|
|
| < | ožujak, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ja sam Manwathiel
želim postat vitez
moj zhivot je ljepshi zbog onog shto chinim za druge
ne podržavam današnje društvo koje je opsjednuto alkoholom, drogom i cigaretama. ako mislite da vas te 3 stvari čine odraslima varate se. probajte pomoć starici na cesti, ili učinite neko drugo dobro djelo, to vas čini odraslima...
volim govoriti u srednjem spolu
cijenim unutarnju ljepotu
volim razgovarati i hugati ljude
želim dokazati da jedna osoba može promijeniti svijet na bolje
ne sudim ljude po muzici, stilu, sklonostima, religiji
joj da i imam svoj religiski pokret(neki bi to nazvali sektom pa eto zovite kak vam drago)
hug
♂+♀=♥
♂+♂=♥
♀+♀=♥
filmeki :
i love you philip morris
sebastians voodoo
stephen King Kingdom Hospital
Pokemon apocalypse
Blogs:
anime freak
Casanova :)
Feministica Mimaču
Uploaded with ImageShack.us
Music Playlist at MixPod.com
Get your own Chat Box! Go Large!
tužni su se oblaci nadvili nad moj život. da se ubijem, rekli bi:bio je dobar. a što vam to bio je dobar znači. niste me poznavali, niste razgovarali samnom niti ja s vama. mrzili ste me, ja sam i na vas gledao s gađenjem. ljudi. bah! bio je dobar... u čemu? u sexu? da, nema boljeg! bio je dobar. hahahha. obožavam kad to kažu. patetična jadna sramotna bića! nije istina da ne možete bolje, možete biti ohoho visoko, možete toliko postići, a vi se radije pračakate u blatu kao crvi. a dobro, svaki bedak ima soje veselje, kažu da je blato dobro za kožu. s gnušanjem gledao sam kroz prozor tramvaja, neka žena sa strganom nogom(starija gospođa) uđe u tramvaj i zamoli da joj se netko digne. pa ona je starica, pomozite joj. neki mladić joj opsuje. ona mu odvrati, on prijeti šakama. zaprepašteno promatram. nije to ništa novo, ali ponekad se nadam da će doći do promjene. izlazim na glavnom trgu. imam potrebu rastrgati ih sve oko sebe. danas ne mogu više izdržati u gomili, ali nastavljam dalje, odvučem se u neki pusti park i sjednem na klupicu promatram travu još vlažnu od kiše. ima tu neku boju, onako... pa kak da se izrazim, posebna vrsta zelene. ne podnosim više kontakt s ljudima. ne mogu čak ni ući u pekarnicu po kruh a da ne dođem u napast da ih ubijem. kao da neki dio mene ne želi da se petljam s njima. a opet djeca... djeci bi crkvu izgradio. djeca su toliko pametnija. djeca su budućnost koju oni uništavaju. nevina bića koja oni vode u smrt. zašto mora biti tako, zašto cijeli lijepi svijet ovako propada. naguram glavu u ruke i počnem plakati. znam ja da su ljudi govna, ali da ima i dobrih, ali u ovim crnim trenutcima ne vidim dobro. trebam nekog da me spasi. ja volim, oh kako volim. volim skoro sve, pa čak i ljude iako ne priznajem. ali ja ne razlikujem vrste ljubavi, nisam siguran da je moje biće bilo stvoreno da ih može razlikovati. volim jednu i s njom sam dugo, ali onda moja prošlost dođe. ona krije tajnu. moje zločine i onu koju sam volio prije i koju ne mogu zaboraviti. ali što da radim. da tražim oprost ili da bježim, ali opet ću je sresti.... dvije koje volim, a koju volim na prijateljski način... a volim li ja uopče ikog na onaj ljubavni način ili je sve ovo jače prijateljstvo. tražeći spas iz ove dileme gubim se. jer ne želim povrijediti sadašnju, a želim zagrliti prošlu. kao da ne vidim više smisla, kao da ne vidim više budućnosti, ja sam u tami... ja... gabrijel...
