Pregled posta

Upravo biti rođen zbog ljepote & ugledati žalost....Kakva je to krhka bolest?!

Opet...opet se ponavlja ista priča...ŽELIM jednom čuti THE END!!!
A dan je tako lijepo počeo...okupljanje ekipe iz osnovnjaka...ponovno proživljena ona stara svakodnevnica...klafranje,klafranje,smijeh...sreća...zbog hrpe ljudi oko mene...zbog prijateljstva...u takvim slučajevima zaboravljam ono -u dobru i u zlu-...bitno je samo da su ovdje...da mi uljepšaju dan...kao danas...(p.s.volim vas:)

al sreća i ja...e,ne ide to...dvije suprotnosti...ako i krene dobro,u sek.se sve preokrene,zacrni...i to uvijek zbog bliske osobe,one koju bi čovjek trebao najviše voljeti,jer k vragu,pa podarila mi je život...al ne,kolko god se ja trudila pokazati ljubav,zahvalu na svemu što mi je u životu pruženo,suosjećanje...ok,lijenost mi je mana...al pretvoriti ju u grom?!...
...uvijek dobijem negativne misli,suprotnosti...drugoj strani uvijek nešto smeta (k vragu,zašto smo tako teške osobe?!)...i onda sve fino zapakira u paket i baci ga na mene...ta bujica riječi...
i onda...uvijek u ovoj situaciji...sjetim se riječi bliskih mi osoba,ni krivih ni dužnih (i dalje sam im zahvalna što su me počastile tim tračem,iako sam još nesigurna u njegovu istinitost)...
samo ta jedna rečenica mijenja sve..."Neželjno dijete"...kada sam ih pitala,rekli su mi da nije istina,da ima toliko ljudi koji mi to mogu potvrditi...pitahu me "Otkud mi to?"...šutila sam...i nastavili su s uvjeravanjem...
a sad...u ovakvim trencuima sam bliska istinitošću tih riječi...pa se pitam...pa k vragu,zašto sam onda ovdje?!...da me tretiraju osobe kojih nisam ni dostojna?!...zašto dozvoljavam sve to?!I povlačim se u svoj kutak...svijet...misli...i plačem...suze uvijek same krenu...kao mlazovi...ponekad me strah da neće prestati...
zašto ne napraviti ono što je prošli put bilo nedovršeno...i samo...spasiti sebe...