love hurts...
..subota večer je, a ja san doma...držite se kući aš će kamenje padat..
...još sinoć su se čak mama i tata čudili da zaš san doma...al čera definitivno nisan bila razpoložena...z jutra san bila va škole, zapolne šla na „homo si teć“ ili kako bi Maja rekla „homo si hodit“.
..i navečer na tečaj plesa..tako da san bila od ujuto od 7 od navečer do 10 v Reke, a doma san bila samo na uru vremena jist...nakon sega bila san previše iscrpljena za poć van...
..večeras san opet doma...počela me prat neka depresija (bila bin jako sretna da je to samo jebeni pms)...ne spametin se zadnje suboti kad san bila doma...
..bila san pasane dve na nastupeh od Cocktailsići...baš su legendarni.....opet će se nać neki Goran ki će pitat da ča ja hodin van samo kad Coktailsi nastupaju....uža ki put tako ispast, al ni....katastrofa...a baš su legendarni...lek za duh i telo...
..večeras san se zavalila ispred kompjutera, pišen blog i pijen moj omiljeni kakao z cimetun...
..baš san pisala va prethodnen poste kako se osjećan nekako ispunjeno....i dan...al neš mi fali....fali malo pažnji, nježnosti...ono neš ča se jubav zove...otejen samo lepu besedu, malo vremena za me...otejen „njega“ (neću imenovat...oni ki me poznaju, znat će o kemu je riječ)...
...sitnice mi trebaju da bin bila sretna, al i sitnice su dovoljne da me se totalno izbaci iz takta...
..nevjerojatno puno mi znači odgovor na poruku....kad ne dobijen odg, osjećan se nekako odbačeno, nepotrebno i mislin da štufujen...
...već jako dugo vremena skupljan hrabrosti da „mu“ pošajen jedan smsić (ni da ga prej nisan bombandirala s porukami), i kad napokon skupin tu hrabrost, on mi ne odgovara...zaš?.neman pojma...i zbog tega san ja oveh dan malo (prilično) u k**** i to se jako na mane vidi...ni voji za poć van niman...
...ne razumen kako nekemu more bit teško odvojit minutu za odgovorit na poruku nekemu kemu to puno znači....i još mi je teže razumet kako neki ne more nać malo, jako malo vremena za čut lepu besedu....ako me ne oteje, ok...prihvaćan to, al da bar oteje čut ča mu iman za reć...bilo bi mi 100put lagje....
...niman pravo bit jadna na njega, aš san imela puno priliki, al opet nisan imela hrabrosti...jadna san sama na se aš si dopustin da me to slomi...i tako već 2leta...i opet utjehu išćen va pisanju pjesam...i čišćenju(mama definitivno zna kad san u k****)..ne preostaje mi drugo nego nadat se....
..moj optimizam i racionalizam ovde ne pale...
..ipak je istina „što ne boli – to nije život..što ne prolazi – to nije sreća.“
..ne znan ča mi je prišlo da ren o ovemu pisat na bloge....piplsi help....ne znan više ča da delan...želin se samo zavuć nekamor i čekat da se ovo pasa...
Zar je voljeti grijeh?!?
Pada noć, vani gusta kiša lije
Vjetar već, žuto lišće mete s puta
Nestaje ljubav, dani su puni sjete
Oprosti mi, trebam te
Zar je voljeti grijeh
Ideš sam, u tišine skorih zima
Stariš već, sve od žena mora vina
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh
Kap po kap, dani nestali u moru
Kap po kap, ja sam pobjegla od svih
Izgubit ću se po svijetu, ako me ne voliš Ti
Pokaži meni put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli
Niz lice klizi mi bol
Od mora ljubavi, ostala je samo sol
Idem sam, u tišine skorih zima
Starim već, sve od žena mora vina
More mi sruši, sve moje kule puste
Oprosti mi, želim te
Zar je voljeti grijeh
Kap po kap, dani nestali u moru
Kap po kap, ja sam pobjegla od svih
Izgubit ću se po svijetu, ako me ne voliš Ti
Pokaži meni put i nove snage daj
Tužne se rađaju misli
Niz lice klizi mi bol
Od mora ljubavi, ostala je samo sol....
LOVE HURTS!!
...samo jedanput se živi...
..početkun leta dobila san ovaj mail (neka igra sreće, al to ni važno..)::
Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče: „ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno.“
Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo prvi put bili u New Yorku, prije otprilike osam ili devet godina. Nije to nikad upotrijebila. Čuvala je to za neku „specijalnu priliku“...
„Dobro, ja mislim da je sada prigodna prlilika za to.“ Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe koju će ona imati – na pogrebu.
Njegova žena je umrla.
