Manchi
ŠKRTOST
Škrtost je svakodnevna pojava u današnjem svijetu. Nažalost, često se susrećemo s njom, barem što se mene tiče. Čemu je to razlog stvarno ne znam, ali sa sigurnošću mogu potvrditi da ne volim škrte ljude. Što pod tim podrazumijevam? Pa, da vidimo... Npr. nalazimo se u kafiću nas cca. četvoro, prvi naruči kavu, drugi čaj, treći sprite, a ja fantu. Dođe vrijeme kad smo se naklafrali tj. vrijeme odlaska i najčešće vrijeme plaćanja. Prvi i drugi vade novčanik i uzimaju račun da vide koliko dođe njihov dio, a treći i četvrti (ja) se svađamo tko će od nas sve platiti. To je jedan vid škrtosti koji meni strašno smeta, a pogotovo zato što npr. te dvije osobe rade, a nas dvoje ne(tada).
Da se razumijemo, ja sam osoba koja bezglavo ne troši novac, štedim, ali nisam škrta. Kakav bi bila karakter da ne počastim svoje prijatelje kad imam novaca. Pročitali ste što sam navela, nisu to kokteli da svaki košta 50kn najmanje. Ja sam takva da kad nemam novaca to i kažem, a ne da dođem u kafić i platim svoj dio. Stvar je principa. Naravno da kao i svaki student, ne plivam u lovi, čak ni sada kada radim, ali mogu svako toliko platiti cugu. Moje mišljenje je takvo da ako nemam novaca, neću ni izlaziti. Ima ljudi koji ne plaćaju svoj dio, nego se 'šlepaju' na drugoga. To je po meni još gori vid škrtosti u kojem je uključeno i iskorištavanje drugoga koji je dobar, ali za tu osobu očito i glup. Ne kaže se uzalud da su dobar i glup braća(ili tako nekako).
Osim prema drugima, ljudi su škrti i prema sebi. Mnogi, iako imaju novaca radije će gladovati i hodati u 'dronjcima' nego li si priuštiti nešto što bi ih ispunilo. Radije će se kupati u kadi, nego otići na ljetovanje na more. Opravdavaju se time da su štedljivi, ali to više nije štedljivost, jer ne možeš uštedjeti skoro cijelu plaću, nego mali dio i to ako nemaš obitelj. Ukoliko je slučaj potonjeg, onda je sve ovo teško izvedivo, ali što je vrlo kontradiktorno, ljudi koji imaju obitelj prije će izdvojiti za odlazak na odmor, nego samci. Naravno, ovo je opet individualno, ali s time se najčešće susrećem. Iznimka od meni poznatih ljudi je Smartblond kojoj se na neki način divim.
Meni osobno najgora kombinacija škrtosti je kada osoba od glave do pete na sebi ima cca. 10000kn, a ne može platiti kavu. Na sreću, ne družim se s takvim ljudima. Možda previše analiziram, ali o tome da li te je osoba spremna počastiti i pri tom mislim sa kavom ili sokom puno govori o njoj. Ako je škrta na novcima, možda je škrta i na emocijama, a pri tome mislim na suosjećajnost i spremnost pomoći u nevolji. Kažem to opet iz osobnog iskustva, ne vjerujem da je to pravilo.
Koliko god nije bitno što ljudi misle o nama, opet je bitno. Ako ljudi misle da smo škti, a to poimaju negativno, automatski gubimo prijatelje, osim ako nađemo neke istomišljenike. Sve je stvar dogovora, ako se društvo dogovori da će svako platiti svoj dio to je u redu, ali ako nije, onda se ne treba tako ni ponašati. Kao što sam prije navela, nije me sram reći kad nemam novaca, pa tako cijenim i kad mi to prijatelji kažu. Srećom, ne družim se s ljudima koji se 'šlepaju' na druge. Bila sam nedavno na pizzi s prijateljicom kojoj je bio rođendan. Ona radi već 3 godine i rekla je da što više ima to više troši i da je to grozno. Istina, to nije dobro, ali opet, po meni je gore da onaj tko više ima manje troši, ali to su dvije najčešće situacije kad ljudi imaju novaca.
Moja je poruka, ne budimo škrti, ne samo na novcu, nego i na emocijama, otvorimo se prema prijateljima i budimo solidarni.