Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ovo je samo moj svijet...

Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->

something about me...

->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija




(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)

->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...

->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)

->sve omiljeno:

->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)

->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)




->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"

"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"

"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."

"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-

"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)

utorak, 28.11.2006.

Dnevnik moje malenkosti...

Počinje jednom rečenicom,jednim naslovom jedne pjesme...prilično blesave al s najboljom poantom...

i onda...


I...bližim se šesnaestoj...(brzo će to)...a nada je splasnula...možda već i sek.poslije zadnje napisane riječi...ili s vremenom...
napisah drugi,odrasliji život...a riječi ostadoše samo to...6 hladnokrvnih slova...

i evo...nekima je najljepša...i meni je...:)



i pjesma...koju sam čula u Zvuku a odavno nije bila "uz mene"...slavim njen povratak

nedjelja, 26.11.2006.

Kakvo je ovo vrijeme...

Prvo mislim na ovo vani...pa kaj je ovo kraj 11.mjeseca?!...mislim,paše meni,al ovo nije malo normalno:)
Drugo mislim,na štrajk...mislim,jesmo se mi fino lipo odmorili (tj.ja stvarno jesam...ni otvorila knjigu nisam,pa zato sad moram:),obišla sam sve kave(ok,osim nekih,a kak da stignem:),vidjela se s ljudima...život je lip:),al mogli su oni još to malo...dan,dva...i jbg,nije njima sad loše...za 6 god.plaća im 60 % veća... sad kad sva pubertetlija za profesore ode:)...
Treće mislim na ljubav...čitam nečije blogove...pada mi mrak na oči...čitam neke druge...počnem plakat...čitam neke treće...ljudi uživaju (pusa crnokosa drugarice)...i gledam sebe...i shvatim da radim sranja,velka sranja...
napravim ono najgore,zeznem,lažem...onda lažu i drugi...onda okončam sve to...i napravim najbolju stvar...mirujem,sanjam,plačem za zagrljajima...i ne žalim se...sasvim sam svoja...

evo jedna pjesma,koju sam pokupila s frendičinog bloga,savršena je:) :

četvrtak, 23.11.2006.

U ovom svijetu čovjek je poput osamljenog otoka usred oceana...

Posjetila su me dva čovjeka...muškog i ženskog spola...:)...kad sam vidjela onog muškog (spola:),skoro sam pala u nesvijest...NAJBOLJI FREND mi se tako promjenio...fizički (ta kosa...:)...a i sav je nekako veseo...sretnog lica...čovječe,kako ga dugo nisam vidjela...od onih sjebanih dana kad se mučio sa nekim stvarima...sa životom:)...ajme,kako mi fali...tek sam danas shvatila koliko...volim te:)
Frendicu (onu ženskog spola:),viđam povremeno,tako da nema iznenađenja:)...joj,kako vas volim:)...trebam li to ponovit još nekoliko puta?!...:)
Full mi je drago što su došli,što sam napravila kafu i čak dobila pohvale za nju:)...morat ćemo mi to češće...:)...život bez one svakodnevnice sad nije nikakav...ok,je za preživjet,ne žalim se na sadašnju ekipu...ali da vas sve imam kraj sebe...i best frendove...:(
k vragu,suze mi klize niz lice...

4ever prijatelji:)


da se vratim na naslov...ne znam,u prošlom postu sam dobila nečiji komentar...anoniman...ne znam zašto se nije predstavio...možda zbog tuge,sramote...kako to opisati?!...
ne shvaćam,zašto se meni obratio,zar moje riječi,ovaj moj svijet izgleda kao da nekoga mogu spasit?!...prvo spasite mene:)
ne,stvarno ne znam tko je...očito treba pomoć...ko u ovom svijetu ne treba?!...al kad si tinejdžer...i ako je jedino što te može spasiti,tama...trebaš izlaz...ali osvjetljen...jer svaki drugi...stvara samo prah...i tvoj nestanak...vrijedi li?!
zato,anonimni goste,obrati se ponovno...ispričaj svoju priču...pokušat ću...

zasad samo pjesma...opisuje li stanje?!

nedjelja, 19.11.2006.

"Ljubav je poput žive u ruci.Otvorite šaku i ona će ostati,stisnite je i ona će pobjeći..."

