malavita

možda je najbolje započeti ovako: jučer svog najdražeg ponosno izvijestim«dragi, sa kolegicama večeras idem na pilates. to ti je, znaš, kao neka suvremena yoga, ono body and mind fusion sa vježbama istezanja i disanja (pobogu iz koje sam mozgovne ladice ovo izvukla?) i tak' (kad sa dragim razgovaram ličnost, a bogami i jezik mi se naglo transformiraju u kontinentalca), pilates ti je živa (znalački ću ja) fora...» na to će moj dragi već tradicionalno obučen u nebesko plavu trenirku na kojoj se vrlo jasno očitava prošlotjedni jelovnik: «ma kakve vježbe, taj pilates je sto posto neki grk, sa velikim...(jel'te)...sigurno ste čule za najnovije istraživanje o tome kako su grci najbolji ljubavnici (od kuda mu samo te statistike? definitivno višak slobodnog vremena) pa ste si sad našle privatnog grka (?!)»... toliko o najdražem. dovoljno je za uvod, a i inače.

totalni osobni diletantizam prema fitness novotarijama se pokazao već kod međuljudskih, odnosno međuženskih susreta u svlačionici. naime, prva (kardinalna) greška je bila u tome što sam došla obučena pomalo avangardno za takvo mjesto pa su me svi gledali pogledom koji govori još jedna kojoj su svi govorili da je dobra u duši, sigurno piše refleksivne pjesme, nitko ju ne voli, u autobiografiji ima barem jedno rezanje žila...
svojim "bambi" pogledom sam ih ostavila u tom uvjerenju. a što sam drugo mogla? sport i zdrav život su na njihovoj strani, a protiv toga teško da se može.
sljedeća (kardinalna) greška se odnosila na odabir odjeće i asesoara u kojima se izvodi pilates. vjerujte mi na riječ, puno toga se promijenilo od mog zadnjeg pokušaja za oblikovanjem tijela – pro primo promijenio se razlog- tada sam to radila radi dečkića, a sada radi lumbalnog dijela kralježnice. pro secondo – promijenili su se običaji – tada sam vježbe izvodila, skoro pa, u yassa crvenoj trenirci i onim crnim papučicama (sjećate se onih crnih ugodnih papučica koje smo koristili za tjelesni, a bile su modni krik u bivšoj državi, sjevernoj koreji, kini i čehoslovačkoj)...a u sadašnjosti dvorana za vježbu podsjeća na podij za prezentaciju odjevnih sportskih (potpisanih) noviteta. stoga moja "za po doma" majica plus siva piđama/trenirka nisu ni u ludilu mogle konkurirati pumama, donnama karan, lacostama itd.


(kardinalna) greška koja se nikako sljedeći put ne smije ponoviti je izbor mjesta za vježbanje. strunjaču sa svojim «hotel neum» ručnikom sam diskretno postavila u stražnji dio dvorane misleći kako ću tako bolje pratiti tičericu, a i neće se baš primjetiti da imam roze čarape na mediće (dok sam se kod kuće spremala za ovu egzibiciju mislila sam kako će baš te čarape dati posebnu draž i dodatnu simpatičnost mojoj personi), ali kao i mnogo puta do tada, bila sam u krivu. ispred mene se namjestila kraljica pilatesa, kraljica body&mind/tai bo/hi-low/step pizdarija kojoj je, naravno, puma sponzor (pogađate, moji medići su prema njenom outfitu izgledali poprilično retardirano). kraljica koja je sa lakoćom i zavidnim talentom izvodila pokrete, precizno dišući i koja mi je zaklanjala pogled (jer je bilo svugdje oko mene) dok sam se ja skoro ugušila, par puta izgubila ravnotežu, preznojila se, istegnula vrat i pri tom ispuštala čudne zvukove iz abdominalnog predjela svog anti-pilatičnog tijela. sličan scenarij su proživljavale i moje kolegice. i to je među ostalim razlog zbog čega ih volim.

ali ako ste pomislili da ću odustat, varate se. ne pada mi napamet. naš trio nastavlja bitku sa spondilozama, uklještenjima, migrenama i celulitima. danas je u uredu totalna body&mind atmosfera. ništa nas ne može izbaciti iz takta. nikakvi radni nalozi, izvješća, dokumenti, kalkulacije. mi se samo nasmiješimo, prodišemo, rastegnemo ruke i noge, nađemo svoju centralnu točku u trbuhu, malo se s njom konzultiramo i voila.

...ne smijem sutra zaboraviti sa sobom ponijeti janu ili studenu od pola litre pa da i ja nakon svake vježbe mudro popijem gutljajčić. tko te pita što nisi žedan!