eto nastavka priče(savjetujte gabrijela jer ipak on izražava moja trenutna stanja). u školi čitava gužva, jedva čekam praznike. uz to me neš muči a opet sam hepi. trenutno razmišljam o slatkastom mirisu koji se od narcisa širi po sobi, ruke su mi hladne kao led, a meni je ok, toplo valjda. a možda i nije. što više učim o sebi to se manje poznajem. no vjerujem da će se to srediti kad ću imati vremena za posvetiti se meditaciji. jeste li se ikada osjećali kao da vam fali nešto i da nema smisla bez toga dalje? a kako to naći? to izgubljeno sjećanje... kako ga naći...
eo mene opet ljudovi moji! došla sam ranije iz škole pa iam vremena za jedan post. ako nikog ne smeta sad će priča o Gabrijelu dobiti malo više fantastičnih elemenata. ali prije nego počnem da vam kažem kaj se desilo eto sad kad dignuh pogled na sekundu. skužih da ovo cvijeće ima onu 'cvjetnu spermu' kak već. i to me zaustavilo u pisanju. jako me fascinira cvijeće opčenito, i sad ono gledam pa nema valjda uši al nema. to je sporo nešto(sporofit ili?)... no ugl da počnem pisat. Gabrijel oče govoriti a ja mu nedam hahaha
otvorio sam oči. tama. tama u kojoj sam vidio kao da je svjetlo. poljubim je. bila je tako krhka i meka... ah moja voljena... nisam noćima mogao spavati. u glavi mi je bilo preglasno. bio sam umoran što je a sebe vezalo depresiju a depresija je na sebe vezala moje slabljenje u svakom pogledu. znao sam da moram to srediti ali nisam mogao, toliko je boljelo. bio sam toliko tužan. ustanem i odšetam do kuhinje. do tad nisam primjetio da se tresem kao u groznici. a sad sam to pak odbijao primjetiti. u ruci mi se odjednom nađe nož. u sjajnoj oštrici vidio sam odraz svog prestravljenog lica. ''izbodi je. ubi je. mrziš je. ubi je. izmasakriraj je.'' i tako je to išlo u mojoj glavi. ali nisam se pomakao s mjesta. glasovi su nastavili urlikati u mojoj glavi. odjednom se pogodim nožen u dlan. ''PRESTANITE ME MUČITI'' bio sam zgrčen na podu. topla krv slijevala se niz dlan ocrtavajuči utore na koži. krv... tako je dobro mirisala. i tu negdje na sredini misli mi se vrati pamet. dignem se s poda i odem u wc. počnem ispirati ruku kad shvatim da ispod crne krvi nema rane. malo me to strefi. zavrti mi se i iz nekog debilnog razloga počnem razmišljati kako sam previše jeo i što ako se zdebljam i ostanem bez pločica na trbuhu. tad nebi bio dovoljno savršen za svoju curu(i ovak je zaslužila boljeg od mene). odem do wc-a i gurnem si prste u usta. ali nisam mogao povratiti. jednostavno nisam mogao. pamet mi se vraćala u djelićima sekunde ba kad je sve to trebalo zaustaviti. odlučio sam otići van. i to ravno put groblja. e baš su mi tu noć padale svakojake ideje. krenem ja ulicom. sve je pusto. kamenčić se kotrlja i prestigne me. promatram kako se sjene izmjenjuju dok se pokreće. -Što je Pokretaču, opet si dobauljao?- tako poznat glas iza mene. joj, vidi stvarno bio sam na groblju, nisam ni shvatio. rekoh vam čudna noć. okrenem se. neki li je tamo stajao. bio je, pa jako zgodan. mogu reći da sam se osjećao privučeno(ali ne dovoljno). koža mu je divno stajala. duga crna kosa također. iskreno nisam imao blage dume o čemu govori ali mi je bilo drago što je svratio pozornost na sebe. njegova lijepa pojava bila je kao sjajna zvijezda padalica. okrenem se i nastavim hodati nekamo. -Pokretaču pa zar si me zaboravio?- još sam ga neko vrijeme ignorirao a onda stanem ispred nekog otvorenog groba. -Nisam te nikad ni poznavao.- on se naceri. -nije li grubo tako nešto reći?-
-ne vidim razloga zašto bi bilo grubo.- iskreno počeo sam imati osjećaj da će me taj lik silovati što me ni u najmanju ruku nije smetalo, mislim imao sam i prije odnose sa svim spolovima. dalje se ne sjećam što je bilo. hodao sam prema kući kad sam ponovno postao svjestan prostora oko sebe. polako se danilo. bio sam mokar. zar sam se kupao? uđem u kuću i obrišem se. -Anđele!- njen predivni glas iza mene. -da zaista jesam anđeo kojim me smatraš bog nebi dopustio da padnem. a zašto onda padam?- ona me zagrli. tako je topla. ispunjava me spokojem. na taj tren zaboravljam sve probleme. -dođi anđele.- odvuče me u sobu i skine. ne nije mi bilo do sexsa. sama je to vidjela po izrazu na mom licu. pokrije me dekom i sjedne za klavir. -napisala sam uspavanku za tebe anđele.- i počne svirati. melodijaje bila hipnotizirajuća. podsjećala me na mene. nekim čudom utonem u dubok san. osjetio sma je kako me zagrlila i kako liježe do mene. ''spasi me'' prostenjao sam ne znam je li me čula. ali eto. eto sve utone u tamu. u cijeloj toj priči nisam ni primjetio da je u mojoj glavi savršena tišina i da su glasovi začepili.
