|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* imam 17 godinica
* po horoskopu sam djevica
* idem u srednju školu
* treniram
* pije se subotom naravno kad se obavezno izlazi 
* pušim 
* slušam najviše narodno 
, i nešto od naše muziku i komercijalu obavezno
* volim iskrenost, poštenje, smijeh, sreću, izlazit, romantiku...
* mrzim dvolišnost, pohlepnost, sebičnost i laž 
* cijenim prave prijatelje jer takvih je stvarno malo...
Najviše pišem kada sam usamljena i tužna...to su najčešće ovi noćni trenuci kada dođem doma, zatvorim se u sobu, slušam muziku i razmišljam...razmišljam o njemu s kojim sam provela 2 godine, o životu, o sreći, o ljubavi, o prijateljstvu...
Toni Cetinski - 23.prosinac
"...Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.
Sad još osjećam miris tvog tijela
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud...
Nova zora polako sad sviće
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se...
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.
Ne znam što sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad više tvoj šapat na uhu
otvaram prozor zagušljiv je zrak.
Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro sto kiša rominja
to nisu suze na mom licu...
Još pamtim sve naše posljednje riječi
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom ja znam ne bi htio
moram se boriti, moram sa tim..."
Vesna Pisarović - Ti neznaš što je ljubav
"Časa prepun stol, u meni bol
svi su noćas tu, al' nije on
s društvom nazdravljam
trudim se da se ne vidi
glasno smijem se
ne dam da itko primjeti.
Ti ne znaš što je ljubav
bez malo srama srce si mi slomio
ti ne znaš što je ljubav
jer nisi nikad nikog tako volio .
Ne mogu, ja više
ne mogu, ni suzu pustiti
što mi to radiš
Bože, snage mi daj
bar da te mogu mrziti.
A glumim, glumim da
da mi kiša ne smeta
glumim da toplo mi je
a kao santa leda sam...
Časa prepun stol, u meni bol
svi su otišli, al' nije on
vrisnula bih sad
samo da bol me popusti
srce ne sluša
bar da te mogu mrziti..."
Toni Cetinski - Kad bi dao Bog
"...Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat cu grijeh ko slamku za spas
i past cu na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti...
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku
rađe nego svijet uzeo bi nju
i ne bi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao pa izgubio...
I stid me, i strah što ostat ću živ
ne postoji riječ koliko sam kriv
i spreman je stol
da večeram bol odeš li ti..."
Opća opasnost - Jednom kad noć
Jednom kad noć
ukrade nebu.
sve što si voljela na njemu
bit ce ti žao, bit će ti žao,
sto nisam tu
ruke pamte
samo ljubav najbolju...
Jednom kad usne
ne bude htjele
u strancu utjehu tražiti,
suze ce srcu šapnuti
da je pogriješilo
jer nije ostalo tamo
gdje je jedino voljelo...
Kada tuga jednom
na vrata dođe
a samoća zaboli
hoćeš li moći ime moje
sa usana svojih skloniti...
Bili smo jednom najbolji
o nama su priče pričali
i sad kad se sjetiš
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti lađe slomile
bure i vjetrovi...
Daleka obala - Kurve
Stvari se polako vraćaju na mjesto,
ovakvo nešto se ne događa često
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam,
i tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe,
i tad nisi mi potrebna...
Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu
sjeća me, bila si tu...
Tko zna kuda si otišla,
tko zna zbog čega se ne vraćaš,
tko zna, sve piše u zvijezdama.
Jos jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali,
što se dogodilo, gdje je ta kap
što je prelila čašu
što te natjerala da odneseš,
Sve što sam volio, a tebe sam volio!
sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao!
ma zar sam pogriješio sto sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve...!?!
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrliš, dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah.
Gibonni - Ovo mi je škola
Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije,
jer fališ mi do bola,
i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova ruši vjeru u tebe!
ovo mi je škola i drugi puta cu pametnije...
Koje su to riječi sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu što bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć,
jedna malo prije, druga kasnije..
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije...
Ovo vrijeme tako brzo prolazi, Božić je već iza nas, Nova godina na vratima, novo vrijeme, nova iskustva; ona ugodna i manje ugodna, nova poznanstva, novi usponi i padovi..
Život je prekratak...zato uživajte..treba znat iskoristit sve što nam donosi...
Sretan i blagoslovljen Božić svakome!! Ja sam upravo okitila bor, i baš sam u Božićnom raspoloženju!!
