|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Svjetlost izbrazdana
Na pozadini neba
Malo tumbaranja
U ponoćjima
Što smo ih
Zapisali
U sljepilu mladosti
Ovdje…ponovno…ja…od glave do pete…još uvijek svoja…
Bjelinu forme
Bojom smrti
Vraćam na početak
Samo malo drugačije
I upotpunjena…molitvom…dosadom…hladnoćom…:)
Ma nisam loše…kako poslije onog petka biti loše…nemoguće…ok,zeznuo me…zeznula sam…al sljedeće polugodište zeznut ću ja njega,i vratit latinski na čvrstu četvorku…
A uvijek sam mislila da ću prvu jedinicu dobiti neznanjem…a jbg…idemo dalje…
Ja sam dobro:),bavim se ljudima,žrtvujem se…naime,došla je jučer hrpa mladih (Taize),pomagala sam,razgovarala,smještala:),lijepo je proživjeti tako nešto…ponekad i duboko…kad shvatiš sve tako ozbiljno…nešto te ispuni iznutra…uz pjesmu…život…
Negdje unutra pršti nešto…i izmami osmijeh sto puta dnevno…volim smijeh…volim taj osjećaj…neka što duže ostane…:)
Uvijek malo vremena odvojim za sebe…za stvari koje me opuste…led?!klizanje?!:),naravno…samo jednom da se ispušem…i uživim…:)…i,pjesme…ponovno sam počela…samo da kažem,ovo nisu moje stvari citirane gore,,,to je moja inspiracija…Virgilije Nevjestić…osoba koja me dotakne,iako je nepoznata…hvala…
Ljubav…normalna stvar kod mene…ispričavam se nekima što ponekad (i prečesto) nemam vremena…znaju situaciju…znaju kako stvari stoje…uvijek su bili potrebni samo osjećaji…
Nadam se da je dovoljno…
Neki ljudi…vidim da me ne podnose…ne smatram da moram uvijek biti voljena…i svima se sviđati…samo želim ostati nezapažena,da se više takve stvari ne provlače kroz moje uho…k vragu,uvijek sam to htjela,biti ona tamo…neka…da svijet ne zna za mene…strah me upravo onog suprotnog…NE ŽELIM TO…
Blagdani,planovi…pa ne znam…pozvana na par stvari,a ništa me ne privlači (a i ono što je moguće,nemam hrabrosti…trg?!novi val?!lijepo zvuči…tu su želje…čak i dopuštenje…al strah zbog sitinca…)…samo želim odmor…sad,svejedno mi je dal će to biti krevet,vani,slavlje uz krjesove i vatromet uz 230 stranaca…ionako nikad nisam bila za bučne partye,piće,nepoznate ljude…želje za provod uz neke su donekle zabranjene…mrzim se skrivati…mučenje vlastitog ja…ah…
Ništa,napuštam ovo…na par dana,kao i uvijek…ne mislim se još povući…još…
recenzija koju je napisao moj frend (brzi oporavak Luka!See you today),predobra je:
THE DOORS recenzija
part II (novi post,samo povezan)
Nastavak na stari post…ne da mi se novi pisat…
Umorna sam…al stvarno umorna…ovih 5 dana sam stvarno uživala…pogotovo za Novu…osjećaji…smirenost…sreća?!...U 11 je počela molitva…pjesme…na kraju tišina…nas,dvjestotinjak u crkvi…nepoznatih…i mir…u pozadini…izvana…pucnjava…
Uz nas samo uzdasi…i gitara…i vlastite misli…a onda,samo netko prozbori „Sretna nova 2007.“…svi ustaju…sa smiješkom na licu…grle se…ljube…čestitaju…
Nikad u životu nisam u tako kratko vrijeme izljubila,izgrlila toliko ljudi…i još nepoznatih…sa svih strana Europe…kako se poslije tako nečeg ne osjećati sretno,ispunjeno?!...blaženstvo…ljepota misli…osjećaja…
I poslije smo prešli na zabavu…festival naroda…svaka zemlja je imala svoje predstavljanje…bilo je savršeno…puno smijeha…zatim smo se prebacili u drugi dio,izvan crkve…u prostorije za hranom,pićem i naravno,glazbom…opet zaplesah (očito su to samo sretni trenuci)…i samo kružim glavom…gledam oko sebe…ljude…strance…a opet tako bliske…poslije…uz umor…odlazim u svoj topli krevet…
Sutradan odlaze…i čarolija nestaje…vraćam se stvarnosti…i gledam fotografije…lica…:)
Vidimo se opet… ... inače,SRETNA VAM NOVA 2007.