Kad bih mogla biti Bojan
|
Sretan Božić!!!!! |
nadnevak 25.12.2007., (utorak)
Kad bih mogla biti Bojan
nadnevak 23.12.2007., (nedjelja)
Fly Me To The Moon
|
Kako mi leži ovakva muzika u ovo blagdanski mazno vrijeme...a možda je to samo mazno vrijeme...mazim se...mazim...i neću vam ništa više od toga reći... Život je lijep, provodim ga s prijateljima, družim se po cijele dane...ovo je vrijeme za to. Slijedeća ću dva dana provesti isključivo s obitelji... Malokome sam kupila poklon...pričekat će...ipak sam ja student. Ne spominjite mi učenje, nisam učila, morat ću se dobrano potruditi u siječnju, ma koga to sada briga. Raskrstila sam neke poslovne odnose, moram završiti neke svoje obaveze i krenuti dalje...u novu godinu, zadovoljna i sretna. U Zg Newsu imate jednu skroz malu slikicu na kojoj, ako se dobro zagledate, možete prepoznati mene... uglavnom, fotograf je bio jaaaako zgodan, pa nije uopće bitno što je slika bezveze. Ima nekih tajnih razloga zašto se opet volim nalaziti na fotkama, uživala sam kad sam bila dijete, i sad proživljavam ponovnu radost s ove strane fotoaparata! Uživajte ovih dana i živite punim plućima, kad budete fino papali sjetite se mene i da je isto fino papam...pojedite koji kolač i za mene, neki s čokoladom, i kada budete po drugi put trpali francusku salatu u svoj tanjur uživajte u njoj znajući da vam već slijedeće godine može biti zabranjena :-) Grlila sam neki dan u Profilu knjigu od Marilyn. Život u slikama... Djed Mraz nemam pojma da si ja to želim pa ću si sama ić kupiti, od Djeda Mraza sam dobila ukupno 500kn pa to mislim potrošiti sebi i drugima na poklone. A onda možda uzmem i još jednu knjigu koju sam isto tako grlila...Balaševićevu...fora mi je grlit knjige, to sam pokupila od Daisy. SRETAN VAM BOŽIĆ! I ne zaboravite da je ovaj dan Bog stvorio za vas...da je to i vaš rođendan, ali nemojte zaboraviti na Slavljenika... on je zaslužio da mu poklonite dar od srca...točnije...Srce. Pusa |
nadnevak 09.12.2007., (nedjelja)
Pravac Pasha
|
Bio je Romanin rođendan, a izjavila je da njezini rođendani uvijek dožive fijasko...pa bio je red da se to prokletstvo propalih rođendana skine. Ja sam se nabrijala, pa sam obukla novu majicu, jako sam ponosna na tu majicu koju mi je nakon podužeg cviljenja i slinjenja kupila Kuma. I sredila sam se full...imajući na umu da izlazimo u 21:30...što znači da će noć biti duga. Uzmimo u obzir da sam taj dan popila 4 kave moja je guštereča protestirala, pa se izlazak odgodio na 22:30. Našle smo se pred Muvie Pubom, u kojem, a što je sramota nismo ni jedna od nas tri nikada bile. Mogu vam reći da me malo razočaralo to mjesto jer sam ga zamišljala mračnijim i primjerenijim za zabavu. Kako da plešem pored stola na kojem neka ekipa večera? No dobro, to je očito idealno mjesto da se izađe van u širem krugu ljudi s misijom plesanja u paru na razno razne pjesme što se sviraju na američkim svadbama. Dva benda...jedan svira u jednoj sali, a drugi svira u drugoj, koja je iz neznam kojeg razloga odvojena od one prve. Bendovi ok sviraju, svaka čast, jedni rock i svašta, a drugi su više bazirani na swingu i soulu, ali nisam bila raspoložena sjediti i slušati koncert ili gledati nabrijane plesače....Ples sa zvijezdama je subotom a ne petkom. Pa smo onda nakon jednog popijenog pića odlučile potražiti neko drugo mjesto...i odmah nam je na pamet pala ideja koju pokušavamo realizirati što planiramo već godinu dvije...da smo se dogovorile nebi otišle, volim spontanost. A ovo je bila idealna večer za otić na narodnjake. Pravac Pasha. Pošto smo nas tri poznate kao partijanerice, ni u Pashi nismo nikad bile, pa je logično da me i u ovom slučaju nešto razočaralo...ali se kasnije ispostavilo kao pozitivna star...poluprazan lokal. Da znam raditi na onaj gore skener iznad moje glave, onda bih vam skenirala račun koji smo dobile za gusti sok, ledeni čaj i bambus (čitaj pepsi i buteljica)... zaključile smo da za ovakve provode zbilja trebamo sponzora!!! Uglavnom Nani je svojim bambusom ispaznila novčanik. Nije ni čudo da su se pretežne ekipe sastojale od jeftinih treba od 18 godina i starih prdonja... Naplesle smo se ko lude, večer je počela u ponoć i završila nešto prije pet. Jako zanimljiva. Bend koji svira narodnjake sastoji se od dva pjevača i jedne plevačice, odlični glasovi, stalno su se izmjenjivali i muzika nije prestajala....da ne lažem...prestala je na pola sata kada je bila racija. Racija...hrpa mladih zgovnih tipova u uniformama...da je i večer propala nebih