Razbijene slike budućih dana sputavaju umiranje...
Vjetrovi
Vjetrovi ludi,daleki,
kuda ste pošli noćas,
svoje kolo kuda vodite?
U čije srce unijet ćete nemir,
u čiju dušu unijet ćete svoju igru?
Vjetrovi,vjetrovi,
zlokobni i strašni
kuda ste pošli noćas?
Iz čijih očiju iznijet ćete sunce,
iz čijih očiju raspršit ćete radost
koju ćete noćas ubiti mladost?
O crni vjetrovi suludi
vaš smijeh u svojoj čujem duši
vaše dodire ledene osjećam,
osjećam u svom srcu.
Suze već klize niz moje lice.
O vjetrovi,
zašto ste se našli u mojim očima?
To se dešava kada sa grčem odlazim u snove,bojeći se jebenog sutra,bojeći se ovih preostalih 6 mjeseci...strah,depresija...zašto ja?!