-hajde pičko uzmi dim-
-ne hvala imam asmu.- bila je to moja standardna isprika pomoću koje ostajem cool bez da moram pušiti(inače nemam asmu)
-no ajde ne budi pizda.- ivek mi tutne bocu nekog alkohola u ruke. pravim se da pijem. ali ne pada mi an pamet ni okusiti to. otrov je to.... već za kojih sat vremena pijani su ko letve. mia počne teturati prema kući. ivek za njom. tužno gledam prizor. nije da mi nije zabavno gledati kako rade budale od sebe ni ne shvaćajući da sam trijezan, ali kad polude(znači postanu nasilni) zabavi je kraj. zašto uopče izlazim s njima? ma kad sam na moru, nema di izać, nema društva, pa ajde s mještanima malo(obično mi za par dana dosadi) i tak... a što da radim, pročitah sve knjige, an tv-u nema ništa... sam sam. ostavljam dečke i krečem za miom. na sreću ivek se zabio u zid(smejšna scena) pa je nije silovao dok sam došao. otpratio sam je do doma. bila je to lijepa cura duge smeđe kose, vitka, u trijeznom stanju bistra i draga. ivek mi se nakelji na leđa.
-a pičko mogli smo je zajedno!- uspio je očito doteturati za nama. krenem uzbrdo. a on se opet nasere na moja leđa i skoro zajedno padnemo na pod, al ipak je pao samo on. onako retardirano pijano i sneno me pogleda. -Gabrijele, izgledaš kao najljepša cura koju sam ikada vidio. ševio bi te.- ispruži ruku prema meni. bio je dovoljno pijan da se nije mogao dići. priznajem, uhvatili ste me! razmišljao sam o tome da iskoristim i miu i njega, naročito njega kad se tako nudi. -ako ćeš to željeti u tirijeznom stanju, vrlo rado ivek, znaš volim da me se sjećaju.- ostavim ga tamo i odem. čuo sam kako se diže, tetura riga, i opet pada. onda sam se udalji dovoljno da više nisam čuo. ovaj svijet je bio katastrofa. osjećao sam se usamljeno i jadno među njima. hodam ja tako i učini mi se da čujem neko tuljenje. ko da netko plače. nije mi bilo usput al ajde skrenem ja. ulica nije bila osvjetljena, skroz je vladao mrak, okolo mnogo zapuštenih kuća. oči mi se brzo prilagode tami, kao da mi je prirodno biti u njoj. od svjetla su me boljele oči tako da sam gotovo uvijek nosio sunčane naočale. a noć punog mjeseca sa sunčanim naočalama.. mmmm savršeno. sunčanje na mjesečini, predivno. iz misli me prene nešto što je izgledalo kao velika lopta. približim se. mala djevojčica je tamo sklupčana plakala. mala djevojčica što bi bilo kad... zatomim glas unutarnjih demona i dođem do nje. -zašto plačeš, malena?- curica me pogleda. imala je predivne velike oči, već sam vidio kako će biti prekrasna za par godina kad odraste. -izgubila sam se.-
-a gdje živiš?- ona mi opiše kuću. otok je bio mali pa sam otprilike shvatio da ljetuje kod susjede koja iznajmljuje sobe. nije mi bilo jasno kako su ju mogli pustiti u ovo doba noći samo. cijela se tresla. -ajde idemo.