Nek vam se ispune sve želje, svi snovi, budite sretni, ispunjeni!!
Ponekad stvarno sama sebe ne razumijem...toliko često mijenjam svoja razmišljanja, raspoloženja..
Trenutno sam tako tužna, usamljena, osjećam se tako jadno i nikako...neznam...razmišljam o nadolazećim blagdanima, svi oko mene u žurbi kupuju poklone svojim velikim ljubavima, planiraju gdje će proslavit Božić, Novu Godinu sa svojom velikom ljubavi...to me na jedan način tako živcira, iako to ne pokazujem, obilazim s frendovima dućane, pomažem im u kupnji, pokušavam im pomoći, a unutra jednostavno gorim...
Možda je jedan od razloga što sam ove dane vidjela NJEGA!! Joj stalno mi je u mislima njegov pogled, njegove riječi...čak smo i popričali nešto malo, bilo je to na koncertu, oboje vrlo pijani tako da je to i poticaj da sam došla do njega kad sam ga vidjela i popričali pola minute..
Joj nemogu opisat taj osjećaj, ta minuta mi je bila dovoljna, neznam više što da mislim, u jednom trenutku znam da me voli, nakon 2 godine da mu nije svejedno, da sam ga jedino ja uspijela zadržat 2 godine, da i njemu dođe teško, da je ipak vidio u meni nešto, pronašao nešto što je obožavao, jednostavno volio me..nadam se da nije to samo prošlost..
a opet u jednom trenutku uvjerena sam kako me nikad nije ni volio, kako ga sad boli za mene, i da uživa u životu...
Ma neznam ni sama, jednostavno neželim ni razmišljat o tome, nemogu ni ne želim..
Još je u meni onaj osjećaj kad sam ga vidjela, kad smo pričali, kad mi se približio na uho jer je bila prevelika buka od koncerta, kad me ulovio za ruku da me približi, kad sam doslovno osjetila njegov dah na sebi, kad sam ga samo poželila poljubit...mogla sam, možda čak i žalim što nisam..
Ma neznam više, toliko pitanja, ni jedan odgovor, toliko toga, što bi bilo kad bi bilo..a tko to zna...
Znam da ga volim, to je dovoljno...
Prijateljstvo
Mislim da imati pravog prijatelja je najveće bogatstvo na ovom svijetu...
Kažu da si sam sebi najbolji prijatelj, ali najljepše je imati kraj sebe osobu koja će ti uvijek pomoći, koja će biti iskrena prema tebi, koja će ti reći istinu uvijek ma kakva ona bila, koja će biti tu za tebe i u dobru i zlu, i u podne i u 3 ujutro...
Ja sam sretna što imam par pravih prijatelja za koje stvarno mislim da su prave i iskrene osobe i za koje bi mnogo toga učinila! A najljepše je pomoći prijatelju, usrećiti ga, meni je to najbolji osjećaj na svijetu...
Pravi prijatelj će uvijek biti tu, shvatit će tvoje potrebe, želje, neće se naljutit na svaku sitnicu...
Užasno mi smeta kada mi ljudi govore kako su se posvađali sa najboljim prijateljem/icom jer ne shvaćaju kako ona ima dečka, kako više vremena provodi s dečkom nego s prijateljem..
Shvaćam to na jedan način, ali ovako, ako ti je to pravi prijatelj kao prvo neće se naljutit na tebe zbog toga, pa normalno je da imamo neke osnovne potrebe, da se koji put zanesemo i zaljubimo.
Ako si ti pravi prijatelj ti ćeš uvijek naći barem malo vremena za njega.
Jednostavno, toliko me usrećuju pravi prijatelji u životu, stvarno sam toliko sretna zbog toga, sretna sam što se imam kome isplakat, što se imam s kim smijat, što znam da kad mi se nešto dogodi mogu odmah to podijeliti s pravim prijateljima, što će šutjeti o mojim tajnama, o mojim nekim skrivenim željama i mislima...
Zato poštujte prave prijatelje, ako ih zapostavljate, odmah im se javite, pošaljite im porukicu koliko vam znače u životu! Neka budu svjesni koliki su važan dio vašeg života...
Posvuda lampice, cijeli grad osvijetljen, u svakom izlogu sama sniženja i popusti...
Šta je to Božićno vrijeme??
