e moj deda...

Moj deda još ne ore nebeske njive. Okopava svoje dvorište motikom, sa 87 godina. Sadi povrće, pljevi, staračkim rukama prebire kroz bilje u potrazi za puževima i travom, starim očima vreba lisne uši koje bi mu mogle oštetiti divlje ruže.
„Nitko me ne posjećuje. Znao sam da će tako biti...“, konstatira očajno, čisteći mi korov iz salate.
Moj otac kaže da ima grč u želucu od '86.-e, kad se vratio iz Švicarske u Jugoslaviju.
Je li ljudska sudbina borba protiv straha i usamljenosti? Možemo li biti sretni jedino ako izignoriramo tuđu patnju? Naravno, pod uvjetom da sami imamo sreće da nam se kockice poslože..
Čini mi se da je to nulta točka s koje kreće život odraslog čovjeka. Nakon što shvati da je srednjoškolska ljubav samo rezultat hormona i da je za dobru vezu potrebno puno više. A ponekad ni to nije dovoljno. Nakon što izgubi većinu školskih prijatelja. Nakon što shvati da posao zapravo nije osobito zabavan. Nakon nekoliko padova, probudi se sam. Shvati da se mora boriti sam, ako se stvarno želi za nešto izboriti. Ali opet, kad dođe na točku kad prihvati samoću, ona postaje teret. Svi trebamo potvrdu, podršku, nekoga... I što više upoznajem ljude, i njihove sudbine, uvijek je svima zajednička crta i uvijek je isti motiv strah od usamljenosti. Pa će si često napraviti i nešto na štetu, samo da ne budu sami. Jer samoća najčešće nije stil života, barem za većinu, nego prisila.
„Znam da ću umrijeti sam. Dođeš sam, umreš sam“, kaže moj stari.
No, ja sam još dovoljno mlada da vjerujem u ljude, u bliskost, i nadam se da ću oko sebe uspjeti kroz život okupiti ljude kojima ću dovoljno značiti. Utopija ili ne, moram u to vjerovati da bi se probila kroz život pun samoće...
I zato sam nakon svih tih godina mukotrpne vanbračne zajednice ostavila čovjeka za kojega sam mislila da je čovjek mog života. Zato sam se počela družiti samo s pozitivnim ljudima. U nadi da svojim naporom mogu stvoriti sebi bolju...socijalnu i emocionalnu...budućnost.
Tako je počela i moja borba protiv samoće.
Eh, deda moj, ti bar imaš kome reći da si usamljen..