|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Citat dostojan mog ja…
Proslijedili su mi štafetu,već davno…nisam ju htjela objaviti,jer ju svi imaju,a ja uvijek nastojim bit drugačija…al pošto ne želim da ponovno čitate moje deprimirane postove,moram se osloboditi,zbog sebe i publike…Ovo će bit malo drugačija štafeta,bez brojeva,bez propisa…samo ono što znam…i za što smatram da je vrijedno ove časti…
>Najgore je kad se ne znaš boriti protiv onog što ti ugrožava život…to je moj najveći problem...
>Kad čujem početnu i završnu pjesmu Bitangi i princezi,pogotovo dio „U našem smo kvartu svi luzeri u startu“ sva se stresem (pa kud je morao baš taj opis nas kvartovaca:)…
>Samoća…uvijek ju podnosim iz sveg srca…prijeko potrebna meni kao samostalnom biću…
>Snovi…neka druga stvarnost koja me vječno prati…ne znam dal bi izdržala bez nje…
>Slušalice…patim na njih…uvijek kupujem različitih oblika i dimenzija…i po stvari koju slušam odabirem određene…
>Vilice…imam fobiju od vilica…
>Vlastito klizalište…kad god pogledam kroz prozor,i ispred sebe vidim veliku praznu livadu zamišljam tu građevinu u mom vlasništvu…veliku,moderne arhitekture i meni uvijek raspoloživu…(dolazim noći,palim svijetla,oblačim klizaljke i ulazim…misleći-SLOBODA)
>Ako me osoba (pogotovo dečko) želi upoznati,dovoljno je samo da me pozove na kokice s maslacem od kikirikija :)
>Na „Dođi“ Parni Valjka se redovito rasplačem…upravo zato što se u glavi vrte sjećanja…
>U osnovnoj sam prezirala biologiju i povijest…sad su mi to fantastični predmeti…
>Opako mi je zgodan Guy Berryman (Coldplay) i Milo Ventimiglia (Gilmorice)…kad ih (obojicu) vidim u kožnim jaknama,sledim se…
>Jednom mi je jedan dečko…kad sam pitala ko mu je uzor,na sve načine,odgovorio : „Mile Kekin“…odmah sam znala da je poseban :)
>Kad cure pitaju koje bi 3 stvari uzele da moraju odmah na pusti otok,i kad među te tri želje stave muškarca a nigdje britvicu (ili bilo kakav depilator) pitam se,ko je ovdje glup?!
>Hvala onome ko je smislio sms dok sam još uvijek ja na ovom svijetu…al ne to isto za onoga koji me učinio ovisnikom…
>Trajno bi se preselila negdje na Makarsku rivijeru…(al ne u samu Makarsku)
>Kad čujem dalmatinski naglasak negdje u blizini,doslovce letim do te osobe samo kako bi slušala (i bolesno se smijuljim) :)
>Žarko želim položit vozački,toliko pričam o tome da deda i baka već 2 god.skupljaju za neki autić :),a stari obećava kako će se to desit i prije osamnaeste (šššš,nikom ni riječi!)
Ak se još nečeg pametnog sjetim,dodat ću…al mislim da je ovo sasvim dovoljno…
Sad malo bolje znate tko je to u mojoj koži…štafeta ovdje staje (sorry Zep girl),ne šaljem dalje…imam dojam da većina neke stvari želi zadržati za sebe,pa…zašto to otkrivati?!
Misao nagriza
dok oko mene
krikovi noći
krhki horizonti
krvave granice
i tajanstvena
boja smrti
Ljepota me njena
grije
i moja
jedina želja je
utopiti se u njoj...
Djetinjstva
crnih pejsaža
Dajemo ostatku života
I
Bludu nesporazuma
koji nas je
Zapljusnuo
Kad smo nevino voljeli...
Vjetrovi
Vjetrovi ludi,daleki,
kuda ste pošli noćas,
svoje kolo kuda vodite?
U čije srce unijet ćete nemir,
u čiju dušu unijet ćete svoju igru?
Vjetrovi,vjetrovi,
zlokobni i strašni
kuda ste pošli noćas?
Iz čijih očiju iznijet ćete sunce,
iz čijih očiju raspršit ćete radost
koju ćete noćas ubiti mladost?
O crni vjetrovi suludi
vaš smijeh u svojoj čujem duši
vaše dodire ledene osjećam,
osjećam u svom srcu.
Suze već klize niz moje lice.
O vjetrovi,
zašto ste se našli u mojim očima?
To se dešava kada sa grčem odlazim u snove,bojeći se jebenog sutra,bojeći se ovih preostalih 6 mjeseci...strah,depresija...zašto ja?!