Jim se opisao upravo onako kako bi se sad trebao moj bivši:
"Vidim se kao inteligentno,osjećajno ljudsko biće s dušom klauna koja me uvijek prisiljava da u najvažnijim trenucima sve zeznem."
Jesam li prošli post završila rječju PRIJATELJI?!
Više ona za mene ne postoji,bar na neko vrijeme,u kojem ću (nadam se) sve zaboraviti.Možda jednog dana dođem do njega i kažem:"Ok.Zaboravljeno je.Sada se možemo nadopunjavati rečenicama."
Bilo je jednostavno.U srijedu sam skupila hrabrost i iznijela sve što sam trebala.Tijekom dana se smirio i na kraju smo se rukovali izgovorivši prijatelji.Navečer je opet bio ljut.Ok,shvaćala sam.Sljedeći dan ga nisam ni vidjela,prekjučer sam ga izbjegavala a onda navečer...prokleti internet...bila sam kod frendice,a ona naravno na icq...rekao mi je da hitno dođem,ima mi nešto za reć...a onda je počeo...bilo je strašno...kao da se dop.sa strancem...bezobraznim gadom...stvarno je bio gad...al iznad svega mi je drago što je u tom napadaju priznao nešto...da je lagao...puno puta...kako bi me zadivio...od samog početka sam znala...toliko laži...uvijek preveslana...al nikako slijepa...samo se sad nisam nadala da će priznati...jesam li ja to u sebi osjetila trunku divljenja?!
Jučer se ponovno smirio...krenuo sa ispričavanjima...u njegovom stilu...volio me,i još me voli...
Rekla sam da me više nije briga...samo želim sve zaboraviti..."udaljiti se"...drago mi je što nisam ispala najveća koza u cijeloj priči...i sad samo želim uživati...i znam da će svaki dan proć pokraj mene tužna lica...al ne mogu...neke riječi su me zadavile...zato sada završavam

prijatelji jednog dana...sada samo jedinke za sebe...

Zašto padati ka nekom dnu?!Moram se skontrolirati (iako su mi rekli da sam opet ona "prava")...drago mi je...
Spavala sam sinoć kod frendice...mi,same at home...prvo smo spekle (prepekle:) kokice,pa navile mjuzu,pa se nalickale,natapirale i prekopale ormar njene mame...ona se ipak odlučila sam za čizmice tako da je ostala u gaćama:),a ja sam obukla tajice,kiltić,kariranu kravatu i košuljicu,s crnim grudnjakom ispod:)...parav punkerica,obećala sam da ću jednom u školu doć takva...:)
i onda smo krenule divljat,plesat (ja pogotovo,uz takav styling:)...čovjek bi pomislio,kolko su ove popile danas:)...eh,onda se smirismo,pospremismo...i bacila smo se na film...pošto je bio dosadan,okrenule smo na rtl:),tj.subotnji pornić...tako bolesna stvar,strašno:) :) :)...i poslije the end-a zaspale:)...bilo je stvarno zuper (fotke će bit...kad s moba prebacim:)...
Niš,sad moram ić...frendica i ja idemo u kazalište,na "Briljanteen"...brijem da će bit super,uz rock:)..

Pusaaa...

srijeda, 15.11.2006.

Sve što je lijepo,kratko traje...

Nedavno sam skoro zapjevala ovu pjesmu (eh,da mi je Stublićev glas:)...nekad sam čak htjela da to bude "naša" pjesma...voljela sam ju...al nikad nisam izrazila tu želju...

Ugl.rekao je da mu idem na živce s tim mojim blogom i pjesmama...povrijedilo me,al shvatila sam da je to bila samo užurbana reakcija,iz korijena ljutnje...samo zato što sam rekla gotovo je ,osjećaji su se promijenili,a odluku sam donijela zbog stihova...
bila je to nedjelja...dan učenja...i moj manjak koncentracije kao i uvijek...razmišljala sam...
u ov e2-3 god.,od moje prve vezice...i slobode...željela sam bar samo jednom biti pošteno voljena...slično ovome

i bila sam...ostvarilo se...možda i još jesam...al morala sam se osloboditi...
i odjednom,ruka je samo potražila olovku i papir...i nastala je...

jednostavno,došlo je...i nisam mogla dalje...biti glumac...
Danas sam otkrila masku,objasnila sve,s moje strane...a s one druge,ljuta mišljenja...pronalazak ostalih razloga...pad svojeg "ja"...
ne Hrvoje,bio si voljen al eto...moralo je jednom splasnuti...ne znam,da li je možda prerano,al k vragu,nije li bolje biti iskren?!...bilo je lijepo,uz sve te probleme (dobro znaš koji su),držali smo se...hvala na strpljenju...prvi put sam se uistinu osjećala voljenom,iz sve snage...pa ipak,bila je to 1.prava veza moje malenkosti...trudila sam se koliko sam mogla...a znam da si i ti...
još jednom,oprosti mi...i veliko hvala za sve...

prijatelji...

petak, 10.11.2006.

„Nema goreg mučenja od mučenja u vlastitim mislima“

Jučerašnji sat hrvatskog jezika…obožavam kada obrađujemo filozofska pitanja i dolazimo do nekih,čudnih zaključaka…svi satovi hrv.u usnovnjaku su bili takvi…mi,filozofska djeca (nas par velikodušnih stvaralaca:),filozofska profa i zanimljive teme…razmišljanja o životu…nastanku svega oko nas…uvijek potaknuti čitanjem nekih knjiga,poput Sofijinog svijeta,prepoznavali smo svijet oko sebe…vlastito ja… fale mi ti dani … sad se sve svodi na mučenje,štrebanje…nema slobode…analiziraju se djela…k vragu,pa kako točno pogoditi što je pjesnik zapravo htio iznijeti iz srca…za jednu pjesmu postoji tisuću mišljenja…i sva različita…a možda nijedno ono pravo…
Da,zašto pišem ovo…i kakve to ima veze s naslovom…
Pa pišem,eto…jer okolo mene ima sve više mladih umjetnika,pjesnika…:)…mogu reći da sam i ja još uvijek jedna od njih (iako me vrijeme odvlači od olovke i moje išarane bilježnice:) ali nimalo toliko dobra kao neki…
Npr.bobi van kenobi…simpa dečko iz jednog susjednog grada…iz provincije:)…život ga je očito izludio pa je misli počeo prenosit na papir…:)…i čisto mu dobro ide…moglo bi se reć i savršeno…duboki tekstovi,razmišljanja jedne neopterećene savjesti i idealan stil…svaka je pjesma vrijedna sama za sebe…i obilježava njegove emocije,uvijek u potpunosti,do same srži…sad,njegovu svaku pjesmu prepoznajem na svoj način…a on me rijetko prevari…:)
Jedna od ljepših:):