Odrene se prema meni i reče: „ne čuvaj nikad ništaza neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan.“
Još uvijek mislim na njegove riječi...one su promijenile moj život. Više čitam, a čistim manje. Sjedim na terasi, uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu.
Provodim više vremena s porodicom, amanje u poslu. Shvatio sam da je život u sušitni jedna cijelina ispunjena užicima, a ne tečaj preživaljavanja...
Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan. Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja.
Ja ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim. Fraze..“jednog dana“ i „jednog od ovih dana“ su nestale iz mog riječnika.
Ako nešto vrijedi vidjeti, slušati ili raditi, onda ja to želim vidjeti, slušati ili raditi SADA. Ja nisam siguran u to što vi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra...
Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim najbližim prijateljima. Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume, i mopirila se s njima. Vjerujem da bi ona išla jesti u kineski restoran, to je njezina omiljena hrana.
Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani. Smeta me što sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam „jednog dana“ htio kontaktirati. Smeta me što ne pišem pisma, koja sam mislio pisati „jednog od ovih dana“. Smeta me i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj braći i djeci, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti i ne držim po strani , ili čuvam nešto što može obogatiti naš život sa smojehom ili radošću.... I svaki dan kažem samom sebi da je danas jedan specijalan dan....svaki dan, svaki sat, svaka minuta...je spesijalna....
Ako si dobio/la ovu poruku, znači da te netko voli, a postoji i osobe koje ti voliš. Ako si prezauzet da pošalješ ovo dalje drugim osobama, i kažeš samom sebi da ćeš poslati „jednog od ovih dana“...čuvaj se! „jednog od ovih dana“ je tako daleko....ponekad ne dođe nikad više....
Ovo je TANTRA koja je došla iz Indije. Bez obzira da li si praznovjeran ili ne, odvoji pet minuta za prosljeđivanje ove poruke. Odvoji nekoliko minuta da je pošalješ dalje. Sadrži poruke koje su jako djelotvorne za dušu. Ovo je TOTEM tantra s Nepala koja donosi sreću. Totem tantra je poslana tebi da bi ti donijela sreću...Kruži oko zemaljske kugle nekoliko desetina puta.
INSTRUKCIJE ZA ŽIVOT::
- jedi puno sirove (neobrađene) riže
- pružaj ljudima više nogo očekuju, i radi to s voljom
- nauči napamet stihovo koje voliš
- ne vijeruj u sve što čuješ, ne troši vrijeme na spavanje i ne spavaj toliko koliko bi želio
- kad kažeš nekome: „ja te volim“ reci to zato što tako osjećaš....kad kažeš „žao mi je“, „oprosti mi“, gledaj osobu u oči...
- budi zaručen najmanje šest mjeseci prije nego se oženiš...
- vjeruj u ljubav na prvi pogled..
- ne sprdaj se s tuđim snovima..
- voli duboko i pasionirano. Možeš biti povrijeđen, ali to je jedini način da živimo pun život..
- ako se ne slažeš, budi ipak lojalan
- ne vijeđaj
- ne osuđuj nikoga zbog njegovih rođaka
- govori polako, ali misli brzo..
- ako te netko pita o nečemu na što ti ne želiš odgovoriti, upitaj s osmijehom „zašto te to zanima?“
- ne zaboravi da najveće ljubavi i najveći uspjesi obuhvaćaju i rizike..
- nazovi svoju majku
- kaži „na zdravlje“ kad čuješ da netko kihne
- ne zaboravi 3 stvari: - poštuj samog sebe
- poštuj druge
- odgovoran si za sve što radiš
- ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo
- kad primjetiš da si pogriješio, ispravi to brzo
- odgovaraj na telefon s osmjehom, da onaj koji zove čuje da se ti osmjehuješ
- zasnuj brak sa ženom/čovjekon koji voli razgovarati – u starosti će vam konverzacija biti važnija od bilo čega
- ne budi puno sam
- otvori svoje naručje za razmjenu/promjenu, ali ne zaboravi svoja vrednovanja
- šutnja je ponekad najbolji odgovor
- čitaj više knjige i gledaj manje tv
- živi dobar i dostojan život. Kasnije u starosti možeš uživati u sjećanjima
- vjeruj u Boga, ali zaključavaj svoj auto
- važno je da je atmosfera u kući ispunjena s ljubavlju
- učini uvijek tako da stvoriš mir i harmoniju svojoj okolini
- ako si u nesporazumu sa svojim ljubljenim/om, promotri situaciju kakva je sada, a ne kakva je bila nekada
- čitaj između redova
- podijeli s drugima ono što znaš. Tako se stvara besmrtnost
- budi brižan prema našoj planeti
- moli se, postoji jedna nopisiva snaga u molitvi
- ne prekidaj nekoga tko ti upravo pokušava dokazati svoju odanost
- ne zabadaj nos u sve
- ne budi previše radoznao
- ne vjeruj nikada muškarcu/ženi koje ne žmire kad ga/je ljubiš
- jedanput godišnje otputuj negdje gdje nikad nisi bio
- zarađuješ li puno para, plasiraj ih negdje gdje ćeš moći pomoći drugima. To je najevće zadovoljstvo koje ti bogatstvo može dati
- ne zaboravi da, ne uspiješ li u svmu što želiš, ponekad je to sretan pogodak
- ne zaboravi da ljubav između dvije osobe treba biti više nego potreba jednoga za drugim
- sagledaj čega se moraš odreći na svom putu
- približi se ljubavi i kuhinji s odvažnoću i predanošću..