Šta nije Božić ona toplina i i svjetlost u nama?? Mislim da je tu netko pogriješio, svake godine ono izvana, cijeli grad je sve svjetliji, svake godine sve prije i prije se pojavljuju razni ukrasi, ali kako godine prolaze, mislim da mi blijedimo, da bi ta svjetlost trebala biti u nama, a ne na nama...
Meni je Božić sreća, ljubav, želim biti sretna cijele godine, a posebno u to vrijeme, želim darivat, želim provest Badnju večer sa širom obitelji kao svake godine do sada...
Nažalost ovaj Božić nema njega, sama sam...
To mi užasno fali, jer ljubav mi predstavlja najveći dio tog Božićnog vremena...
Željela bih biti s njim poslije Badnje večeri, da zajedno odemo na polnoćku, da mu sa smiješkom poklonim neku sitnicu i razveselim ga, da ga mogu zagrlit i reći mu koliko ga volim..
Ali nažalost to nije tako..
Ipak u meni tinja jedna Božićna želja za koju bi veoma voljela da mi se ispuni...
I ako mi se ne ispuni ta želja... u mojim mislima on će biti tu, i svejedno će mi uljepšat Božić, dati će mi neko smirenje u srcu, dati će mi ljubav i neku toplinu barem u mašti...
Probat ću sanjat u stvarnosti, probat ću zamislit da je sve san;predivan san i maštat, daleko od okrutne stvarnosti...
I stvarno se nadam da će se svima na ovom svijetu ispunit barem neke najpotrebnije želje, da svi budu zdravi, sretni, ispunjeni i voljeni...da nitko ne bude tužan i usamljen...
A opet kad malo pogledam osjećam se tako sebično i pohlepno..jer imam ono što mi je potrebno, imam topao dom pun ljubavi, prave prijatelje, dobre starce i brata, idem u školu, treniram...
Koliko ima samo napuštene djece, koliko će samo djece biti samo bez roditelja, bez topline, bez doma, bez hrane za Božić i tijekom cijele godine...koliko ima samo bolesnih ljudi koji priželjkuju ozdravljenje...
Mislim da ti ljudi imaju probleme a ne neki kao ja što pate zbog neke propale ili nesretne ljubavi...
Zato mogu zahvalit Bogu na svemu što imam, i poželit da drugima bude bolje a ne meni, da drugi nađu roditelje, toplinu i dom, da drugi ozdrave što prije!!
Par ljubavnih poslovica...
* Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje
podnosimo, a za čin se odlučujemo...
* Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi…
* Čvrsta se ljubav lako ne zaboravlja.
* Ljubav čini da prolazi vrijeme, vrijeme čini da prolazi ljubav.
* Voljeti, a ne biti voljen ; isto je kao odazvati se, a da te nitko nije zvao.
* Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.
* Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima…
* Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan.
* Ljubav je bolest u kojoj je ozdravljenje gubitak.
* Gdje je jedna ljubav, tamo drugoj mjesta nema.
* Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
* Ljubomora se uvijek rađa sa ljubavlju, ali ne umire uvijek sa njom.
* Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom
* Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo.
* Ljubav je najslađa greška ljudske taštine.
* U ljubavi iskustvo ne vrijedi: ako bi vrijedilo, ljudi se ne bi zaljubljivali.
* U ljubavi se često sumnja u ono u što se najviše vjeruje.
* Vjerni znaju samo trivijalnu stranu ljubavi; nevjerni znaju njene tragedije.
* Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.
* Na početku ljubavi ljubavnici govore o budućnosti. Kad se ljubav približava svom kraju govore o prošlosti.
Jučer smo se nešto bzvz dopisivali on i ja...
Nula bodova... Šta da kaže čovjek... Subota, malo se popilo, i naravno ja debil mu poslala sms... Ni ne sjećam se svega točno, najbitnije od svega je da me on voli, previše toga ga veže uz mene, ali da on je premlad da se tako veže uz nekog, jer on me voli, zato me i odbija nakon svega..
Ma daj ajde joj kako me naživcirao..
Ima pravo na jedan način, ali čekaj on je mlad sa 20 godina?! a ja sam 2 godine mlađa od njega...
Toliko mi je stalo do njega, a opet toliko me uspije naživcirat da ga mrzim u tom trenu...
Neznam šta da mislim, krenula sam dalje bez njega, neznam koliko će to baš trajati, ovo božićno raspoloženje me baca u depresiju pomalo...
Zašto se operećujemo sitnicama, zašto ne prihvatimo život kakav je?!
zašto smo mi ljudi u mnogim situacijama toliko pohlepni i nezasitni u ljubavi i mnogo čemu, zašto tražimo uvijek nešto više...