A naslov…rečenica izrečena u vrijeme podneva…k vragu,tad nisam skoncentrirana za takvu filozofiju…noć…tada prepoznajem smisao…
misli…JEDINA naša istinska sloboda…koja nam može biti kut u igri skrivača…jer u tom kutu smo uvijek sami,i neprepoznatljivi…u tom kutu postojimo sami za sebe…i sanjarimo…o potrebnim…i onim manje potrebnim stvarima…koje nas muče…i samim time uništavamo sebe…mijenjamo raspoloženje…i plovimo prema dnu…

i evo,da ne bi ostali bez nijedne moje pjesme u zadnje vrijeme:):

ponedjeljak, 06.11.2006.

Eto ti ga na...i...ja volim svoje malo derište:)

I fala bogu da smo dočekali...LEDDDD:)...1.klizanjac ove sezone,mary and I...
Moram li pisati o svom oduševljenju?!:)...ja sam na ledu netko drugi...neopterećena...opuštena...i svijet je opet samo moj:)...
naiđoh na ovo,smijeh...:)...moj uzor...:)...ne,nije peder...on je samo...LEGENDA:)


da,pretpostvaljate da to derište nije Plushenko pa...:)
ono moje malo derište je onaj moj savršeni skoro pa trogodišnji mali bratić...onaj s onom scenom u dućanu (za one koji nisu pročitali...znači...kao što rekoh,scena u dućanu...on i ja u redu na blagajni...neka ogromna ženska ispred nas...a on..."Andrea,ova teta me podsjeća na trajekt!"):)...ak sam tad živa ostala...:)
i jučer,dođem ja doma...a stara ispriča što je mali znatiželjko pito,kad ga je dovela k nama iz vrtića:)...
otišo on u kupaonicu,kad ono,vraća se...i pita :

(misleći na uloške...)...moja stara,"da"...a on pita
A ja skoro na pod pala od smijeha...
ROĐENA LEGENDA:)

četvrtak, 02.11.2006.

Upravo biti rođen zbog ljepote & ugledati žalost....Kakva je to krhka bolest?!

Opet...opet se ponavlja ista priča...ŽELIM jednom čuti THE END!!!
A dan je tako lijepo počeo...okupljanje ekipe iz osnovnjaka...ponovno proživljena ona stara svakodnevnica...klafranje,klafranje,smijeh...sreća...zbog hrpe ljudi oko mene...zbog prijateljstva...u takvim slučajevima zaboravljam ono -u dobru i u zlu-...bitno je samo da su ovdje...da mi uljepšaju dan...kao danas...(p.s.volim vas:)

al sreća i ja...e,ne ide to...dvije suprotnosti...ako i krene dobro,u sek.se sve preokrene,zacrni...i to uvijek zbog bliske osobe,one koju bi čovjek trebao najviše voljeti,jer k vragu,pa podarila mi je život...al ne,kolko god se ja trudila pokazati ljubav,zahvalu na svemu što mi je u životu pruženo,suosjećanje...ok,lijenost mi je mana...al pretvoriti ju u grom?!...
...uvijek dobijem negativne misli,suprotnosti...drugoj strani uvijek nešto smeta (k vragu,zašto smo tako teške osobe?!)...i onda sve fino zapakira u paket i baci ga na mene...ta bujica riječi...
i onda...uvijek u ovoj situaciji...sjetim se riječi bliskih mi osoba,ni krivih ni dužnih (i dalje sam im zahvalna što su me počastile tim tračem,iako sam još nesigurna u njegovu istinitost)...
samo ta jedna rečenica mijenja sve..."Neželjno dijete"...kada sam ih pitala,rekli su mi da nije istina,da ima toliko ljudi koji mi to mogu potvrditi...pitahu me "Otkud mi to?"...šutila sam...i nastavili su s uvjeravanjem...
a sad...u ovakvim trencuima sam bliska istinitošću tih riječi...pa se pitam...pa k vragu,zašto sam onda ovdje?!...da me tretiraju osobe kojih nisam ni dostojna?!...zašto dozvoljavam sve to?!I povlačim se u svoj kutak...svijet...misli...i plačem...suze uvijek same krenu...kao mlazovi...ponekad me strah da neće prestati...
zašto ne napraviti ono što je prošli put bilo nedovršeno...i samo...spasiti sebe...