Priča uglavnom uvijek ima dva kraja – sretan ili tužan.
Moje priče najčešće završavaju tužno.
Ja sam kockar, da odmah znate.
Posljednjih dvadesetak godina proživio sam paralelno sa svojom „najvećom ljubavi“ – ovisnošću o kockanju.
Prije četiri dana (u subotu) na kocki sam došao do iznosa od 15.000 €. Bio sam sretan i zadovoljan. Sve se dogodilo online i odmah sam poslao zahtjev za isplatom.
Sutradan, demoni mi nisu dali mira. Stornirao sam isplatu i nastavio igrati. Trajalo je to nekoliko sati, s usponima i padovima. Na kraju, nekim čudom, pogodio sam broj na ruletu koji mi je donio dobitak od 17.500 €. Na računu sam tada imao 23.000 €.
Rekao sam si: „Igrat ću dok ne padnem na 20.000 € i to je to.“
Ali onda – presedan.
U samo nekoliko minuta došao sam do 50.000 €. Srce mi je snažno lupalo, bio sam preplavljen adrenalinom i uzbuđenjem.
Napravio sam zahtjev za isplatu od 50.000 €. Cijelu noć nisam mogao zaspati. Bila je to noć s nedjelje na ponedjeljak, oko dva ujutro. Nadao sam se da će novac sjesti na račun tijekom ponedjeljka. Ali to se nije dogodilo.
Kako je plaća legla, imao sam dovoljno sredstava i za igru i za svakodnevne potrebe.
Otišao sam u nabavku, naručio pizzu, razmišljao kako je život lijep, i svratio do obližnje kapelice da zahvalim Bogu na svemu.
Zahvaliti Bogu na dobitku s ruleta?
Prihvaća li On takve zahvale?
Ali pomislih – nakon 20 godina kockanja i čestih gubitaka, nije li ovo neka pravda? Da se barem jednom dogodi ovako nešto?
12 sati,...
Post je objavljen 05.09.2025. u 09:56 sati.