se bunila...ja sam ionako ovisnik o uniformama. Uz uniforme bila je hrpa onih "ja sam mali umišljeni inspektor", kojima nisam bila impresionirana. Prvi put sam doživjela ovako veliku raciju...i put je moja osobna otišla na zapisivanje...zakon. Mora da je to bilo razlogom nedavnih ubojstava u podzemlju, jer su se zbilja dugo zadržavali na stolu koji spomenuh već gore, stari prdonje i jedva punoljetne trebe. Nakon što je racija završila i bend počeo svirati, nas tri smo opet krenule plesati pa nam je "Kuća" platila cugu. Bend tako funkcionora da pjevači šeću okolo i pjevaju, ispunjavaju želje. Pa tako je nekoliko puta došao i do nas, na početku da nas prouči koje smo, jer je primjetio da nismo uobičajeni gosti i dio ekipe, a kasnije svaki put kad bi vidio da netko od nas sjedi... Pa sam eto i ja zaradila jednu pjesmu...a koju drugu nego... Uglavnom, super sam se zabavila, naplesala se i izludirala. Falilo mi je izaći van i tako se izdivljati, Živa Legednda u Saxu je inače ispunjavala moj dio divljanja...ali izaći nakon toliko vremena na narodnjake, je poseban doživljaj...i stvarno sam oduševljena. Ne sramim se što slušam narodnjake jer oni kao i neke drugi žanrovi potiču jednu od emocija u meni...možda neki misle da je nemoguće spojiti swinng i blues sa turbo folkom...ako ne vjerujete...posudit ću vam svoj mp3 na jedan dan... Narodna je dio mog odrastanja i u njoj uživam isto koliko i u housu ili r`n`b-u...ne ograničavam se ničim...a pogotovo ne muzikom. Imam muskulfiber u listovima, već sam dva dana strgana i umorna ko pas... Jučer mi je Kuma imala rođendan pa smo se malo družili kod nje, danas sam opet čorila do 13h... prošlo je moje vrijeme izlazaka...ako ne mogu doći k sebi slijedećih nekoliko dana onda to nije ok... Idem leći jer inače neću moći izdržati večernju misu, a ni sutrašnje jutarnje radionice u školi. Jučer sam jela pečeni krumpir i čokoladnu tortu...koji je to gušt bio, nemate pojma  Da sumiram... Romi, prokletstvo je prekinuto!!! Nova majica mi odlično stoji! Trebam sponzora! Ako Isusa zamoliš da tramvaj dođe za 5 minuta...on ti ga pošalje za 3 i pol!! Volim Kumin pečeni krumpir! |
nadnevak 02.12.2007., (nedjelja)
Laprdača
|
Imam dugi jezik...laprdača sam samo takva...i dobila sam ono što sam zaslužila, kad laprdam...znala sam da će me to jednom koštati glave i časti...gadim se sama sebi...hm...na svojim se greškama najbolje uči...nema smisla prenositi tuđe tračeve i slično zato jer postoji nešto što se zove pokvarenog telefona i onda stvar završi na onome ubite glasnika...hm...trebala bih živjeti prema poslovicama...onda nebih griješila. Ima jedna lijepa priča koja mi se svidjela...anegdota...prenosim...jer je vezana uz moju "nesreću". Tri sita Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac: "Sokrate, moram ti reći. Onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao..." "Čekaj!", prekinu ga mudrac. "Jesi li sve što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?" "Tri sita?", pitao je ovaj u čudu. "Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što mi želiš reći prosijati kroz tri sita? Prvo sito je istina. Što mi imaš reći, jamačno si ispitao je li istina?" "Ne. Samo sam čuo, ali..." "Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Jel to što mi želiš reći dobro?" "Ne.", tiho izusti ovaj. "Potpuno suprotno naime..." "Ako je tako", prekinu ga mudrac, "onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći." "Potrebno baš nije, ali..." "Dakle", nasmija se Sokrat, "ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time." Živijo Sokrat... I tako...sve to bijaše kao u ovoj priči...a ja nisam prosjala... |
nadnevak 01.12.2007., (subota)
I tend too feel good
|
Lijepo mi je gubiti dane, i zato...nemojte me zvati osim ako me ne želite pitati jesam li za šetnju, kavu, smijeh i razonodu...jednostavno nemojte...jer reći ću vam NE...kategoričko NE na sve gluposti koje mi želite podvaliti da radim. Ništa mi se to ne da...i ne želim ništa raditi...pustite me na miru da uživam u svojim kratkim danima, ukrasima po gradu koji su opet stigli prerano ali su osvjetlili srce. Ako ne mislite pitati kako sam i pridružiti mi se u ubijanju dana onda mi se nemojte obraćati...osim ako mi ne mislite dati neku lovu...koju ću potrošiti na sjajne krpice, rukavice bez prstiju, kave i šljokice. Dobit ćete kategoričko NE za sve sastanke, za sve poticaje da smislim kakvu novu ideju, za sve "must do" i sve obaveze. Ovih dana se samo igram... I uživam.... I tend too feel good |