Dragi moji meni je ovo više (da ne kažem) dopiz...o...nemam vremena...mjenjam nadimak...ljudi smatraju da to što imam 15 (ok,još kratko) znači da nemam pojma o rock glazbi...jer svi su sad ka neki velki rockeri,punkeri i svi vrijeđaju misleći da...oni imaju pojma?!...i da su pametniji jer su stariji...
ma nije bitno,više mi je dosta tih kak-ti pozera svuda oko nas koji cijene samo sebe...misleći da ih facama čini crna odjeća...(oni koji znaju da nisu ovo o čemu govorim,zapamtite,nije ovo za vas.vas prepoznaju!)
više nisam "rockerica",već obična prolaznica kroz ovaj život...obučena u sve boje,izlaženja na sva mjesta (pozdrav ribnjaku,zvuku,praćki,time-u i ostalom,iako me je rijetko bilo,vrlo rijetko)i briga me...
od sada sam samo ja,nekopirana i kao što rekoh u davnim postovima s rockom u glavi (trzajući prstima u busu,na cesti i doma)...i s uvijek istim mišljenjem (izreka s lijeve strane u vezi rock-a)...samo se obnavljam...mijenjam nick...možda i sve ovo...vrime je...
ljudi znaju pravu mene,to mi je dovoljno...->
p.s.proklinjem prokletu Šalatu...
Svjetlost izbrazdana
Na pozadini neba
Malo tumbaranja
U ponoćjima
Što smo ih
Zapisali
U sljepilu mladosti
Ovdje…ponovno…ja…od glave do pete…još uvijek svoja…
Bjelinu forme
Bojom smrti
Vraćam na početak
Samo malo drugačije
I upotpunjena…molitvom…dosadom…hladnoćom…:)
Ma nisam loše…kako poslije onog petka biti loše…nemoguće…ok,zeznuo me…zeznula sam…al sljedeće polugodište zeznut ću ja njega,i vratit latinski na čvrstu četvorku…
A uvijek sam mislila da ću prvu jedinicu dobiti neznanjem…a jbg…idemo dalje…
Ja sam dobro:),bavim se ljudima,žrtvujem se…naime,došla je jučer hrpa mladih (Taize),pomagala sam,razgovarala,smještala:),lijepo je proživjeti tako nešto…ponekad i duboko…kad shvatiš sve tako ozbiljno…nešto te ispuni iznutra…uz pjesmu…život…
Negdje unutra pršti nešto…i izmami osmijeh sto puta dnevno…volim smijeh…volim taj osjećaj…neka što duže ostane…:)
Uvijek malo vremena odvojim za sebe…za stvari koje me opuste…led?!klizanje?!:),naravno…samo jednom da se ispušem…i uživim…:)…i,pjesme…ponovno sam počela…samo da kažem,ovo nisu moje stvari citirane gore,,,to je moja inspiracija…Virgilije Nevjestić…osoba koja me dotakne,iako je nepoznata…hvala…
Ljubav…normalna stvar kod mene…ispričavam se nekima što ponekad (i prečesto) nemam vremena…znaju situaciju…znaju kako stvari stoje…uvijek su bili potrebni samo osjećaji…
Nadam se da je dovoljno…
Neki ljudi…vidim da me ne podnose…ne smatram da moram uvijek biti voljena…i svima se sviđati…samo želim ostati nezapažena,da se više takve stvari ne provlače kroz moje uho…k vragu,uvijek sam to htjela,biti ona tamo…neka…da svijet ne zna za mene…strah me upravo onog suprotnog…NE ŽELIM TO…
Blagdani,planovi…pa ne znam…pozvana na par stvari,a ništa me ne privlači (a i ono što je moguće,nemam hrabrosti…trg?!novi val?!lijepo zvuči…tu su želje…čak i dopuštenje…al strah zbog sitinca…)…samo želim odmor…sad,svejedno mi je dal će to biti krevet,vani,slavlje uz krjesove i vatromet uz 230 stranaca…ionako nikad nisam bila za bučne partye,piće,nepoznate ljude…želje za provod uz neke su donekle zabranjene…mrzim se skrivati…mučenje vlastitog ja…ah…
Ništa,napuštam ovo…na par dana,kao i uvijek…ne mislim se još povući…još…
recenzija koju je napisao moj frend (brzi oporavak Luka!See you today),predobra je:
THE DOORS recenzija
part II (novi post,samo povezan)
Nastavak na stari post…ne da mi se novi pisat…
Umorna sam…al stvarno umorna…ovih 5 dana sam stvarno uživala…pogotovo za Novu…osjećaji…smirenost…sreća?!...U 11 je počela molitva…pjesme…na kraju tišina…nas,dvjestotinjak u crkvi…nepoznatih…i mir…u pozadini…izvana…pucnjava…
Uz nas samo uzdasi…i gitara…i vlastite misli…a onda,samo netko prozbori „Sretna nova 2007.“…svi ustaju…sa smiješkom na licu…grle se…ljube…čestitaju…
Nikad u životu nisam u tako kratko vrijeme izljubila,izgrlila toliko ljudi…i još nepoznatih…sa svih strana Europe…kako se poslije tako nečeg ne osjećati sretno,ispunjeno?!...blaženstvo…ljepota misli…osjećaja…
I poslije smo prešli na zabavu…festival naroda…svaka zemlja je imala svoje predstavljanje…bilo je savršeno…puno smijeha…zatim smo se prebacili u drugi dio,izvan crkve…u prostorije za hranom,pićem i naravno,glazbom…opet zaplesah (očito su to samo sretni trenuci)…i samo kružim glavom…gledam oko sebe…ljude…strance…a opet tako bliske…poslije…uz umor…odlazim u svoj topli krevet…
Sutradan odlaze…i čarolija nestaje…vraćam se stvarnosti…i gledam fotografije…lica…:)
Vidimo se opet… ... inače,SRETNA VAM NOVA 2007.