Marketing
Sve što je lijepo,kratko traje...
Lijepo, lijepo neopisivo,
Ljubit' je oci crne,
Oci crne s juga.
Neka, neka traje beskrajno,
Trenutak ovaj,
Dok nad nama sija duga.
Lijepo, lijepo neopisivo,
Ljubit' je oci crne,
Smede ili plave.
Ljubav, ljubav traje beskrajno,
Kao da leti,
Izmedu sna i jave.
Nocu zvijezde vrte se,
Nad nama i u nama,
Ljubi me u tami,
Jer smo sami.
Je!
Kad budem s vama sjajni oblaci,
Moje ce suze s kisom padati,
I tiho, tiho saptati: "Volim te!"
To je sve.....
Ljubit' je oci crne,
Oci crne s juga.
Neka, neka traje beskrajno,
Trenutak ovaj,
Dok nad nama sija duga.
Lijepo, lijepo neopisivo,
Ljubit' je oci crne,
Smede ili plave.
Ljubav, ljubav traje beskrajno,
Kao da leti,
Izmedu sna i jave.
Nocu zvijezde vrte se,
Nad nama i u nama,
Ljubi me u tami,
Jer smo sami.
Je!
Kad budem s vama sjajni oblaci,
Moje ce suze s kisom padati,
I tiho, tiho saptati: "Volim te!"
To je sve.....
Nedavno sam skoro zapjevala ovu pjesmu (eh,da mi je Stublićev glas:)...nekad sam čak htjela da to bude "naša" pjesma...voljela sam ju...al nikad nisam izrazila tu želju...
Ugl.rekao je da mu idem na živce s tim mojim blogom i pjesmama...povrijedilo me,al shvatila sam da je to bila samo užurbana reakcija,iz korijena ljutnje...samo zato što sam rekla gotovo je ,osjećaji su se promijenili,a odluku sam donijela zbog stihova...
bila je to nedjelja...dan učenja...i moj manjak koncentracije kao i uvijek...razmišljala sam...
u ov e2-3 god.,od moje prve vezice...i slobode...željela sam bar samo jednom biti pošteno voljena...slično ovome
i bila sam...ostvarilo se...možda i još jesam...al morala sam se osloboditi...
i odjednom,ruka je samo potražila olovku i papir...i nastala je...
RASTANAK
Naš rastanak
pod ovim tmurnim oblacima.
Nevinost.
Kotrljanje ka nekim svojim putevima.
Zvono
što predstavlja kraj
u našim očima.
Tvoje blješću
(još uvijek istim žarom)
a moje su suze ugasile
i više neće sjati,
nemaju za što.
Krug ljubavi je zatvoren.
Razbijena zrcala svuda oko nas,
nemir na vrhu jezika.
Beskonačnost
svega što postoji...
Ti i ja
nikada više
kao jedna misao...
Samo,
zapisana povijest...
Prijatelji...
jednostavno,došlo je...i nisam mogla dalje...biti glumac...
Danas sam otkrila masku,objasnila sve,s moje strane...a s one druge,ljuta mišljenja...pronalazak ostalih razloga...pad svojeg "ja"...
ne Hrvoje,bio si voljen al eto...moralo je jednom splasnuti...ne znam,da li je možda prerano,al k vragu,nije li bolje biti iskren?!...bilo je lijepo,uz sve te probleme (dobro znaš koji su),držali smo se...hvala na strpljenju...prvi put sam se uistinu osjećala voljenom,iz sve snage...pa ipak,bila je to 1.prava veza moje malenkosti...trudila sam se koliko sam mogla...a znam da si i ti...
još jednom,oprosti mi...i veliko hvala za sve...
prijatelji...
Post je objavljen 15.11.2006. u 14:51 sati.