KOCKANJE - ŽELIŠ LI LJUBAV?

U velikoj borbi sa samim sobom zadnjih godina napravio sam neke stvari koje su dobre. Uzmeš vagu i staviš ih sve na jednu stranu i još dodaš poneki uteg - vaga opet pokazuje nezadovoljstvo.

Uz veliku pomoć i strašne napore obitelji riješio sam jedan estetski problem - zube.
Imao sam godinama probleme sa zubima (možda i od silnog stresa kockajući). Jedne bih popravio a drugi bi se počeli kvariti i na kraju počeli i pucati. Vrijeme je prolazilo a ja sam se zapustio, propadao. Gubio sam zube, gubio sam osmijeh, gubio samopouzdanje. Nisam se godinama nasmijao što bi ljudi rekli "od srca".
Kako sam to riješio počeli su se otvarati neki novi putevi, odnosno prilike da i ja jednom pokažem zube, stisnem i konačno nešto napravim na ljubavnom planu. Postao sam slobodniji i konačno, iako još uvijek pod strahom, počeo sam da se smijem...

Zaljubio sam se u nju, glupo i naivno. Nisam imao niti izbora jer imao sam samo nju - jer se ona meni javila. Ne mogu se sjetiti zadnjeg puta kada sam ja nekoj djevojci prišao, s uspjehom ili bez njega. Radije bih zagrlio pivu i s njom se družio po cijelu noč. Bio sam prava pičkica bez hrabrosti, riješenja i ideje za enigmu zvanu žene.

Ja sam mislio da ću uz nju pobijediti sve. Podijelio sam svoj problem sa njom otvorenih karata i ona je bila spremna pomoći. Prihvatila me ovakvoga kakav jesam. Osjećao sam se bolje i sve manje sam mislio na kockanje u bilo kom obliku. Bio sam sretan i moj osmijeh bio je primjetan svima u okruženju.

Još uvijek se ne mogu pomiriti sa tim da je nema, da je otišla...

Moja bolest, ovisnost o kockanju se poslije toga još više pojačala...
Zadnja dva mjeseca su kao priča iz Danteove Božanstvene komedije.
Pakao, uništenje, inferno...



Ako želiš novi početak onda moraš biti čist! Zapamti to...

Dok sam ležao na plaži i lagano ispijao pivo pomislih - kako je divan ovaj život, kako je sve kako treba... Moj prvi godišnji odmor kao iz snova... Ni ne sluteći kako danas nakon 10 godina više ništa nije kako treba. A život!? Šta je to život?


"Ja sam prestao da kockam i tek sad sam počeo da živim i tek sad vidim šta je život" - reče mi Pero

Pero je bio moj "omiljeni" prijatelj iz kasina. Omiljeni jer jer uvijek igrao rulet seriju oko nule ili zero seriju. Igrao je velike uloge i stalno ponavljao oklade. Ja sam mu bio opozicija, nešto kao ljevica i desnica u politici. Ja i Pero smo se super slagali. Najveće probleme su nam zadavale male stranke, one između nas. Dobro smo im znali ime - zvale su se Orfeline. Ponekad sam ih znao sanjati - ali Jedinicu (1) i Šesticu (6) ponajviše.

Poznata šok soba je uzimala plate, godine života a za uzvrat davala sijede na glavi, dugove, kredite... Davala je gazdama kasina hotele na moru, nova auta...


Prije 10 godina bio sam u kasinu sa društvom koje je igralo rulet. Gubili su i gubili pa ih upitam mogu li ja uplatiti i odigrati ono što oni nemaju da bi tako netko ipak nešto pogodio. Složili su se naravno. I tako su išli brojevi lagano. Ja sam uložio svojih prvih 100 kuna i igrao se prilično dugo vremena a stanje na računu se povečavalo a i moji ulozi su lagano rasli i rasli.
Te večeri sam izašao iz kasina sa 2000 kuna u džepu zarađenih na ruletu. Povečao svoj budžet za godišnji na koji sam sutra ujutro i otišao. Ni ne sluteći da će to biti moj prvi i zadnji godišnji odmor ikada...


Savjeti za kraj:
-ako imate prijatelja kockara ne družite se sa njim
-ako imate dečka kockara - odmah da ostavite i nikad mu se ne vračajte
-ako imate brata/sina/muža kockara - otjerajte ga iz kuće neka sam živi
-nikada posuđujte pare kockarima jer im činite zlo a ne uslugu


KOCKANJE JE BOLEST!
KOCKANJE UBIJA KOCKARA I SVE OKO NJEGA!