- dignuo sam je i nosio do doma. na putu do doma se smirila i mogla je sama hodati. saznao sam da se zove Lila, da ima osam godina, da je iz mog kvarta u zg i tako. na neko božje čudo glasovi u glavi su me pustili na miru i nisu predložili ništa perverzno i opće zlo što da joj učinim(i tako ih nisam slušao, ali bili su mi kadkad jedino društvo). otpratio sma je do doma i rekao gdje živim. otišao sam kući ali nisam spavao. počeo sam plakati, bez veze. samoća me ubijala. sve moje gluposti, jako sam se trudio činiti dobro i uvijek sam činio, ali tu je uvijek bila ta neka zla strana. te zle misli, ta želja da ubijem. djeca su me izvlačila iz tog. dovoljno je bilo samo da vidim majku s djetetom i onda sam se osjećao kao da sam spašen, ako da su me skinuli s lomače. ostalo vrijeme bio je pakao. plakao sam od straha. sljedeće jutro pravio sam palačinke. na liniji je nabijao metal. -Anđele! Anđele- skužim da je lila na vratima. super još jedan fan koji me počeo zavti anđelom(a zbog gore navedenog razloga ja sam sam sebe smatrao zlom osobom pa tako nisam mogao biti anđeo)pozovem je da uđe na palačinke. ona mi prije toga pruži crtež i zagrli me. skoro sam se opet rasplakao(ali od sreće). svakom djetetu sam htio biti stariji brat(ne ,nisam pedofil, što vam je, samo jako volim djecu jer me potiču da činim dobra djela)dobio sam dosta često crtež od djece kojima sam pomogao. inače sam volontirao u domu pa eto... -a kolko ti imaš godina?- pita ona mene
-18.- itim je počeo razgovor. od tada je svaki dan dolazila k meni. poslije je upoznala i moju curu. (rekao sam vam da nisam pedofil a vi mi niste vjerovali). da skratim priču, lila je svake godine dolazila na more, sad je već starija. rekla mi je neki dan da sam najbolji brat na svijetu. i tako. igrom slučaja dobio sam sestricu.
da znam blesava priča. a eto dosadno mi je pa pišem. neću stić ispravit tip felere pa molim da se ne obazirete. možda ću češće pisati, baš imam neki poriv za pisanje o tom.
''-pederčino!- čujem glasove iza sebe. nastavljam hodati dalje. ali ne, naravno da im nije bilo dovoljno nešto doviknuti. dolaze zamnom. ostajem miran. pokušavam smiriti bjes da ih ne ubijem. samo mi još to treba, da prolijem krv, da upropastim školovanje. dvojica me uhvate za ruke. druga trojica počinju vrijeđati. meni se sve ovo još čini kao blesava dječja igra. -bio bih vam zahvalan da me pustite.- kažem im onako mirno kao da me uopče nije briga. -uuuu- prcaju oni. -no ako se već želite tući li nešto onda mi oslobodite ruke, pet naprema jedan je malo nepravedno.- nasmješim im se kao da smo najbolji prijatelji. ako me puste nemaju šanse, oduvijek treniram borilačke vještine i planiram postati policajac(special force or something), tako da zaista, ovo me nije ni najmanje uzbuđivalo. i stvarno su glupi, puste me. mladić žučkaste kose krene na mene. imao je križić oko vrata, smješno zapravo. refleksno ga bacim preko sebe na onog imbecila koji je stajao iza mene. ne volim kad netko stoji iza mene. zahvaljujući prosvjedima grad vrvi policijom i na obzoru se stvori jedan i dotrči do nas. pita što se događa. ja onako mirno opet odgovorim. -idioti su maloljetni i pijani i napadaju prolaznike. ja sad moram poći. doviđenja.- policajček se nije brzo snašao pa me samo pustio da odem a tko zna što je bilo s tim imbecilima. i tako zbog njih zakasnim na sastanak s curom. baš krasno...''
