Manchi
OVISNOSTI
Ljudi često pod pojmom ovisnosti smatraju ovisnost o drogama, alkoholu i cigaretama, no ovisnost je mnogo širi pojam od toga. Mnogi zaboravljaju na one «male, nevine» ovisnosti poput one o hrani, npr. slatkišima uključujući kolače i čokoladu, o televiziji, pa u skladu s time meksičkim sapunicama ili sapunicama općenito. Osim toga, postoje i one «malo teže», poput ovisnosti o kofeinu. Kažem «malo teže» iz razloga što kava ipak nije droga ili alkohol, a opet na neke od nas djeluje tako da ne možemo zamisliti život bez nje. Moram priznati da nisam ovisnik o kofeinu, barem se trudim ne biti. Pijem kavu radi učenja, tj. da ostanem budna, no često je pijem i u kafiću, a ponekad je iz gušta popijem i doma. No, mogu bez problema funkcionirati bez kave tj. ne moram čim otvorim oči posegnuti za šalicom kave kao moja mama. Mislim da je to sve u glavi. Kava nas može razbuditi, ali neće nam pomoći da se bolje osjećamo ako smo već u bedu. Ista stvar je s alkoholom – pijem da zaboravim...- yeah right.
Da se vratimo na kavu, mnoge moje poznanice, pa i prijateljice su ovisnici o kavi. Mnoge od njih tvrde da ne mogu normalno funkcionirati ako ujutro ne popiju šalicu kave. Moje mišljenje je da im je kava samo isprika, jer kako su funkcionirale onda kada nisu konzumirale kavu. Istina, ne poričem da i ja posežem za kavom ili energetskim sredstvima kada mi se bliži ispitni rok, ali s vremenom sam i na to postala otporna, tj. ako npr. tjedan dana nerestano pijem kavu postanem imuna na nju i zaspim kao beba, dok nakon duge stanke bez kofeina u stanicama, ako popijem 1 ili 2 kave navečer teško zaspim. Moj dragi je po tom pitanju fenomen. Da ja radim njegov posao ne bi mi pomogli ni hektolitri kave da ostanem budna cijelu noć, dok on ne popije ni kapljicu. Možda i bi dok se ne uhodam, no kad bi mi posao posao rutina bilo bi mi teško držati oči širom otvorene, jer koliko god on tvrdio suprotno, njegov posao je jako odgovoran.
Kao što sam ranije rekla, postoje razne vrste ovisnosti, od lakših do onih teških i kritičnih. No, što je zapravo laka, a što teška ovisnost? Nekome laka uopće nije ovisnost, dok drugi to pak tvrdi za tešku, možda iz razloga što još nije svjestan svoje ovisnosti. Npr. ovisnost o kockanju, netko smatra da je to strašan porok, dok drugi, upravo ovisnik smatra da to uopće nije strašno iz razloga što se on/ona «može kontrolirati». No, da li se uistinu može kontrolirati ovisnost? Gdje je granica? Kod ovisnosti o hrani, da li se uistinu može postaviti granica i reći «sad je dosta» ili ipak postoji «još samo jedan griz i više neću». Dakako, postoji i ovisnost o seksu, kako kod muškaraca, tako i kod žena. Gledala sam jednom interview sa Hallie Berry koja je izjavila da ju je suprug varao dok su bili u braku, a kasnije se ispostavilo da je ovisan o seksu. Sjećate se filma «Frida», o poznatoj slikarici Fridi Cahlo? Njezin suprug je tvrdio da je vara, jer je ovisan o seksu. To me potiče da postavim pitanje, da li su ovisnosti zapravo izlika ili su uistinu ovisnosti u pravom smislu riječi? Mnogi ljudi često govore kako su ovisni o ovome ili onome, odnosno ističu svoj «problem» kao izliku da im se neke stvari ne uzmu za zlo. Dok, drugi pak negiraju svoju ovisnost i dalje srljaju u ponor.
Kako pomoći ovisniku ako odbija svaki oblik pomoći? Biti uporan, da li je to rješenje. Pročitala sam nedavno Cofexov post i moram priznati da sam se ugodno iznenadila i shvatila da ipak ima ljudi koju priznaju da imaju problem i koliko teško to bilo, pristaju na lječenje i prihvaćaju pomoć. Vjerojatno ste svi pročitali «Mi, djeca s kolodvora ZOO», ja sam je čitala dva puta, no oba puta u osnovnoj školi. To je navodno dječja literatura, ali kad si dijete ne shvaćaš puno stvari koje ti sjednu kada odrasteš i zato preporučam tu knjigu i svima odraslima.
Ovisnosti treba tretirati kao i svaki drugi problem sasjeći u korijenu. Ovisnicima treba pomoći, a ne bježati od njih kao od kuge. Svatko zaslužuje drugu priliku i pomoć kad mu je najteže. Nije od velike važnosti da li će to tko kasnije cijeniti, bitno je da pomognemo onome tko je u nevolji, jer ako činimo dobro, osjećaćemo se bolje i sretnije.