Kao i uvijek štur u objašnjenjima i ovoga puta Dražen Budiša zatražio je ispisnicu iz stranke kojoj je godinama bio na čelu i čije je vodstvo napustio prije 5 godina nakon teškog poraza na izborima. I umjesto da se taj njegov potez pohvali kao čin moralna čovjeka, danas mu se to ističe kao mana. Zašto bi netko ostajao u nekoj političkoj stranci s čijom se politikom danas ne slaže? Zar nije poštenije otići- pa makar i uz buku?.Očito je svojim najnovijim potezom Budiša otvorio prostor ionako nesklonim medijima i novinarima da ga ponovno razvalače i "pljuju".
Ruku na srce ti mediji nisu mu bili naročito skloni ni dok je bio lider stranke koja je bila jedina prava opozicija Tuđmanu,ali doslovno su ga počeli čerečiti nakon što je je pomogao reforimiranom Račanu i SDP-u da uzjašu u sedlo vlasti uz pomoć HSLS-a s kojim su dobili tako potrebnu nacionalnu glazuru. Pritom se zaboravlja da je njegov najveći krimen što je vjerovao Račanu i SDP-u da će ga podržati u utrci za predsjedničkog kandidata. No ta potpora je izostala i pretvorila je Budišu u najvećeg "luzera i gubitnika". Možda Budiša nije bio političar s najboljim osjećajem za tajming i možda je imao "loš" nos za biranje suradnika, jer svi najbliži suradnici su ga izdali od (Gorana Granića do Joze Radoša), međutim ne može mu se osporiti dosljednost, poštenje i intelektualni potencijal.
Je li Budišu na ovaj potez natjeralo najavljeno, a zatim demantirano, ujedinjavanje HSLS-a i HNS-a te stvaranje političke baze,ljutom mu suparniku Stipi Mesiću,u tako ujedinjenoj stranci, kad se povuče s Pantovčaka, ili je stvarno ljutit na potpredsjednika HSLS-a Stanka Zrilića zbog nekih izjava ili pak na Đurđu Adlešić jer to nije sankcionirala- sada postaje sekundarno pitanje. Činjenica je da je Budiša nakon što je odigrao sjajnu rolu kao studentski vođa 1971. i odgulio godine u zatvoru pa zatim godinama bio izvan društvenih tijekova na političku scenu devedesetih vratio se s mladom strankom koja je bila lučonoša demokracije i kritičnog mišljenja i jedina opzicija Tuđmanu i HDZ-u-( a jedini se on tada odlučio suprostaviti Tuđamnu na predsjedničkim izborima i dobio sjajnu potporu opozicijske Hrvatske)- danas je odlučio baciti koplje u travu. I to bi u naciji, koja doduše pamti od Dnevnika do Dnevnika,trebao izazvati uzbunu a ne podsmijeh.
Činjenica da se zadnjih 5 g. bavi poljoprivredom i radi kao urednik biblioteke Starina u Školskoj knjizi nije razlog za njegovu diskvalifikaciju. Pa što ako mu je dosadila poljoprivreda i iako se distanciranjem od HSLS-a, kojeg mnogi vide ujedinjenog s HNS-om, želi stvoriti temelje za eventualnu kandidaturu za predsjednika?.Zar to nije legitimno pravo svakoga građanina? Pa upravo nam je Stipe Mesić- u prvoj kampanji pokazao da je iz pozicije najvećeg luzera- s 2 posto potpore birača- moguće doći do pobjede.Zašto Mesić može a Budiša ne - pa makar pokušati? Ili pravo na ambicije mogu imati samo oni koje "netko" odabere kao u nasljednoj monarhiji? Možda nam nakon namrgođenog Tuđmana i razigranog Mesića treba "knjiški moljac"- pošten i nekorumpiran čovjek?..
U srazu Gotovca i Budiše svojevremeno su mi se pozicije pjesnika i intelektualca činile bližim od onih pragmatičnog političara i intelektualca koji je ultimativno tražio "ključeve Amruševe" gdje je bilo sjedište HSLS-a .Nikad do kraja nisam uspjela doznati od V.Gotovca koji je bio razlog njegovog razlaza s Budišom kojeg je godinama doživljavao kao sina. Ostaje činjenica da je njihovim razlazom ta stranka počela svoje osipanje i taj proces traje do danas.Tko još ne pamti početnu postavu HSLS-a iz 1992. iz Sabora Budiša, Gotovac,Terzić, Zenko,Granić, Škrabalo,Primorac, Antić, Kovačević,Kramarić.Intelektualni tim iz snova .Neki mrtvi , neki eutanazirani a neki marginalizirani.
|
RSS
| Komentari da/ne?