--i ovaj mail mi je jako promenil pogled na svet i život općenito... konačno mi je prišlo va glavu da samo jedanput se živeje i to prekratko da bismo se rashićevali z vremenun.
...zadnjeh se nekoliko meseci zbog tega osjećan tako sretno...hodin van s kumpanijun, puno čitan (koliko arivan), puno se družin, šećen i razmišljan o životu, ljuden s kemi san svakodnevno okružena, pišen dnevnik, pjesme – kad mi pride, tu-i-tamo napišen post, al vreme provedeno na kompjuteru svodin na minimum, a za televiziju uopće niman vremena i ne treba mi...i sad san se pred malo zapisala na tečaj plesa, neš ča san odvavek otela...uz sve to iman vremena za storit neš „korisno“, neš počistit, pmoć va kuće mame (stalno me tlači da peglan) i tate ako to treba...a i arivan vadit, iako za to izdvajan najmenje vremena..uuups...
...osjećan se nekako ispunjeno i iman onaj divan osjećaj da mi život ne pasuje pred nosun dok ja mirno sedin......I onda me jadi kad neki reče da mi mladi živimo površan život i da nan je važna samo zabava, a pod ten se naravno podrazumijeva sex, droga i alkohol....kao ča je neki dan rekla prof. z hrvatskega:“mislim da postoje dvije vrste ljudi. Oni koji žive površno i važna im je samo zabava, a to ste vi mladi i oni koji teže duhovnom ispunjenju, koji puno čitaju, puno vremena provode u knjižnicama i maksimalno se posvećuju sebi“....žal mi je judi ki tako misle...aš mislin da čovek ne more bit duhovno ispunjen ako nima društvenega života...I svadila san se š njun zbog tega (ionako znan da pol nje neću imet više od 2)
...malo san skrenula s temi...da se vrnen...
..nakon ovega maila, stvarno san počela živet samo za danas, kao da ne postoji jutra...jest da san zbog tega storila puno gluposti...al sejeno bin ih storila prej al potle...i ne žalin zbog tega...
..verujte mi, vredi živet kao da jutra ne postoji...
..ti, ki ovo sad čitaš...zamisli se malo...ča biš prvo storil/a da znaš da su ti uri odbrojane, da znaš da jutra nećeš sedet skrit/a iza ovega ekrana čitajuć blogi... da znaš da te jutra ovde neće bit?!....bi to bila neka „sitnica“ ku si mislel/a storit jenega dana..??
..sad, ako si va mogućnosti, hod...stori to..nemoj žalit...i veruj mi, osjećaj je fenomenalan....
...aš....SAMO JEDANPUT SE ŽIVI...
izljevi romantike i osjećaja...
ZBOG NJEGA..
Zamračena soba, širom otvoren prozor, odškrinute zavjese, noć...
Sviježi dah povjetarca uvukao se u savki dijelić prostorije, a kroz zrak se lomi škripat ljuljajuće stolice u kojoj sjedim ja...
Obavija me osjećaj samoće... Čitam pjesme, ne tako davno napisane njemu, osobi koja mi je ukrala srce jednim pogledom... Suze mi ispunavaju oči... U mislima mi se pojavljuje njegov lik, čujem njegov glas. Ovaj tren želim da je kraj mene, želim se osjećati sigurnom u njegovom zagljaju, osjetiti njegov dah na vratu, njegove usne na svojima... Toliko želja, neostvarivih!
Ostaje mi samo suza u oku, slomljeno srce, prazna duša...ostaju mi snovi, a sa snovima dolazi i on, njegov topao zagljaj, dodiri, poljupci... Toliko snova, neostvarivih!
Sviježi povjetarac i škripat ljuljajuće stolice vraćaju me u okrutnu stvarnost, donose samo onaj jeziv osjećaj, osjećaj samoće... Ostaju mi samo napisani stihovi, proplakane noći, nedosanjana jutra... Zbog njega, koji ni ne zna da ga volim...
by:neka tamo
...molin lepo ovde veći broj..
..moju kumpaniju
..PMS!!!..i ono ča slijedi....