12 sati - Teil 1
Priča uglavnom uvijek ima dva kraja – sretan ili tužan.
Moje priče najčešće završavaju tužno. Ja sam kockar, da odmah znate. Posljednjih dvadesetak godina proživio sam paralelno sa svojom „najvećom ljubavi“ – ovisnošću o kockanju. Prije četiri dana (u subotu) na kocki sam došao do iznosa od 15.000 €. Bio sam sretan i zadovoljan. Sve se dogodilo online i odmah sam poslao zahtjev za isplatom. Sutradan, demoni mi nisu dali mira. Stornirao sam isplatu i nastavio igrati. Trajalo je to nekoliko sati, s usponima i padovima. Na kraju, nekim čudom, pogodio sam broj na ruletu koji mi je donio dobitak od 17.500 €. Na računu sam tada imao 23.000 €. Rekao sam si: „Igrat ću dok ne padnem na 20.000 € i to je to.“ Ali onda – presedan. U samo nekoliko minuta došao sam do 50.000 €. Srce mi je snažno lupalo, bio sam preplavljen adrenalinom i uzbuđenjem. Napravio sam zahtjev za isplatu od 50.000 €. Cijelu noć nisam mogao zaspati. Bila je to noć s nedjelje na ponedjeljak, oko dva ujutro. Nadao sam se da će novac sjesti na račun tijekom ponedjeljka. Ali to se nije dogodilo. Kako je plaća legla, imao sam dovoljno sredstava i za igru i za svakodnevne potrebe. Otišao sam u nabavku, naručio pizzu, razmišljao kako je život lijep, i svratio do obližnje kapelice da zahvalim Bogu na svemu. Zahvaliti Bogu na dobitku s ruleta? Prihvaća li On takve zahvale? Ali pomislih – nakon 20 godina kockanja i čestih gubitaka, nije li ovo neka pravda? Da se barem jednom dogodi ovako nešto? 12 sati,... |
| < | rujan, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||