srednjoj u Zagrebu (po dobrom starom IZGLED VARA!)...HOĆU PRAZNIKEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!
Ok,škola,DOSTA O ŠKOLI,shopping-u...a da malo o Dvornikici?! e pa ne može,na mom blogu nema priče o njoj,nisan ja ka naše novine,isfuraj ono na šta svi padaju,te gutaju (umjesto da posao dadu mladim novinarima koji se ne spavaju noćima kako bi zaradili za kruh,oni članke prepuštaju mladom,kak ti cool tinejdžeru)jer...ona je sad IN...ona ima slavu,super starce,uzor joj je Paris Hilton i ženska uživa...sad ja nastojim da se divim...ali ZAŠTO?!kad će splasnut,ko i svi ostali...neg se rađe fizike primi,otkrije neku novu teoriju pa nek se onda hvali...(eto,Bobi će biti zadovoljan ).
Ma nemam ja ništa protiv nje,nek jbg živi svoj život,ja ću svoj i gotovo (a oni koji su ljubomorni,njihov problem...to znači loš život,loše samopouzdanje i nedostatak vlastitog ja)...
rekoh nećemo...pa neću...(a šta je ovo prije bilo?!)...
eto,brojim dane do svoje 16 (i još uvijek Glasni ne posuđujem osobnu za Sokol,usput evo da ju pozdravim,PA DI SI ŽENO?!),brzo će to...sad sve mi ribice nastupamo ...
nema depre u ovom postu,ponovno...:)...ma život je lijep (do sljedećeg posta)...i kako bi bar nešto zanimljivo ostalo,evo jedne jučer nastale pjesme (toliko o mom mjenjanju raspoloženja) i slike sa "mačkara" (ono sam ja crnih očiju i u minici,jedino pozersko,ajme kak mrzim ovu rič,u cijeloj priči)...

petak, 16.02.2007.

"Današnji klinci žele samo glamur i slavu.Hamburgere i zlatne ploče.Preuzmu vanjska obilježja poput kožnate odjeće i duge kose i zaborave na unutrašnje kreativne porive.Pronađite vlastitu jednostavnost!"

Naslov je inspiriran (inače,iz "Riders on the storm" je) ovim blogom...jer meni se više neda o takvim slučajevima,današnje mladeži,današnje "alternative" i svega ostalog...rekoh,ja sam se promjenila,jedna sam ovdje,ne kopija...pa zatvaram temu,te stvari komentirajte na navedenom blogu...

Umorna sam...od zamjena u školi ( i troduplih sata fizike,latinskog i ostalog...),glavobolja,trčanja sa svih strana,doktora,pretraga i prehrane,maminog vražjeg posla i opterećenja oko "nove šefice",stalnih svađa jer smo nervozne za k. (a kad dvije osobe jedine žive u jednom malom stanu,i svaka sa svojim teškim karakterom...aaa),lektire,tipkanja sms-ova (da,i to je moguće)...
Prošli vikend sam izašla,ovaj možda odem samo do leda jer toliko posla imam...da me trenutno AC/DC nekako ne "puni enerijom" već bi bilaa mrtva u krevetu (ok,ne doslovce)...
Meho () je i dalje uporan,on bi opet pred školu,pa pratio doma...rekoh ja,kad se upoznamo neću ga se moć rješit...pa eto...očito sam vidovita...a proklete mi ribe...i ja koja se petljam sa istim znakom...IZBJEGAVAJTE TO...

Kolko sam danas luda,kuhala sam hrenovku u džezvi (boga pitaj kak se do čudo piše:)) za kavu...smijala sam se cijeli dan...pipkala dečke tragajući za pločicama i pivskim trbušićima (danas smo svi bili jako perverzni...ne znam jel je zbog sistematskog ili :) )...pjevala Light my fire prek cijelog hodnika...slušala "Happy day" pod satom latinskog...pa poslije Parni valjak na kojeg su mi suze naravno krenule...
i sad sam tu...za kompjutorom...mrtva doslovce...u pozadini je trenutno R.E.M - Everybody hurts (ovom prilikom želim zahvaliti profesoru Pašku što nam je jučer pustio R.E.M. i Coldplay,čak po svom odabiru...a ja se raspjevala naravno :))...čitam komentare neke "osobe koja me doživljava" dolje...prvo ispiše cilu filozofiju života moga,pa popljuje mog "dečka" (a da mi je znat koji je)...e pa drago dite,da,tebi se obraćam,tebi,ajd ti gledaj svoja posla...moj život se nikog ne tiče,nit ga ne poznaje...pa molim te,ako nešto tribaš...obrati mi se u FACU...pozdravljam...

a i vas,dragi i predragi,uz nešto na što suze prolijem,uz nešto što je Morrisona otpratilo -dolje-:

i nas dvi koje smo "svit za se" u našoj svakodnevnici :):

srijeda, 14.02.2007.

Danas,dan kao i svaki drugi...

Valentinovo,ko je samo to smislio...dan darivanja...ma molim vas...Ti mali znakovi pažnje su uvijek potrebni,ne samo 14.2.,ljubav cvijeta svaki dan a ne prikazuje se samo današnjim.
A najbolje je kad samci danas počnu tugovat "Valentinovo je a ja nemam nikoga".Ajme,ljudi,ne dozvoljavajte si to!Valentinovo je samo američko sranje,jedan običan dvoznamenkasti datum...ugl.jedno ništa...

ponedjeljak, 12.02.2007.

Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je, izbrisan

Kako volim ovaj refren :)...
ništa,ovo je post nabrzinu...da javim da sam (još) živa,da mi je trtica u velikom K (mislim da ću doktoricu tražit veliku ispričnicu za pauziranje tjelesnog sljedeća 2 mjeseca...gimnastika...prokleta bila...)škola je ZASAD ok,ide nekako...

Doors experience je opet u ZG-u,31.03. (a jes vragovi,zaš nisu mogli 2 tjedna prije da ekipu za roćkas imam kam odvest:)...prošle god.je vladala velika euforija u vezi tog koncerta,ove god je to samo želja,jel jbg,više onak ne mogu uživat :)...a we will see....
rekoh brzinsko,pa svima šaljem jedan rockerski kiss
uz naravno...(ovo je danas samo za mene,uz trenutnu dobru volju...jer to su rijetki sati :) ):

I eto mene...ovaj vikend čak 2 puta vanka (za past u nesvijest)...u petak je bilo presavršeno...visili smo u Otoku (napravila sam sranje,cijelu listu spremljenjih pjesama izbrisala:),nejte se ljutit vi koji tam izlazite)...pa smo išli na ples u osnovnjak (više se ne divim onoj prošlosti...samo tugujem za ljudima)...ja šiznula malo al čujte,euforija...:) pa u ned na roćkasu u bircu s cajkama (fala Mislavu i I-podu,umrla bi:),pa sam otišla vanka do Gracije s...mehom :) (jedan lik)...dobro da sam bila pod blagim utjecajem Bavarie jer inače...

nedjelja, 04.02.2007.

Dan života

"Čovjek ne može živjeti na zemlji ako u glavi i u srcu nema djelić neba.
Voli ljude: male i velike, lijepe i ružne, spretne i nespretne, uspješne i neuspješne. Voli ljude takve kakvi jesu. Drugih naime nema."
Danas je dan života...jutros su mi suze kliznule niz lice,kad sam čula neke rečenice...zašto stvarati filozofiju oko jedne riječi...podaren nam je,tu smo da ga trpimo i trudimo se poboljšat ga...
Baš sam jučer razgovarala s jednom osobom...o tome,kako život može biti savršen jedino ako do savršenstva putujemo lažima,prijevarama,suprotno od onog što nas uče od malih nogu.Takvi ljudi uživaju (zajedno s onim RIJETKIMA koji su do svoje sreće došli poštenim radom i naporom).I onda je ta osoba rekla da sam u krivu,da smo mi takvi upravo zato što nas uče nepoštenju,a ne kako ja mislim...da je život naša žrtva a ne mi njegova,jer k vragu,mi ga stvaramo,mi ga uništavamo...
Isto kao sjećanja,mi određujemo da li ostaju uz nas,ili nas napuštaju,svijesno,nesvijesno,svejedno je.

Ali eto,mene naravno,kao depresivnu osobu sa smiješkom na licu (ponekad lažnim,rijeđe stvarnim veseljem) muče oba gore navedena pojma.Je li to zato što sjećanja mješam sa snovima,pa nikako da ih se rješim ili zato što u svemu nalazim negativnu stranu,pa mi je tako predodžba života na donjoj granici pesimizma...
hrabrosti,spasa nigdje...kako ga onda učiniti boljim?!

četvrtak, 01.02.2007.

Utočište naših bljeskova

Jednom sam dala obećanje,bojim se da ga upravo kršim.Ma zapravo,ljudi koji ne trebaju biti ovdje više ni nisu tu,sloboda izražavanja više nije razapeta.Ja se samo nastojim osloboditi...
Nisam htjela pisati prije ali...ostali smo prijatelji,tako je i trebalo biti,moja želja je bila postignuta,uz puno napora,suza i riječi...ali,preživjeli smo.Poslije su vladale nategnute situacije,i mojom krivnjom (ponajviše) desilo se ono što je zapravo i trebalo (mislim,nikad nisam smatrala da je to trebalo biti tako,uvijek sam se nadala nekom posebnom odnosu između ljudi do kojih mi je stvarno bilo stalo i mene...ali to je očito preživjelo samo sa jednom "takvom" osobom,vjerovatno zbog odnosa postignutog na daljinu...još uvijek kad se pojavi ovdje,nazove i pruži onakav zagrljaj u kojem sam se prije utapala,još uvijek se osmijehne i posluša me...to je bliskost (iako je daleko)...hvala D.).
A desilo se to da smo zahladili odnose,skroz.Stranci...grozno zvuči al kada promislim,kako god se osjećala,najpametnije je i najostvarivije.Sjećam se riječi i gledam čistu istinu "Ex ti nikada ne može biti najbolji prijatelj,a vrijedi li ti onda uopće biti prijatelj,pogotovo kad se ponašaš kao da nije".
I eto mene opet na nekom kraju-početku,novim mislima,starim sjećanjima ili najbolje,potpunim zaboravom.