Marketing
uspavanka
eo mene opet ljudovi moji! došla sam ranije iz škole pa iam vremena za jedan post. ako nikog ne smeta sad će priča o Gabrijelu dobiti malo više fantastičnih elemenata. ali prije nego počnem da vam kažem kaj se desilo eto sad kad dignuh pogled na sekundu. skužih da ovo cvijeće ima onu 'cvjetnu spermu' kak već. i to me zaustavilo u pisanju. jako me fascinira cvijeće opčenito, i sad ono gledam pa nema valjda uši al nema. to je sporo nešto(sporofit ili?)... no ugl da počnem pisat. Gabrijel oče govoriti a ja mu nedam hahaha
otvorio sam oči. tama. tama u kojoj sam vidio kao da je svjetlo. poljubim je. bila je tako krhka i meka... ah moja voljena... nisam noćima mogao spavati. u glavi mi je bilo preglasno. bio sam umoran što je a sebe vezalo depresiju a depresija je na sebe vezala moje slabljenje u svakom pogledu. znao sam da moram to srediti ali nisam mogao, toliko je boljelo. bio sam toliko tužan. ustanem i odšetam do kuhinje. do tad nisam primjetio da se tresem kao u groznici. a sad sam to pak odbijao primjetiti. u ruci mi se odjednom nađe nož. u sjajnoj oštrici vidio sam odraz svog prestravljenog lica. ''izbodi je. ubi je. mrziš je. ubi je. izmasakriraj je.'' i tako je to išlo u mojoj glavi. ali nisam se pomakao s mjesta. glasovi su nastavili urlikati u mojoj glavi. odjednom se pogodim nožen u dlan. ''PRESTANITE ME MUČITI'' bio sam zgrčen na podu. topla krv slijevala se niz dlan ocrtavajuči utore na koži. krv... tako je dobro mirisala. i tu negdje na sredini misli mi se vrati pamet. dignem se s poda i odem u wc. počnem ispirati ruku kad shvatim da ispod crne krvi nema rane. malo me to strefi. zavrti mi se i iz nekog debilnog razloga počnem razmišljati kako sam previše jeo i što ako se zdebljam i ostanem bez pločica na trbuhu. tad nebi bio dovoljno savršen za svoju curu(i ovak je zaslužila boljeg od mene). odem do wc-a i gurnem si prste u usta. ali nisam mogao povratiti. jednostavno nisam mogao. pamet mi se vraćala u djelićima sekunde ba kad je sve to trebalo zaustaviti. odlučio sam otići van. i to ravno put groblja. e baš su mi tu noć padale svakojake ideje. krenem ja ulicom. sve je pusto. kamenčić se kotrlja i prestigne me. promatram kako se sjene izmjenjuju dok se pokreće. -Što je Pokretaču, opet si dobauljao?- tako poznat glas iza mene. joj, vidi stvarno bio sam na groblju, nisam ni shvatio. rekoh vam čudna noć. okrenem se. neki li je tamo stajao. bio je, pa jako zgodan. mogu reći da sam se osjećao privučeno(ali ne dovoljno). koža mu je divno stajala. duga crna kosa također. iskreno nisam imao blage dume o čemu govori ali mi je bilo drago što je svratio pozornost na sebe. njegova lijepa pojava bila je kao sjajna zvijezda padalica. okrenem se i nastavim hodati nekamo. -Pokretaču pa zar si me zaboravio?- još sam ga neko vrijeme ignorirao a onda stanem ispred nekog otvorenog groba. -Nisam te nikad ni poznavao.- on se naceri. -nije li grubo tako nešto reći?-
-ne vidim razloga zašto bi bilo grubo.- iskreno počeo sam imati osjećaj da će me taj lik silovati što me ni u najmanju ruku nije smetalo, mislim imao sam i prije odnose sa svim spolovima. dalje se ne sjećam što je bilo. hodao sam prema kući kad sam ponovno postao svjestan prostora oko sebe. polako se danilo. bio sam mokar. zar sam se kupao? uđem u kuću i obrišem se. -Anđele!- njen predivni glas iza mene. -da zaista jesam anđeo kojim me smatraš bog nebi dopustio da padnem. a zašto onda padam?- ona me zagrli. tako je topla. ispunjava me spokojem. na taj tren zaboravljam sve probleme. -dođi anđele.- odvuče me u sobu i skine. ne nije mi bilo do sexsa. sama je to vidjela po izrazu na mom licu. pokrije me dekom i sjedne za klavir. -napisala sam uspavanku za tebe anđele.- i počne svirati. melodijaje bila hipnotizirajuća. podsjećala me na mene. nekim čudom utonem u dubok san. osjetio sma je kako me zagrlila i kako liježe do mene. ''spasi me'' prostenjao sam ne znam je li me čula. ali eto. eto sve utone u tamu. u cijeloj toj priči nisam ni primjetio da je u mojoj glavi savršena tišina i da su glasovi začepili.
Post je objavljen 22.03.2011. u 20:24 sati.