Takva sam i ja...
Život treba prihvatit, iako donosi mnoge neprilike, nevolje i mnoga sranja, tako je..
Nikad nisam vjerovala u sudbinu, neznam dali je to stvar mene i mojeg realnog gledišta na ovaj okrutan svijet ili nečeg trećeg...ali nevjerujem u sudbinu..
Nešto se i događa s razlogom u životu, to nam pomogne, učvrsti nas...ipak kako kaže ona poslovica "što te ne ubije ojača te.." Ali zašto ja imam takav osjećaj da sam ja poslije svake izgubljene bitke u životu, još slabija, jos nemoćnija...ali nisam...s vremenom postaneš otporniji na neke stvari. I ja sam postala... A opet dopuštam si da me uvijek iste stvari povrijede i unište, opet ponavljam iste greške... Najžalosnije je što sam toga svjesna ali srce je jače, protiv osjećaja nemožeš, neki i mogu, ja nisam među tim pojedincima, uvijek me srce povede, a nažalost i sjebe...
Možda je problem što sam slaba osoba, preslaba... Ali rijetko; skoro nikad to ne pokazujem, neželim da pojedinci to iskoriste, nažalost možda neki već i jesu... Jer nemožeš toliko dobro i vješto skrivat svoje lice, svoje pravo "ja"...
Ja sam svoja, uvijek sam bila, uvijek ću biti..
Možda sam i naivna na neki način, vjerujem u neku ljubav, neki kompromis, neki sretan završetak, sretan život, ali nemože uvijek sve biti tako... Želim iz svega uvijek izvući nešto dobro, ne uspijem uvijek ali ću se potrudit, da samoj sebi olakšam...
Ali nemogu reći da sam hrabra, uvijek samo čekam, čekam budućnost, čekam da mi dođe nešto dobro samo od sebe, a nemože, mora se čovjek malo i potrudit... Nemam hrabrosti na jedan način uzeti stvar u svoje ruke, nemam hrabrosti donijet pravu odluku, previše se bojim, previše se bojim boli, tuge i ponovnih grešaka...
Toliko toga mu imam za reć, za napravit ali nemogu, osjećam se kao da tonem, kao da nema povratka, kao da vrištim usred pustog otoka, a nitko me ne čuje, nitko ne čuje moje pozive...
Zna i sam koliko ga volim, možda u tome i je problem, što bi mu i dalje dala sve.
već sam i previše puta rekla dosta je, gotovo, ali ne..jednom mora doći kraj svemu, svemu u životu dođe kraj...jednostavno takav je život...
Neću dopustit da se igra samnom, mojim osjećajima, mojom ljubavi ma koliko bi ga htjela kraj sebe...
Svjesan je svega, možda zato je problem, možda mi vraća polako sve što sam ja njemu napravila, ali nisam toliko glupa i naivna, nikada neće biti kao prije..nikada..nemojmo se zavaravat..
Predala sam ti se po treći put, mislila sam da si možda nekako zaboravio sve moje greške, predala se svojim i tvojim osjećajima, našoj ljubavi..
Dobila sam ništa, i više od ništa, ostala sam sama i prazna..
Možda sam i prelako odustala, ali ja nemogu ovako..bolje da ni ne bude onda ništa...
Da me voliš bilo bi drukčije, ma neznam ni ja..
Točno znam šta je, puklo mu je u glavu nešto sjetio se kako sam ja ovo sjebala, kako sam ja ono sjebala, i ne zna se ni javit..
ma nemogu to trpit...nemožeš se ni ti tako ponašat, nakon 2,3 mjeseca kad ti prifalim, kad vidiš da ti s drugima nije to to, vraćaš mi se, izigraš se mojim osjećajima i nestaneš...
žalosno je što znam, vidim ti u očima da ti je stalo, ali zašto se tako igraš nakon svega, nakon one 2 godine prekrasne veze..ali to je očito prošlost...samo prošlost...
Prebolno mi je ovo, prebolno..tuga mi lomi srce, osjećam kako mi se srce kida na sto komadića...i sad je kasno za sve, kasno je za nas, ljubav je grad koji sruši se, kao kula od pijeska nakon što zapuše vjetar, žao mi je što mi nismo izdržali taj naš vjetar...i ja sam sad jedan napušten list kojeg nosi i nosi i nosi hladan vjetar...
