Jednom sam dala obećanje,bojim se da ga upravo kršim.Ma zapravo,ljudi koji ne trebaju biti ovdje više ni nisu tu,sloboda izražavanja više nije razapeta.Ja se samo nastojim osloboditi...
Nisam htjela pisati prije ali...ostali smo prijatelji,tako je i trebalo biti,moja želja je bila postignuta,uz puno napora,suza i riječi...ali,preživjeli smo.Poslije su vladale nategnute situacije,i mojom krivnjom (ponajviše) desilo se ono što je zapravo i trebalo (mislim,nikad nisam smatrala da je to trebalo biti tako,uvijek sam se nadala nekom posebnom odnosu između ljudi do kojih mi je stvarno bilo stalo i mene...ali to je očito preživjelo samo sa jednom "takvom" osobom,vjerovatno zbog odnosa postignutog na daljinu...još uvijek kad se pojavi ovdje,nazove i pruži onakav zagrljaj u kojem sam se prije utapala,još uvijek se osmijehne i posluša me...to je bliskost (iako je daleko)...hvala D.).
A desilo se to da smo zahladili odnose,skroz.Stranci...grozno zvuči al kada promislim,kako god se osjećala,najpametnije je i najostvarivije.Sjećam se riječi i gledam čistu istinu "Ex ti nikada ne može biti najbolji prijatelj,a vrijedi li ti onda uopće biti prijatelj,pogotovo kad se ponašaš kao da nije".
I eto mene opet na nekom kraju-početku,novim mislima,starim sjećanjima ili najbolje,potpunim zaboravom.
Bilo je lijepo
Kad sam pio kišu iz kamena
Mislio o svijetu
Gdje nema ni tebe ni mene
Danas je lijepo
Prebirati stara pisma
I biti
Daleko od sebe
I tebe "
Post je objavljen 01.02.2007. u 01:01 sati.