listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Nešto o meni...

* imam 17 godinica
* po horoskopu sam djevica
* idem u srednju školu
* treniram
* pije se subotom naravno kad se obavezno izlazi party
* pušim smokin
* slušam najviše narodno smijeh , i nešto od naše muziku i komercijalu obavezno
* volim iskrenost, poštenje, smijeh, sreću, izlazit, romantiku...
* mrzim dvolišnost, pohlepnost, sebičnost i laž mad
* cijenim prave prijatelje jer takvih je stvarno malo...

Nešto o mom blogu...

Najviše pišem kada sam usamljena i tužna...to su najčešće ovi noćni trenuci kada dođem doma, zatvorim se u sobu, slušam muziku i razmišljam...razmišljam o njemu s kojim sam provela 2 godine, o životu, o sreći, o ljubavi, o prijateljstvu...

Pjesmice...

Toni Cetinski - 23.prosinac

"...Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.

Sad još osjećam miris tvog tijela
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud...

Nova zora polako sad sviće
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se...

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.

Ne znam što sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad više tvoj šapat na uhu
otvaram prozor zagušljiv je zrak.

Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro sto kiša rominja
to nisu suze na mom licu...

Još pamtim sve naše posljednje riječi
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom ja znam ne bi htio
moram se boriti, moram sa tim..."



Vesna Pisarović - Ti neznaš što je ljubav

"Časa prepun stol, u meni bol
svi su noćas tu, al' nije on
s društvom nazdravljam
trudim se da se ne vidi
glasno smijem se
ne dam da itko primjeti.

Ti ne znaš što je ljubav
bez malo srama srce si mi slomio
ti ne znaš što je ljubav
jer nisi nikad nikog tako volio .

Ne mogu, ja više
ne mogu, ni suzu pustiti
što mi to radiš
Bože, snage mi daj
bar da te mogu mrziti.

A glumim, glumim da
da mi kiša ne smeta
glumim da toplo mi je
a kao santa leda sam...

Časa prepun stol, u meni bol
svi su otišli, al' nije on
vrisnula bih sad
samo da bol me popusti
srce ne sluša
bar da te mogu mrziti..."



Toni Cetinski - Kad bi dao Bog

"...Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat cu grijeh ko slamku za spas
i past cu na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti...

Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku
rađe nego svijet uzeo bi nju
i ne bi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao pa izgubio...

I stid me, i strah što ostat ću živ
ne postoji riječ koliko sam kriv
i spreman je stol
da večeram bol odeš li ti..."



Opća opasnost - Jednom kad noć

Jednom kad noć
ukrade nebu.
sve što si voljela na njemu
bit ce ti žao, bit će ti žao,
sto nisam tu
ruke pamte
samo ljubav najbolju...

Jednom kad usne
ne bude htjele
u strancu utjehu tražiti,
suze ce srcu šapnuti
da je pogriješilo
jer nije ostalo tamo
gdje je jedino voljelo...

Kada tuga jednom
na vrata dođe
a samoća zaboli
hoćeš li moći ime moje
sa usana svojih skloniti...

Bili smo jednom najbolji
o nama su priče pričali
i sad kad se sjetiš
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti lađe slomile
bure i vjetrovi...



Daleka obala - Kurve

Stvari se polako vraćaju na mjesto,
ovakvo nešto se ne događa često
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam,
i tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe,
i tad nisi mi potrebna...

Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu
sjeća me, bila si tu...

Tko zna kuda si otišla,
tko zna zbog čega se ne vraćaš,
tko zna, sve piše u zvijezdama.

Jos jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali,
što se dogodilo, gdje je ta kap
što je prelila čašu
što te natjerala da odneseš,

Sve što sam volio, a tebe sam volio!
sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao!
ma zar sam pogriješio sto sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve...!?!

Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrliš, dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah.



Gibonni - Ovo mi je škola

Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije,
jer fališ mi do bola,
i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova ruši vjeru u tebe!
ovo mi je škola i drugi puta cu pametnije...

Koje su to riječi sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu što bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć,
jedna malo prije, druga kasnije..

Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije...

nedjelja, 22.10.2006.

Jučer sam GA vidjela vani...bio je par metara od mene...pogledao me i kad me skužio samo okrenuo glavu i nešto se počeo bzvz glupavo cerekat sa frendom...
Joj grozan osjećaj, neznam dali mi je gore što sam ga vidjela nakon dugo vremena ili bi bilo bolje da ga nisam vidjela, da nisam svaki put potajno pogledala kad sam prolazila pokraj njega..
A oboje smo se pravili da se nevidimo naravno što je nemoguće koliko smo puta si prošli blizu...
Koliko god ga volim, toliko ga mrzim...neznam kako je to moguće, ali mrzim ga što je kad nije samnom, tamo se preseravao cijelo vrijeme i glumatao nešto, dok sam ja bila nije bio s nikim(barem to da nisam trebala gledat jer bi se pokupila ča)...
Kad sam ga vidjela krv mi se sledila, nije to bilo ono uzbuđenje kad ti se pojave leptirići u trbuhu ili šta ja znam šta...nije bio to baš dobar osjećaj, tako sam htjela nešto mu reći ali nisam imala snage, hrabrosti, samo sam htjela biti u njegovoj blizini, ali nisam jer ipak ponos je jači, pa sam se udaljila od njega i njegovog drušva...
Tako mi je teško bilo, neznam nisam to pokazivala, ali nije mi bilo do plesa, i zajebancije...
Ali sam ipak okrenula priču na zajebanciju jer nije imalo smisla ga onako potajno promatrat...
A sad pak razmišljam kako bi bilo lijepo da mi je jučer prišao i samo me poljubio...i kako taj poljbuac traje vječno...ali to je nemoguće. jednostavno nemoguće nakon svega...
Joj kako ga mrzim, mrzim ga što ga volim...



| komentari (6) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.