Marketing
I što god pogledam sve je pjesma,i čega god se taknem sve je bol…
Citat dostojan mog ja…
Proslijedili su mi štafetu,već davno…nisam ju htjela objaviti,jer ju svi imaju,a ja uvijek nastojim bit drugačija…al pošto ne želim da ponovno čitate moje deprimirane postove,moram se osloboditi,zbog sebe i publike…Ovo će bit malo drugačija štafeta,bez brojeva,bez propisa…samo ono što znam…i za što smatram da je vrijedno ove časti…
>Kad čujem početnu i završnu pjesmu Bitangi i princezi,pogotovo dio „U našem smo kvartu svi luzeri u startu“ sva se stresem (pa kud je morao baš taj opis nas kvartovaca:)…
>Samoća…uvijek ju podnosim iz sveg srca…prijeko potrebna meni kao samostalnom biću…
>Snovi…neka druga stvarnost koja me vječno prati…ne znam dal bi izdržala bez nje…
>Slušalice…patim na njih…uvijek kupujem različitih oblika i dimenzija…i po stvari koju slušam odabirem određene…
>Vilice…imam fobiju od vilica…
>Vlastito klizalište…kad god pogledam kroz prozor,i ispred sebe vidim veliku praznu livadu zamišljam tu građevinu u mom vlasništvu…veliku,moderne arhitekture i meni uvijek raspoloživu…(dolazim noći,palim svijetla,oblačim klizaljke i ulazim…misleći-SLOBODA)
>Ako me osoba (pogotovo dečko) želi upoznati,dovoljno je samo da me pozove na kokice s maslacem od kikirikija :)
>Na „Dođi“ Parni Valjka se redovito rasplačem…upravo zato što se u glavi vrte sjećanja…
>U osnovnoj sam prezirala biologiju i povijest…sad su mi to fantastični predmeti…
>Opako mi je zgodan Guy Berryman (Coldplay) i Milo Ventimiglia (Gilmorice)…kad ih (obojicu) vidim u kožnim jaknama,sledim se…
>Jednom mi je jedan dečko…kad sam pitala ko mu je uzor,na sve načine,odgovorio : „Mile Kekin“…odmah sam znala da je poseban :)
>Kad cure pitaju koje bi 3 stvari uzele da moraju odmah na pusti otok,i kad među te tri želje stave muškarca a nigdje britvicu (ili bilo kakav depilator) pitam se,ko je ovdje glup?!
>Hvala onome ko je smislio sms dok sam još uvijek ja na ovom svijetu…al ne to isto za onoga koji me učinio ovisnikom…
>Trajno bi se preselila negdje na Makarsku rivijeru…(al ne u samu Makarsku)
>Kad čujem dalmatinski naglasak negdje u blizini,doslovce letim do te osobe samo kako bi slušala (i bolesno se smijuljim) :)
>Žarko želim položit vozački,toliko pričam o tome da deda i baka već 2 god.skupljaju za neki autić :),a stari obećava kako će se to desit i prije osamnaeste (šššš,nikom ni riječi!)
Ak se još nečeg pametnog sjetim,dodat ću…al mislim da je ovo sasvim dovoljno…
Sad malo bolje znate tko je to u mojoj koži…štafeta ovdje staje (sorry Zep girl),ne šaljem dalje…imam dojam da većina neke stvari želi zadržati za sebe,pa…zašto to otkrivati?!
Post je objavljen 27.01.2007. u 00:31 sati.