ovo gore nema veze s postom XD oke malo. ma samo mi je došlo da pišem pa eto. ajde da to prokomentiram prvo. katolici... vi biste po onom kak je Isusek pričal treali bit.. pa nez... DOBRI! osim nasilnog pokrštavanja(bio je post o tom) još idete okolo i lijepo napadate ljude oko sebe. još npr ako vidite darkera vičete za njim sotono. a niste nikad pomislili da taj darker planira postati svećenik. ne, naravno da niste. toliko je većina vas zatupljena tim nečim da ste izgubili sposobnost razmišljanja. vjerujem da je isus za ljude govorio kao da su ovce jer pa ovce jesu glupe i prate, ali on je htio da pratite onaj neki put dobra, a ne pa hmm... da postanete zli.(ne svi naravno, ali većina) i tako u crvi 2000 ljudi. 1000 ih ide jer ako ne odu bit će odbačeni od društva. 500 ih ide jer su blago rečeno psihički poremećeni, što znači ak ja kažem gle kako lijepa duga oni će reći ''to govoriš da me navučeš da postanem gej'' ili ako ja kažem da slušam metal oni će reći ''miči se od mene. ti Demone. tra lala...'' ugl malo su retardirani. 100 ih ide jer fakat vjeruju i niti pretjeruju u tom niti išta, dobri su prema bližnjima i nikog ne osuđuju. takve ljude poštujem. a ostalih 400 to su oni kaj idu i briju da su velki vjernici, a vani mlate (i ubijaju, sjetimo se koliko su punkera i rockera i metalaca ubili premlaćivanjem) ljude... i naravno ako ne ideš u crkvu odbace te od društva. al uz sve to oni vjeruju da idu u raj. pa prije ću ja u raj koja nebi ni primirisala crkvi(ja bar pomažem okolo ljudima, volontiram, radim nešto dobro). ali jbg. oni vjeruju da sam ja za pakao. pa oke. super. radije ću i u pakao ako vaš bog nagrađuje za takvo ponašanje. ali ovo nije ono o čem sam danas htjela pisati...
htjedoh pisat o muško ženskim odnosima. oke svi znamo da još vlada patrijarhalno društvo i da se žene još smatraju manje vrijednima, da muškarci dobivaju veće plače, i lakše se zapošljavaju(a ponekad su žene sposobnije od njih, mislim svi su jednaki, zakaj bi žene bile manje sposobne?). no ni to nije ono o čem oču pričat. cure danas(provedena je anketa) misle da je normalno da ih dečko tuče(čak njih 60% vjeruje to-ja bi najradije okrivila kršćansku crkvu jer, pa zadnji put kad sam bila u crkvi je bilo kad je svećenik upravo to predložio, plus to da žene trebaju bit žene i radit u kuhinji i bit posluše i pokorne, a muževi jaki, vodit žene, ma ne želite čut, pričao je o tom 2 i pol sata, to je jedan od razloga zaš više ne podnosim boravak u kući božjoj ili ti ga crkvi, no da ne skrećemo s teme...). drage moje curke. ako vi dopuštate takve stvari ond će vam tak i bit. ako mirno podnosite to ond će bit sve gore. a ako se pobunite ond se možd situacija sredi. pa zašto se ne bunite? ne razumijem. još jedna stavr uzet ću za primjer debelog muža i mršavu zgodnu ženu. on se zapustio, a ako se slučajno ona zapusti ili malo zdeblja on joj sere da je ružna ovakva onakva. VI SI TO DOPUŠTATE?! mislim da bi se vremena trabala promijeniti. da žene počnu tražiti uredne drage dečke koji skrbe o svom dobrom izgedu isto kao što one skrbe o svom. a ne ovak. prekrasna cura sa ogavnim dečkom. mislim ok je ak se vole(ljubav je slijepa) ali ako su onak zajedno eto radi razonode, pa kaj ona ima slušat kak on njoj govori da je debela krmača. kad je meni bivši(tad smo bili zajedno) reko da sam ružna ja sam otišla iz tramvaja i nisam htjela opče više razgovarat s njim. za mene on je postao niže biće. ovako statistika kaže. ako ima 100 muškaraa i 2 žene ljudska rasa će izumrijeti(osim ak se kloniraju). ako imaš 100žena i dva muškarca. ljudska rasa će preživit. pa dragi muškarci kao što vidite, mi smo sposobnije od vas(oke sad sam pretjerala) u smislu da možemo uzet sperme i napravit potomstvo. i dosta je jedan od vas. samo jedan... tako da sljedeći put kad idete udarit curu sjetite se da vas ima na svijetu samo zato da svaka cura može imati svoju igračku. (oke sad sam definitivno prešla granicu) itd. bolje da stanem. point ovog sveg je da želim promjene. želim da se cure trgnu. pa borite se za sebe. pokažite zube.
