ZBOG NJEGA..
Zamračena soba, širom otvoren prozor, odškrinute zavjese, noć...
Sviježi dah povjetarca uvukao se u savki dijelić prostorije, a kroz zrak se lomi škripat ljuljajuće stolice u kojoj sjedim ja...
Obavija me osjećaj samoće... Čitam pjesme, ne tako davno napisane njemu, osobi koja mi je ukrala srce jednim pogledom... Suze mi ispunavaju oči... U mislima mi se pojavljuje njegov lik, čujem njegov glas. Ovaj tren želim da je kraj mene, želim se osjećati sigurnom u njegovom zagljaju, osjetiti njegov dah na vratu, njegove usne na svojima... Toliko želja, neostvarivih!
Ostaje mi samo suza u oku, slomljeno srce, prazna duša...ostaju mi snovi, a sa snovima dolazi i on, njegov topao zagljaj, dodiri, poljupci... Toliko snova, neostvarivih!
Sviježi povjetarac i škripat ljuljajuće stolice vraćaju me u okrutnu stvarnost, donose samo onaj jeziv osjećaj, osjećaj samoće... Ostaju mi samo napisani stihovi, proplakane noći, nedosanjana jutra... Zbog njega, koji ni ne zna da ga volim...
by:neka tamo
Post je objavljen 15.10.2006. u 22:58 sati.