nedjelja, 16.09.2007.

Neplanirano

Hodam si u petak po stanu i pazim da ne padnem u bananu. Love džepovi mi prazni a u glavi snovi razni. Iz Zagreba stigli ljudi počne gradić da se budi, ali i svatko opet nešto kudi jer su ljuti isti ljudi. Urlik gromki telefona odbaci me do plafona, a sa druge strane žice zove Domich me na pivce. "Još je rano prijatelju" sjedoh shrvan u fotelju, "hajde imam jedan plan" da rasturim noćas stan." Nazvah dva tri telefona da sam lud i sam sam doma, nije baš to moj bio dan jer mi prošo rođendan, al je sudba tako htjela da iz cijelog našeg sela razni svati svakih čuda dođu k meni obliveni. Greška pročula se tada preko našeg malog grada da je Bojan doma sam i da slavi rođendan. Već je prošo jedan sat ljudi stigli pristizat. Probao sam biti fin reć da krevet nije trampolin ali padoh iskušenju, skačući i ja po njemu. Kada nestalo je gore jela pade neka acapella, a onda nastala je koma reko ljudi ajde doma. Prava luda klijentela ni u 7 doma nije htjela. Kad provjerih svaku sobu što iskorištena je bila uzeh auto odoh kući s tek jednom razbijenom čašom na duši.



Napomena : fotografirano u vrijeme razumnog broja ljudi (prije 1h) i isprike onima koji nisu znali jer nisam znao ni ja za ovaj događačić .Svi koji su ostavili kapute (2 crna ženska ) i ključeve neka se jave na msn jer nemam pojma čije je to. Pozdrav!
- 12:24 - komentari (18) - print - Neplanirano -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.