ako mi dopuštate podjelit ću svama neš što mislim da će vam pomoći(onima koji su ovce naročito, iako neće shvatit vjerojatno) moja religija kaže ovako: ''ne idite uhodanim putem, umjesto toga krenite tamo gdje puta nema i ostavite trag.''
ajde uživajte mi. budite dobri. ne pravite se glupi, gluhi i slijepi kad vidite da nekom treba pomoć, ne dajte drugima da vas kontroliraju(pogotovo cure dečkima)
pozz.
do sljedećeg puta
may the force be with you
-ja sam poseban, mnogo napredniji, pametniji od svoje generacije- ja ga onak bljedo pogledam, moj pogled kao da govori ''isuse papčino tak si jadan da uvjeravaš sebe u nešto u što ne vjeruješ''. ta rečenica njegova... čula sam to toliko puta da sam prestala brojati. svaki dan skoro da to čujem.ja takve stvari ne moram na glas izgovoriti, ne moram ni u sebi izgovoriti jer znam da sam prema njima... pa bog.. da najbolja usporedba. naravno da se ne smatram ravnom Bogu ali ovim bijednim bićima to i jesam. problem nastane kad mi to kažu pa se malo umislim. iako radim na kontroli svoje umišljene narcisoidne prirode.
-Anđele, Anđele pomozi mi, trebam te.- riječi ostaju lebdjeti u zraku. na kraju se pomirim s činjenicom da je to upućeno meni. nije da me smeta al nez, neš ne štima kad to kažu. nešto jako ne štima. 
bilo bi lijepo da štima. uvijek pomognem ako mogu, oke gotovo uvijek. ako imam slušalice na ušima i ne čujem ih i još sam u pms-u ond se možd dogodi da se ne odazovem. i tako...planiram počet volontirati, još niš od tog jer prof iz vjer nikak da to sredi... ko da ga nije ni briga...
opet pišem, ah da... ali ovaj put u paru pišem roman s jednom frendicom. naravno da je perverzno i smiješno(lika pogodi metak a ženska iz romana prvo provjeri el mu kurac ok) heheh..
htjela sam napisat neš onak ko prošli post ali nisam raspoložena. svi znamo zaš mi je diz zašteko(to je urota protiv mene i malo psihičkih poremećaja u mojoj glavi). kak se to zove kad mislite da vas proganjaju? deluzije, je li? to smo učili pred koji mjesec iz psih pa mi ostalo hehe...
btw el neko zna di mogu besplatno na netu pročitat mangu bizenghast. ak zna ostavite mi link u komentare.
ovaj post odlučih posvetit nečem onak random... neš smiješno, neš bolesno, ma ko blogerski Ray William Johnson
is it just me or...
does this picture seem wrong. jbt izgleda ko žena koju guta golemi bijeli šupak 
da... ovaj... no coments...
a sad jedna fora koju prakticiraju dečki iz mog razreda. iako oni završe na podu ili stolu na kraju
je to defititivno želimo vidit bez odjeće 
a da su još emači... o slin
jednog dana napravite dvorac od pjeska i ond dođe on i razori vaše kraljevstvo
ok chill little dude(ps to je mladi Adolf
nakon što ga je mujo spasio od utapaja)
ova maca spašava svijet ko ja jeii
Satans kingdom... u a di je to? 
ja bi se bojala bit na mjestu ovog lika. jbt okružen kršćanima. daj pazi da te ne spale poslije.. znaš ipak kršćani vjeruju da ak te muče i ubiju da ti je duša spašena. znate li da neki još uvijek vjeruju u to? nevjerojatno. ja nisam mogla vjerovat. heheh no ostavimo to za drugi put. nema niš smiješno ipak. pustilo me.
to je sigurno ova vrućina. mislim da ću otvorit prozor. kad snjeg dođe u kontakt s toplinom moje sobe, ne da se pretvori u kapljice nego ispari!!!
ajde pozdrav sori na retardiranom i čudnom postu. bu next time bolje. pozz od mene i od mačke. chuus
